• Na nedavnom Toyotinom Seminaru o naprednoj tehnologiji i njenom istraživačkom i razvojnom centru u Zaventemu u Belgiji, ovaj proizvođač je objasnio svoju Globalnu viziju za NULA nesreća.
• U jedinstvenom dvostrukom intervjuu, Seigo Kuzumaki, Glavni inženjer TMC zadužen za razvoj i istraživanje sigurnosti i tehnološko poslovanje s vladama, i Gill Pratt, Direktor Toyotinog istraživačkog instituta, podrobno objašnjavaju Toyotin pristup s obzirom na automatiziranu vožnju, temu koja sve više zauzima središnje mjesto u automobilskoj industriji.
Što je za Toyotu glavni razlog za razvoj programa automatizirane vožnje?
Kuzumaki: “Toyota želi sigurnu i sve bolju mobilnost za sve. Želimo da ljudi ne moraju brinuti o mogućnosti nesreće. Kada netko ulazi u automobil, reći ćete mu „Uživaj!“, umjesto „Budi oprezan!“. Automatiziranom vožnjom smo si postavili cilj smanjivanja broja od preko 1,3 milijuna života koji se danas gube širom svijeta u prometnim nesrećama svake godine.”
Pratt: “Povrh toga, svatko, baš svatko – uključujući starije osobe i osobe s invaliditetom – tko danas ne može voziti, će se moći sigurno kretati kuda god želi.”
Kako to mislite ostvariti?
Kuzumaki: “Mobilnost u budućnosti kako je mi vidimo izgrađena je na konceptu da će automobil pomoći održati vašu sigurnost. Automobil pazi na vas, kao što to to radi vaš suigrač. Zato smo naš pristup mobilnosti nazvali „Koncept mobilnog suigrača.”
Pratt: “Vremenom, kako se umjetna inteligencija (AI) automobila bude poboljšavala, automobil će učiti sve više od navikama i željama vozača i putnika. AI će se nekada pridržavati tih želja, a u drugim slučajevima će upozoravati vozača. Automobil i vozač će se zajedno razvijati i postati nerazdvojni.”
Kako to u praksi djeluje?
Pratt: “Toyota razlikuje dvije vrste autonomije vozila: „Vozač“ i „Čuvar“. Koncept Vozača je automatizirana vožnja kada vozač ne želi ili ne može voziti. U načinu rada Čuvar, čovjek vozi uz podršku naprednih sustava pomoći. Za naš pristup je važno naglasiti da izbor prepuštamo vozaču. Čak i kada automobil bude potpuno automatiziran, vozači će i dalje moći osjećati užitak i slobodu vožnje, po svojoj želji.”
Kuzumaki: “Ove napredne sigurnosne tehnologije su samo jedna strana jednadžbe. Imamo dva pristupa: osim što razvijamo pionirske tehnologije, radimo i na popularizaciji sigurnosnih funkcija na dostupniji način, u cijeloj našoj paleti automobila.
Tek kada sigurnosne tehnologije budu ugrađivane u sve izvedbe, uključujući i ulazne razine opreme, moći ćemo napraviti stvarni pomak. Ponosni smo da se naše funkcije namijenjene izbjegavanju sudara ugrađuju na 92 posto vozila prodanih u Europi, što nas vodi prema cilju od nula prometnih nesreća.”
To zvuči obećavajuće, ali kada možemo očekivati sve to vidjeti na cesti?
Kuzumaki: “2020. ćemo predstaviti Suigrača za autocestu. Suigrač za autocestu je sustav automatizirane vožnje na autocestama: uključivanje ili isključivanje s autocesta, pretjecanje drugih vozila i prestrojavanje. U stvari, ako to vozač želi. Dosljedno s našom filozofijom, sustav će uvijek surađivati s vozačem.”
Znači, bez automatizirane vožnje na običnim cestama?
Pratt: “Početkom 2020-ih planiramo uvesti Gradskog suigrača, što je automatizirana vožnja na običnim cestama. Uz napredniju AI, Gradski suigrač će omogućiti dodatnu automatizaciju vožnje.”
Koje je vaše stajalište o suradnji u odnosu na natjecanje na ovom polju?
