Ovaj naslov je izabran namjerno kako bi privukao vašu pažnju. Kada ste ga pročitali pomislili ste kako ću na njega naravno odgovoriti negativno, jer u suprotnom bi značilo da sam ja debil i da su svi naši slušaoci debili.
Piše: Frenkie
Druga polovica među čitaocima se potajno nada da sam došao do nekog novog otkrića i da ću u ovoj kolumni potvrditi da su svi reperi debili. Odgovor nije ni jedan ni drugi. Odnosno, odgovor je i jedan i drugi. Među reperima ima puno debila, isto kao što ih ima u drugim grupama našeg društva, ali nedavno sam pomislio kako ih među nama možda ima malo više.
Ovom muzikom se bavim godinama, i kada ne radim nešto kreativno onda čitam, slušam i gledam šta se u repu objavljuje novo. To znači da svaki dan provedem nekoliko sati prateći hip hop. Kako u svijetu tako i kod nas u regiji. I u zadnje vrijeme sam sebi postavio sljedeće pitanje: Kada su to hip hop slušaoci na Balkanu postali toliko isključivi?
Nedavno smo na društvenim mrežama objavili fotografiju sa kojom smo najavili naš novi video spot za pjesmu „Svi“. Na fotografiji smo Beograđanka Sajsi i ja. Oboje dotjerani i fino obučeni.
Ona u prelijepom crnom outfit-u a ja po prvi put u sakou. Fotografija nije ništa novo, odnosno nije ništa što već nismo vidjeli u hip hop spotovima. Nije provokativna niti vulgarna. Jedina novina je što smo na njoj po prvi put skupa nas dvoje i što ja na sebi imam košulju i kravatu.
Ubrzo nakon što se fotografija proširila na društvenim mrežama uslijedili su reakcije i komentari. Među njima je bilo i dosta negativnih. Korisnici društvenih mreža su nakon jedne objavljene fotografije formirali mišljenje o pjesmi koju do tada niko nije čuo. Među brojnim komentarima su se isticali „komercijala“ i kako smo se „prodali“ – šta god to značilo.
Sve te reakcije i komentari govore zapravo sljedeće: među slušaocima hip hop žanra ima puno onih koji ne žele promjenu i progres. Također to govori, da mladi ljudi koji su nekada bili simbol novog i drugačijeg postaju snaga koja ovaj pokret želi da vuče unazad. To dalje pokazuje koliko je balkanski mentalitet i konzervativni odgoj pustio korijene u današnjoj omladini koja ima strah od promjena.
Hip hop kultura decenijama važi kao napredna struja i pokret koji diktira buduće trendove. Danas je hip hop najpopularniji i najprodavaniji muzički žanr u svijetu i svi izdavači i muzičari drugih žanrova sa velikom pažnjom prate šta je to sljedeće šta će taj pokret izroditi kako bi skočili na voz. Svugdje u svijetu postoje grupe unutar tih pokreta koji romantiziraju prošlost i tvrde kako je prije sve bilo bolje. Ponašaju se kao hip hop policija koja strogo prati da ne bi ko prekršio njihova pravila.
Pravila koja su postavili oni kojih bi svi trebali da se pridržavamo. Svugdje u svijetu te grupe su male u odnosu na glavne progresivne pokretačke struje, samo kod nas na Balkanu nekada izgleda kao da je obrnuto.
I izvan muzike mi važimo kao nazadni, konzervativni, zatupljeni, divlji Balkanci. Živeći u takvoj sredini, nadu mi je uvijek davala muzika koja je u odnosu na druge pojave u društvu bila korak ispred. Hoću reći da Balkan, kada je u pitanju hip hop nije toliko kasnio za ostatkom svijeta. Hip hop je uvijek bio luka za drugačije i odbačene, no ponekad mi izgleda kao da hip hop na balkanu odbacuje drugačije i progresivne. U više navrata sam ponavljao kako se muzika konstantno mijenja i rađa iznova.
Ona evoluira i normalno je da danas ne zuvči kao prije deset godina. Niko i ništa neće zaustaviti taj proces ma koliko god komentara na društvenim mrežama ostavio. Mislim da se svako malo trebamo podsjetiti ko smo i odakle dolazimo.
Hip hop je ulični pokret koji stoji za napredak i promjene u društvu. Naša kultura nije nikada bila elitistička niti je branila drugima da postanu dio nje, kao što nije zabranjivala eksperimentisanje unutar nje. Hip hop nije simfonijski orkestar koji svira pedeset godina stare kompozicije. Hip hop je napredak a napredak nije moguć bez promjene.
