Blog

Bilo jednom podno Vezuva – Dio prvi

0

Napulj kao grad predstavlja užareni kotao, u kojem nebesko-plavi tim tamošnje ultrase baca u sveopšti trans, u kojem vrela južnjačka krv uvjerljivo nadmašuje i tačku ključanja. Stoga je jasno kako nije baš jednostavno takvu eksploziju emocija uklještiti u kontrolisane okvire. ”Vidi Napulj i umri” – stara je parola smišljena radi dočaravanja ljepote samog grada, iako bi se možda bolje iskoristila za približavanje temperamenta napuljskog San Paola…

Bilo jednom podno Vezuva – Dio prvi, Life.ba

Ilustracija

 Piše: Sead Bašić/MI2 Blog

Napulj 1906. Dobri, stari Napulj. Oko tog pomalo magnetski privlačnog djela sirene Parthenópē, oko te jedinstvene mediteranske magije, gdje na Piazzi del Plebiscito, uz gomilu dječaka i djevojčica starih od osam do deset godina, koji žicaju sitniš i slijede kolone trgovaca poput uličnih mački, gdje kraj puta stoje piljari koji prodaju šešire i oronule žene sa žgoljavom djecom s ispruženim dlanovima, gdje nekom čudesnom nenapregnutošću suze prekrivaju prašnjavo lice uličnog muzičara, širokih ramena, koji na svojim kvrgavim mornarskim nogama, tanke kose u razdeljku i ispod muževnih brčića, duboko u srebru izmaklog vremena i zatvoren u kvadraturu kruga tajnovitosti, prilično skromno i nezapaženo oduševljava nekakvom besmislenom pjesmicom, kojoj je nabijao ritam dvjema letvicama, prisječajući se svojih nezaboravnih neprospavanih noći djetinstva, prijatelja tolikih barskih starova, lutalica, a on je izlutao sve duž Amalfi obale, od zapadne Pianure do istočnog Ponticellija, između svih tih uzbudljivih pokretnih slika fascinantnog Napulja, ugurala se poezija.

Ostvareni snovi britanskog mornara

Magla odnedavno popijena alkohola razišla se, a William Poths stajao je dvostruko uplašen i nemoćan da se na nešto odluči. Znao je da pojma nema o upravljanju fudbalskog kluba i da će ga popamni vjetar i plima Mediterana, koja se vraća, otjerati u smrt. Te misli, i čitav roj drugih, ne manje užasnih, krstarile su mu naglo kroz glavu, jedna za drugom, i nekoliko trenutaka kasnije paralisali su ma kakav napor.

Brodica je sa jakim vjetrom u krmu letila strahovitom brzinom, potpuno razapetih jedara, sa kljunom u pjenušavoj vodi. Vjetru se neprestalno suprostavljala misao koja je Pothsa pratila cijeli život. Šarao je svoj vlastiti burni mornarski mozaik, no baš će te misli o morskim buntovnicima, teškoćama i opasnostima gvozdenih užeta, poslužiti da ih se konačno oslobodi.

Slagao je fantastične fudbalske piruete podno Vezuva, i zato se svim silama svog duha, okrenuo tom velikom zadatku. Pomalo oneraspoložen promašenim životom, gotovo ljutito i s bodežom razočarenja duboko u srcu, on će povući tanku plavu liniju: korijeni fudbala zasađeni su u gradu podno Vezuva. Taj je ”spin” za Napolitance bio iksirana nepoznanica, međutim, Napulj je pristao. Nije bilo ni zastava, ni fanfara, ni doboša, samo zvuk razapetih mreža.

Ponos strastvenih ljudi

Poths je ugledao slova i osjetio kako mu srce mahnito tjera krv čitavim tijelom, kako juri poput luđaka koji se zaliječe i kliže po hodnicima Teatra di San Carla. Krv je preplavila pojedine djelove njegova bića, ostale ostavila na suhome. Pokrio je usta kako bi zagušio krik i krajnjim se naporom održao na nogama. Kroz stisnute zube jedva je protisnuo riječi: ”Naples Foot-Ball & Cricket Club”. No, otkrivši to, šta je zapravo saznao? Sudbina ovog kluba bila je kratka, u fudbalskom ćaskanju tamo 1912. italijanski su se članovi odvojili od Engleza i osnovali Internazionale, koji je bio podjednako skroman. William Poths će to shvatiti kao stravičan udar na svoju čast, ali više nije bilo drugog puta – samo naprijed.

LIFE:  (FOTO) Bivša žena Ace Lukasa se slikala s Dinom Merlinom, pa svojim opisom privukla pažnju svima

Vezuvske klanove nije bilo briga za neprijateljstva velikih kuća, s jednakom će žestinom predložiti svijetlo-plavi dres napuljskog ”boga”: jedne večeri 1926, u restoranu D’Angelo, ova će se dva kluba spojiti u jedan – Internaples.

Oba su kluba imala plavu boju na majicama – Internazionale tamno-plavu, a Naples svijetlo-plave pruge na bijeloj podlozi. Još u fazi eksperimenta, dogovoreno je da nove majice budu svijetlo-plave, a gaćice bijele. Pokretne slike vrte se u glavama starih ljudih, o čemu mladi ne znaju ništa. Opozicija Internaplesa, njegov predsjednik Giorgio Ascarelli, zaključio je da klubu treba dati jači lokalni pečat. Pljesnuo se po bedru i skoro pao sa stolca od uzbuđenja. Predložio je svojim saradnicima promjenu imena u – Associazione Calcio Napoli.

I ciucciarelli

Sportski počeci lijepo obučenih momaka, čak i onda kada je zora hvatala Piazzu San Gaetano, načičkanu čitavih noći i otvorenih barova, nisu bili sjajni. Omamljeni vlastitom slavom, jer tu se i pije i pleše, još uvijek crveno krvavi pod kožom i u drhtaju tijela do pune opijenosti, navukli su podsmijeh tribina na starom igralištu Giorgija Ascarellija.

Istina, borili su se poput šišmiša, vrteći se, izvijajući i saginjući, i svaki se kretao kao da lebdi u svjetlosti. Uskočili bi jednostavno na teren, i upotrijebili taman dovoljno svježeg adrenalina, da privremeno zaustave navalu protivnika, a onda bi pod tim lažnim melemom doživjeli poraz za porazom. Publika bi urlala, poneki bi se glasno nasmijali i priprijetili prstom, poneki bi sve to posmatrali s krvavim pogledom i ”prerezanih” živaca ili onim barskim pogledom zbog nagomilanih ožiljaka oko očiju.

Iako ih niko nije gledao, ni žene iz požude, ni muškarci iz samilosti, tanka koža odcijepit će se od bolnih ožiljaka, jer ima drugačiji stav. Mnogi su počeli vraćati prizore iz djetinstva, koji su još uvijek bili svježi u sjećanju kao da su opet prisutni. Uništavanjem napuljskog sna pomoglo bi se drugim klubovima da poboljšaju rezultate. Slegnuli su ramenima i na tribine Giorgija Ascarellija doveli – magarca. I ciucciarelli (Mali magarci). Ono što je tada predstavljalo simbolom tužnih stranica istorije napuljskog kluba, kasnije će postati interpetacija i u vremenima uspjeha. U grad podno Vezuva ugurala se poezija…


Comments

Comments are closed.

You may also like