Pratt: “Kada je u pitanju suradnja, vrlo smo otvoreni. Natjecanje i suradnja moraju biti pažljivo promišljeni jer se naše okruženje stalno mijenja.”
Kuzumaki: “Sasvim sigurno moramo jasno odrediti na kojim poljima se kompanije trebaju natjecati, a na kojima surađivati. Na primjer, izrada karata velike točnosti treba biti područje suradnje. Suradnja je važna, ali isto tako je i natjecanje radi ubrzavanja inovacija.”
Kako se Toyotin istraživački institut (TRI) uklapa u Toyotinu globalnu strukturu istraživanja i razvoja?
Pratt: “U Toyoti je Kaizen ili neprekidno poboljšanje u središtu svega što radimo. To ostaje temelj i jedna od naših najvećih snaga. Međutim, u ovim vremenima kada se srećemo s novim stvarima, trebamo dodatne pristupe. U ovom području, jednostavno nije dovoljno činiti samo male korake. Morate činiti skokove što često vodi do grešaka.
Ako imate sreće, nakon što imate hrabrosti skupljati opetovane neuspjehe, iznenada postignete uspjeh. Misija TRI je istraživati prostore i poduzimati takve skokove za Toyotu. Povrh rada koji sami obavljamo, nedavno smo stvorili Toyota AI Ventures, korporativni venture capital fund osmišljen da kultivira i ulaže u poduzetnički duh start-upova na poljima podataka, AI/AD, strojnog učenja, robotike, …”
Kako određujete najvišu razinu sigurnosti? Koliko sigurno je dovoljno sigurno?
Pratt: “Pisanje softvera je relativno jednostavno. Najteži dio je predviđanje ljudskog ponašanja. Hoće li automobil skrenuti ulijevo ili udesno? Hoće li dijete trčati za loptom? Izrađujemo statistički model na temelju podataka koje prikupljamo o stvarnom ljudskom ponašanju. Iz ovih statističkih podataka stvaramo simulirano okruženje i testiramo naš autonomni softver u reakciji na to. Ali to nije dovoljno.
Simuliramo puno više milja s puno gorim prometom od onoga koji postoji u stvarnom svijetu. Konačno, upotpunjujemo ove simulacije sa stvarnim testovima, jer cesta ostaje najbolje testno okruženje. Kombinirajući simulaciju i vožnju u stvarnom svijetu, cilj nam je dosegnuti izazov trilijun milja koji si je Toyota sama zadala.”
Kuzumaki: “Ključno je da je vozilo potpuno sigurno samo po sebi. To znači bez potrebe za interakcijom s infrastrukturom niti drugim vozilima. Time osiguravamo da se vozilo može sigurno kretati unatoč izostanku komunikacije koji može nastupiti zbog prirodne katastrofe, na primjer.
Kako će ova vozilo morati djelovati i u ekstremnim vremenskim i prometnim okolnostima, sustav zahtijeva mješavinu različitih senzora koji su međusobno komplementarni. Primjerice, Lidar ima problema sa snijegom.”
Na kraju, koje su još prepreke na putu do mobilnosti budućnosti?
Kuzumaki: “Prvo, zakonski okvir. Trebamo jedinstvene propise ako želimo sigurno uvesti tehnologiju automatizirane vožnje u razna područja. Drugo, automatizirana vožnja zahtijeva prijenos ogromne količine podataka, i važno je zaštititi sigurnost podataka, kao i osobnih podataka.”
Pratt: “Dosezanje 5. razine autonomije je definitivno jedna od preostalih prepreka. AI nema dovoljnu razinu ljudskog rasuđivanja u ovom trenutku. Ne slažem se sa svima onima koji tvrde da znaju kada će dosegnuti 5. razinu. Društvena prihvaćenost je još jedna prepreka. Nisu svi spremni prihvatiti AD/AI. Međutim, počinjemo vidjeti promjenu u pristupu.
Sjećate li se dizala iz prošlosti? Nekada su imala osoblje, ali su vremenom automatska dizala postala široko prihvaćena. Moramo osigurati da su naši proizvodi sigurni i da automatizirana vozila rade značajno bolje nego vozač ako želimo da majka povjeri život svog djeteta automatiziranom automobilu.”
