Prvi čovjek Paraglajding kluba Extreme Sport Sarajevo Mirvad Zenuni govorio je za LIFE o trenutnim aktivnostima, planovima za budućnost, izdvojio je posebno drage letove, a naglasio je kako ovaj sport u BiH ima sve više poklonika.
Piše: Edin Isanović
Koje su Vaše trenutne aktivnosti?
- S obzirom na to da su za letenje trenutno nepovoljne meteo prilike, posvetio sam se poslu. Jedina sportska aktivnost mi je trening u teretani šest puta sedmično i trudim se da barem jedan dan u sedmici, sa lijepim vremenom, provedem šetanjem na planini i eventualnim letom. Ta aktivnost ima i svoj naziv – ‘hike&fly’. Cilj je popeti se što brže na neki od planinskih vrhova sa opremom na leđima i odozgo poletjeti. Čak se brojni proizvođači paraglajding opreme takmiče ko će napraviti laganiju opremu upravo za ovu aktivnost. Jedno od najvećih imena u paraglajding industriji je upravo kompanija Ozone Paragliders koja se dugi niz godina na tronu svjetske scene. Ako pogledate rezultate na takmičenjima, preko 70 posto takmičara leti njihove glajdere, a posebno ako obratite pažnju na prvih 10 pozicija. Jasno je, primjetit ćete da su ih osvojili piloti koji lete upravo krila koja oni proizvode. Tako da su i u ovoj disciplini “hike&fly” šampioni godinama. Oprema sa kojom ja penjem i letim, teži svega 1,3kg i to je ujedno najlakša letjelica na planeti.
Stalno imate neke nove ideje, ima li nešto što ćete prirediti u narednom periodu?
- Moji planovi za 2019. godinu, kada je u pitanju paraglajding su slijedeći: Takmičim se u Kolumbiji na British Open nadmetanju, koje će se održati od 21. januara do 2. februara 2019. godine u mjestu Roldanillo u blizini Calija. Nakon toga, pridružit ću se paraglajding ekspediciji u Peruu koju organizuje prijatelj, paraglajding pilot i vlasnik turističke agencije ‘Paragliding Comunity‘ iz Londona. Plan je posjetiti Limu, Paracas, Arequipu, Cusco i eventualno drevni Machu Picchu. Također, planiram u svakom mjestu letjeti te ostaviti nekoliko dana za kajtanje u Paracasu. Iskoristit ću priliku da pozovem zainteresovane da nam se pridruže u ovoj pustolovini, jer trenutno je ostalo upražnjeno još četiri mjesta za ovu ekspediciju. Više detalja možete pronaći na sajtu našeg kluba na linku ovdje
Imali ste nekoliko inetresantnih preleta, koji biste izdvojili kao onaj na kojeg ste posebno ponosni?
Svaki let je priča za sebe, a posebna priča je svaki duži prelet od 100 kilometara i više.
Ipak, to je granica o kojoj maštaju mnogi piloti, a posebno piloti iz BiH jer uslovi koje mi imamo, nisu ni blizu uslova koje imaju piloti u Brazilu, Africi, Sloveniji, Švicarskoj, Francuskoj, Australiji…Posebno otežavajuća okolnost bh. terena je strah od minskih polja iznad kojih letite i mogućnost da možete negdje ‘zaglaviti’, te izgubiti visinu na nekom od takvih terena. To dodatno podiže adrenalin i tjera vas da razmišljate još brže i trudite se iskoristiti svaki termalni stub do kraja. Izdvojio bih nekoliko svojih letova koji su mi se posebno urezali u sjećanje. Prelet Igman – Livno 2012. godine. Letio sam sa olimpijske planine preko Pazarića, Fojnice, Vranice, Gornjeg Vakufa, Kupreškog polja. Let je bio fantastičan. Penjao sam se na visinu i uživao sam u pogledu na vrhove planina prošarane snježnim kapama.
Drugi interesantan let je Romanija – Zlatibor 2017. godine. Poletio sam sa Romanije sa kolegama iz kluba, i nakon sat vremena jedrenja na visini od oko 1.800 metara, termika je probila na veće visine i mi smo se popeli na oko 3.000 metara iznad Romanije. Dao sam signal ostalima da krenemo u prelet te smo se nas trojica, Pezo, Zajko i ja odlučili na prelet. Zajko je sletio u Hrenovicu, Pezo je dobacio do Višegrada, a ja sam preletio granicu i sletio na Zlatibor. To je moj prvi prelet preko granice BiH koji su pozdravili mnogi piloti iz BiH i iz Srbije. Treći prelet koji ću izdvojiti, desio se 30. aprila 2018. kada sam poletio sa Trebevića i sletio u selo Tubići kod Kosjerića, negdje na pola puta između Užica i Čačka.
