Jedan, rezultatski gledano, od najboljih klubova svijeta, Glasgow Rangers, koga je magazin Forbes 2007. godine svrstao na 25. mjesto u svijetu sa tržišnom vrijednošću od 194 miliona dolara, tipičan je primjer kako danas, bez evolucije poslovnog modela i bez razvoja svih generičkih strategija podjednako, nema finansijskog uspjeha niti samoodrživosti.
Godinama i godinama uprava Rendžersa je stavljala pod hipoteku vlastitu budućnost i unaprijed trošila novac koji nije bio zarađen, a sve u cilju ostvarivanja nerealnih ambicija. Ovakva poslovna politika dovela je klub na ivicu bankrota. Osnovni razlozi za to su:
- organizacija koja nije vezivala troškove sa prihodima,
- nije bilo nikakvih standarda na osnovu kojih bi se izmjerila efikasnost stručnog štaba ili plate igrača,
- oholost pri upravljanju klubom.
Iako je bilo jasnih signala da se poslovni model mora podesiti, uprava Rendžersa nije poduzimala ništa jer su vjerovali da su preveliki klub da propadnu u finansijskom smislu. Ti signali su bili u vidu opadanja prihoda od TV prava i pada prodaje sezonskih karate godinu za godinom (sa 44.000 u 2007 do 37.500 u 2012).
Piše: Samir Zečević, magistar menadžmenta u sportu i diplomirani kondicioni trener. Za sva pitanja dostupan na sd.semperparatus@gmail.com ili na telefon:+387 61 710 158
Više od istog autora na ovom linku
Sposobnost menadžmenta bilo koje organizacije pa i sportske naravno, ogleda se u prepoznavanju prijetnji izvana. Ne prateći globalne trendove i promjene, Rendžersi su nastavili da plaćaju igrače, menadžere i ostale, više nego što su mogli realno da priušte (26 miliona funti za plate u odnosu na 35 miliona funti ukupnih prihoda što iznosi 74% od ukupnih prihoda).
Odgovor je bio kao i kod mnogih klubova prije njih, okretanja ka stvaranju rezultata i u evropskim takmičenjima. Uprava Rendžersa 2011 godine plaćala je igrače preko fonda (“EBTs”) što je omogućilo klubu da plate domaće igrače više kako bi platama privukli talentiranije igrače. Ovaj pristup doveo je do duga od 75 miliona funti na ime neplaćenih poreza i penala.
Rendžersi su tako postali relikt starog poslovnog modela. Na mnoge načine, Randžersi su mikrokosmos onoga što muči privredu zapadnog svijeta. Za male klubove koji nemaju adute poput ogromne baze navijača, velikih stadiona ili slavne istorije razumljivo je da se bore za golo preživljavanje ali je teško prihvatljivo da klub takve istorije koji ima više osvojenih titula u domaćem prvenstvu nego ijedan drugi klub na svijetu završi na ivici bankrota.
Kako je Rendžers sa 54 titule državnog prvaka, sa stadionom od 51.000 sjedišta, sa 40.000 prodatih godišnjih ulaznica i pet miliona navijača širom svijeta na rubu izumiranja. Odgovor leži u gubljenju vremena osvrčući se u prošlost umjesto ka budućnosti koja zahtjeva velike promjene u poslovnoj strategiji.
Kao i mnoge velike kompanije arogantno su odbijali poslušati upozorenja. Na početku 2000. godine Sir David Murray izjavio je da će za svaki pet penija koji potroše njihovi glavni konkurenti Seltiksi, Rendžersi potrošiti deset. Rendžersi nisu prepoznali globalno okruženje i trendove, a nove prijetnje za njihovo poslovanje su se pojavljivale veoma brzo. Vojničkim rječnikom kazano „kada se situacija na bojištu mijenja planovi treba da se prilagođavaju ili će vojnici poginuti”.
HRONOLOŠKI RAZVOJ KRIZE RANGERSA
- Rangers odlazi u „administraciju“ zbog dugovanja od oko £134m kreditorima.
