Putovati znači kretati se, nalaziti nove perspektive s pogledom na stare teme, otvarati nove, upoznavati ljude i gradove, a sve da bi upoznali sebe, iznova sagledavali svijet koji nas okružuje.
Putovati znači tražiti nova rješenja i mogućnosti. Čovjek je kao voda, sve dok se kreće i teče ostaje čista, a kada stane, postaje mlaka i mutna, izgubi svježinu.
Volim vjerovati da sam ja neki planinski potom, na oko mali, ali snažan da osvoji daljine.
Piše: Adnan Hajrulahović Haad
Slušajući veoma zanimljiva predavanja na “4th China-CEEC Cultural and Creative Industry Forum 3-6.06.2019. Budapest HU”, a u oblasti mode, dizajna i novih medija, zamislio sam se nad svim što sam spoznao, a svoje izlaganje pokušao postaviti u lični kontekst spoznaje jer mi se čini da u kurtoaznoj formi trećeg lica izgubismo smisao onog što trebamo reći, i još bitnije, onog što trebamo uraditi.
Hladno treće lice množine, lišava individualne odgovornosti i daje letargičnu sliku problemima i planovima.
Kreativni sektor konačno je dobio svojih 5 minuta slave.
U fokusu državnih planova Europskih zemalja, ali i Kine našla se i moda, dizajn i novi mediji.
Novi medij je nešto što mi još uvjek imamo vremena otkrivati, a ja ću se osvrnuti na modu.
Modna industrija je i zvanično drugi najveći zagađivač planete. Svaki stanovnik planete u prosjeku odbaci 20kg tekstilnog otpada. A tu je i otpad industrije u procesu proizvodnje.
Naši out komadi odjeće iz prošle sezone su smeće koje ostavljamo u naslijeđe našoj djeci, unucima i praunicima.
Prezentacija mladih dizajnera koji su našli neke reciklažne mogućnosti su zanimljive, ali nažalost kap u moru smeća u kome planeta grca.
Mladi mađarski dizajner od starih lp ploča pravi naočale. Odlično izgledaju.
Potpisao je ugovor sa AC/DC o saradnji i reciklira i njihove neprodane ploče, godišnje reciklira ukupno dvije tone ploča.
Odlično, ali neznatno da bi se primijetio pomak i da bi imali nade da će smeće nestati.
Velike korporacije prezentuju revolucionarne investicije u softverski sektor i nove internet mogućnosti.
Učinit će sve još dostupnijim svima nama u online formi. Od virtualnih proba odjeće do svega ostalog.
Na moje pitanje šta i kako će time pomoći čovjeku, prezentuju nove metode praćenja kupaca, njihovih želja i mogućnosti.
U prevodu proizvedi još više, prodaj još više, zagađuj još više.
Olakšaj si da inkasiraš duplo više smanjenjem radne snage jer kompjuter je jeftiniji od čovjeka.
A tehnologija napreduje i sve jeftinija plastika postaje nasa odjeća. Naš modni hir postaje naša noćna mora, ali toga niko nije svjestan, a korporacije šute.
Pravdaju se socijalnom odgovornosti koja u praksi ne postoji. Dizajneri vrište da feshinocid zaustavi jer sve odavno izgubilo je svaki smisao.
Pitanje ko je odgovoran i ko je kriv vrti se u krug. Dizajneri koji imaju ideje kako učiniti svjet boljim ali nemaju snage ili kompanije koje samo gledaju profit i smiju se.
Nameće se stav da je krivac na kome je odgovornost mnogo profinjeniji i mnogo bezbrizniji, jer kada provlači karticu i kupuje prestiž, delirijum i ushićenje pomute razum jer bitno je biti u trendu.
Fast fashion je službeno i dobila ime i oslikava potrebu velikih korporacija da nam svaki mjesec ili dva prodaju iznova novi trend koji traje taman do prvog pranja onog što smo kupili.
Ako želimo ostati u trendu sumanuto moramo trčati i kupovati svo to smeće koje će nam obezbjediti osjećaj pravodobnosti u društvu koje postaje sve osim socijalna zajednica svjesna sebe.
Od smeća do novih tehnika prodaje, od shoping centara do online platformi, od trenda do smeća, fast fashion postaje pošast našeg doba.
A mi nemoćni da shvatimo da postajemo i ostajemo motor koji okreće sve to i još smo sretni jer naša nova krpa dat će nam sat ili dan osjećaj aktielnosti.
A upravo emocija, odnosno taj osjećaj, bio je tema mladoj modnoj dizajnerici iz Mađarske, koja se nazvala fashion tehno dizajnerom i izradila odjeću koja pomoću svjetla izražava osjećaje onog ko je nosi.
Bojama reflektuje ljutnju, simpatiju, nesigurnost i ljubav. Sjetih se nas koje već generacijama uče da ne osjećamo i pomislih da mi snimano smrti i smijemo se djeleći ih na netu.
Taj novi momenat tehnike u modi bar kod nas neće biti nikome interesantan jer osim prestiža svi drugi osjećaji nisu vrijedni.
Na kraju, ili ipak na početku, neprestano razvijamo tehnologiju i želimo napredak po svaku cijenu.
Želimo ići u nepoznatu budućnost novih medija, a naše potrebe i mi sami prestali smo evoluirati. Nije li Sizif zalud skapao…