Let nije bio nimalo jednostavan, bilo je dionica koje su bile dosta naporne i teške, posebno teren iznad Srebrenice gdje sam dugo letio nisko. Iznad terena bez mogućnosti slijetanja, ali nakon što sam uspio dobiti dobru visinu, prebacio sam se preko Drine koja je ujedno i granica. Ostatak terena je bio prilično lagan, prelijep za oko i dušu. Pokušajte zamisliti kako letite nisko iznad prelijepih sela u brdima, te kružite iznad kuća ljudima koji vjerovatno prvi put vide paraglajder u zraku. Niti oni mogu ostati ravnodušni, ali ni ja.
Odaju nas krici oduševljenja dok se kratko zadržavam iznad svake kuće hvatajući termalne struje koje me nose visočije i dalje. Još jedan prelet izdvajam od ove godine, kada sam po povratku iz Makedonije, sa kolegama iz kluba, Zukom, Pezom, Samketom i Hozom svratio na Kopaonik. Pridružili smo se grupi srpskih pilota, naših starih drugova koji su znali da se vraćamo iz Makedonije i javili su nam da je meteo prognoza idealna za Kopaonik. Poletjeli smo i nekako smo se svi rastrkali u zraku, jedni su krenuli na jednu, drugi na drugu stranu, a ja sam Kopaonik preletio sa njegove sjeverozapadne strane, te nastavio prelet ka zapadu, ka BiH. Međutim, kada sam preletio planinu Goliju, dočekao me je čeoni vjetar i koliko god sam se pokušavao truditi probiti u vjetar, nije išlo. Gubio bih znatno visinu te sam se odlučio okrenuti ka Sjenici koju sam preletio, te nastavio prelet preko Brodareva i granice Srbija – Crna gora. Sletio sam u neko crnogorsko selo, u njivu gospođe koja mi je rekla da je porijeklom iz Sarajeva te da se prije više od 40 godina udala i doselila u ovo selo. Njenom oduševljenju nije bilo kraja. Paraglajding je definitivno naljepši sport na svijetu.
Sigurno je bilo nekih situacija u vazduhu koje su bile i ozbiljnije, možete li nešto izdvojiti?
- Da se ne lažemo, bude i takvih situacija. Iskustvo u letenju, koje čine godine popunjene satima u zraku, u raznim uslovima čine neutralizaciju tih neugodnih situacija. Pa sve ono što je na početku bilo neugodno, sada i ne osjećamo. No, zna se desiti nešto neočekivano, ali rijetko. Prvo pravilo je ne letjeti, ako uslovi nisu idealni. Zatim, ako uzmete u razmatranje neke izuzetno bitne parametre pa pogledate konfiguraciju terena, pravac vjetra, položaj sunca, znate otprilike gdje možete očekivati termalni stub, a gdje turbulentno kretanje zraka. Nekada namjerno ulazimo upravo u zavjetrinsku osunčanu stranu, ako smo nisko, nemamo drugog izlaza, a želimo se popeti na veću visinu. Tada unaprijed znamo da nas čekaju neugodne turbulencije koje traju sve dok ne nađemo termalni stub.
Može se primijetiti da je paraglajding popularniji posljednjih godina, je li to tačno?
- Naravno, paraglajding je izuzetno popularan sport u svijetu već odavno, a i u BiH zahvaljujući angažmanu nekoliko klubova koji vrijedno rade na promociji sporta, kroz organizaciju takmičenja, škola letenja, tandem letova i slično. Moram napomenuti da se samo u našoj organizaciji, održalo Svjetsko prvenstvo 2013. godine, svjetski kup 2010. godine, te mnoga takmičenja u preciznom slijetanju na Bjelašnici, koja su uveliko doprinjela ekspanziji našeg kluba kao i paraglajdinga u BiH.
Možete li za kraj nešto reći o svom klubu i kome da se javi svi oni koji su zainteresovani da se bave ovim sportom?
- Naš klub broji oko 60 aktivnih pilota paraglajdera, te još nekoliko njih koji povremeno dolaze na letenje i druženje sa nama. Svakako, preporučio bih svima da posjete naš web sajt našu facebook stranicu te instagram profil
Preko jedne od tih mreža mogu nas kontaktirati svi zainteresovani kako da pristupe klubu, nauče letjeti.
Svakako, ni u kom slučaju ne preporučujemo da pokušaju sami učiti ili kupiti opremu preko oglasa.