- Kao rezultat dugovanja njegova registracija u škotskom savezu i Premijer Ligi Škotske je ukinuta
- Charles Green predvodi konzorcijum koji kupuje Rangers za £5.5m.
- Bivši izvršni direktor Šefilda reformiše Rangerse kao novu kompaniju
- ‘Newco’ nije dobio tražene glasove za ostanak u SPL i počinje život u Trećoj ligi Škotske.
Prije nego što su preseljeni u treću škotsku ligu, Rendžersi su igrali u Prvoj diviziji koja broji 12 klubova. Dva kluba od dvanaest pokriva 82 posto od ukupne gledanosti na stadionima i 94% tv gledanosti.
Drugim riječima, ostalih deset timova odgovorni su za 6% tv gledanosti ako se izuzme Seltiks i Rendžers. Ukupna prosječna gledanost u škotskoj ligi je 150.000 a utakmice između Rendžers i Seltiksa je 900.000 gledalaca.
Više navijača napuni stadion Rendžersa (bez Seltika) nego svi ostali navijači druge stadione zajedno. U Škotskoj tvrde da klubovi ne igraju ligu nego dva ekstremno velika kluba igraju sa žalosno i nedovoljno jakim, premalim klubovima u zemlji od 5 miliona.
Ukupno, SPL timovi generiraju godišnje prihode u iznosu od 125 miliona funti dok EPL proizvodi 2,4 milijarde funti. Bundesliga stvara 1,6 milijardi funti, španska liga 1,5 milijardi funti, italijanska 1,4 milijardi funti, francuska 1 milijardi funti i holandska 400.000 funti (dijagram 3). Ovo je dio problema s kojim se suočavaju Seltik i Rendžers. EPL ima 20 klubova i pola od njih ima manje stadione i manje gledalaca na stadionima nego Seltik i Rendžers. Međutim EPL ima globalni tv ugovor težak 3 milijarde funti sa SkySportom i BT. SPL ima petogodišnji ugovor vrijedan 60 miliona funti. Za osvajanje SPL klub će dobiti 3 miliona funti kao naknadu u zamjenu za njihova medijska prava.
Međutim, s obzirom na tadašnju situaciju u škotskoj ligi prihodi od TV prava su pali zato što su i Sky i ESPN ozbiljno zainteresovani samo za Old Firm Derbi. Prisustvo utakmicama je takođe značajno opalo i takmičenje u SPL-u nije bilo interesantno zbog nedostatka velikih utakmica.
Vrhunski sponzori su izbjegavali potpisati ugovor sa Seltiksom zato što je SPL bila „one – horse racing“, i drugi timovi neće biti sposobni da se upuste u borbu sa Seltikom.
Nestanak Rendžersa je filtrirao cijeli škotski nogomet u smislu prosperiteta i učešća u evropskim takmičenjima. Srž finansija škotskog nogometa je Old Firm Derbi jer donosi značajne prihode kroz ostvarena TV prava. U slučaju da je britanski Sky raskinuo ugovor sa škotskim savezom većina škotskih klubova suočila bi se sa velikim finansijskim problemima a možda i bankrotom. Primjera radi dvije utakmice i to Wigan vs West Bromwich Albion zajedno sa Stoke vs Reading su jednake po vrijednosti ostvarenih prihoda od TV prava kao prihodi ostvareni od tv prava cijele škotske lige.
Međutim, pored značajnih problema s kojima se susreću škotski klubovi, ispadanje Rendžersa u treću ligu donijelo je i korist drugim timovima. Pružilo je ogromnu priliku za navijače drugih klubova u zemlji da vide instituciju škotskog nogometa u njihovom gradu, gradiću ili naselju koju nisu imali priliku da vide nikad do sad. Na primjer menadžer Brechin City, Ferguson potvrdio je da su se pripremali za utakmicu sa Rendžersima koja im je donijela 35.000 funti neto prihoda što je za 40% više u odnosu na cijelu prošlu sezonu.
