Odavno niko nije spomenuo “novo normalno”. Neki kažu da ne spominju zato što smo već unutar faze “novo normalno”.
Piše: UDO
Svima je život već postao “novo normalno”. Ovu tezu potkrepljuju sa činjenicom da ni vakcina nije izazvala neku pretjeranu reakciju u BiH.
Ljudima je danas sasvim normalno da ovako žive. U decembru, za razliku od aprila, ljudi se ne nadaju da će biti bolje. Jednostavno, ovo je ok. Šuti, ne talasaj, jer premalo je šanse da nam se desi pozitivna promjena, puno veća mogućnost je da nam bude gore.
Ovo nije nikakva novost za stanje uma ovdašnjeg čovjeka, zato i na izborima ne bira promjenu.
Eto ga, došli smo do prvog novog koje nas čeka u narednoj fazi. Dobit ćemo poprilično bolje političare, mlade menadžere koji će napraviti pozitivne tektonske promjene u društvu.
Ovaj pozitivni politički pomak će razbuditi ljude koji će se probuditi iz sna, hibernacije ili možda iz hipnoze.
Ovaj val kod ljudi će izroditi propast životne filozofije velike većine ljudi koji žive ovdje. Filozofija, “sine fakultet, posao, stan pa se onda fino ženi” ili filozofija, “ja sam završio fakultet za tu struku”, iako nema ni dana radnog iskustva u tome poslu “ja trebam biti postavljen na tu odgovornu dužnost”.
Možda i najbolnija promjena je ta što pada filozofija “nađeš štelu, platiš i zaposliš se do kraja života na državne jasle”. E, nema drugovi i drugarice više tih fora.
Studirat će samo oni super talentovani, jer edukacija je online. Skoro svak` može učiti online i raditi profesionalno svoj posao. A samo oni sa urođenim talentom će pohađati fakultetske zgrade i od njih će praviti velike stručnjake.
Djevojke i mladići već sa 16 ili 17 godina trebaju raditi povremene poslove. Do sada je bilo rigidno tržište koje je studente tretiralo kao pismonoše, sada će studenti raditi vrlo bitne poslove, od online prodaje do stručnjaka za video igre.
S obzirom na to da su u BiH mladi koji kreću normalno zarađivati u kasnim dvadesetim, a najbolje godine, momenat kada čovjek ima najviše snage i žara su početak dvadesetih.
Naši mladi na početku dvadesetih svoj najjači životni period provedu između fakulteta, kafe, kafane i mamine kuhinje.
U novom normalnom će raditi i doprinositi državnom BDP-u i olakšati napokon svojim roditeljima. Zanimljivo je da ovu reformu rade djeca generacije koja je branila svoju mantru fakultet, posao, pa udaja. Upravo njihova djeca vode pokret da se ukida fakultet, pa posao, sada će ići posao, fakultet opcionalno i udaja isto opcionalno.
Mi sada namećemo našoj djeci svoje nedosanjane snove jer nam roditelji nisu dali da odmah radimo, nego smo se mrcvarili na faksu godinama.
Nije bilo firmi koje će nas platiti da budemo korisni kao studenti, ali sada imamo i još će dolaziti takvih firmi.
Ko bi rekao da će kod nas proraditi, a posebno otvoriti 4-5 firmi za dostavu iz restorana na kućna vrata. Čak evropski velikani će uskoro ući na naša tržišta.
Prije start up firmi za dostave, već smo dobili programerske konglomerate, call centre, razne hubove i sharing ofise.
Bosna i Hercegovina u novom normalnom napokon postaje Amerika u malom.
Našoj djeci smo priredili život koji smo mi željeli devedesetih i početkom dvijehiljaditih. Taj san smo nametnuli svojim potomcima, a i oni će vjerovatno svojima nametnuti neke svoje snove.
To je ta nova faza, faza snova koja uskoro dolazi. Ako su laste glasnice proljeća, isto tako firme za dostavu hrane putem aplikacije su glasnici nove faze, faze iz snova nas iz sedamdeset ili osamdeset i neke.
