Nije lako biti otac dvanaestogodišnjaka za vrijeme svjetskog prvenstva u fudbalu. Očekivanja dječaka da pobijede upravo oni za koje navija su ogromna. Sve nade uložene su u taj tim, kao da se igra za život ili smrt. Svaki sekunda je stresana. Svaki napad odlučujući.
Dok vrijeme curi nadu zamjenjuje očaj. Očaj jer gube. I sam se nerviram, ali krijem. Krijem jer želim ga naučiti strpljenju. Još ima nade, utakmica nije gotova. Pred kraj utakmice nade više nema. Izgubljena je utakmica.
Objašnjava mi da nije pošteno jer su bolje igrali, više se trudili. Francuzi samo imaju više sreće. A moje misli lutaju u razmišljanju ko od nas bar jednom nije zaigrao na sreću.
Govorim mu da je sportski i gubiti, ako ne igraš ne možeš ni gubiti. Sreća ili ne, Francuzi su pobijedili. I ako bi mnogi roditelji svoje dijete tješili da se ne nervira ipak nije riječ o našoj reprezentaciji nego susjedskoj, svom sinu kažem da čovjek mora poštovati sport i ferplej. Bolji je pobijedio pa makar i na sreću.
Borili su se oni lavovski, dokazali su da idu ispred svog vremena i bar vrha države koju predstavljaju. Velika je stvar biti drugi. Drugi na svijetu. Jednu za svjetske razmjere ne bitnu zemlju doveli su na sami vrh svijeta u fudbalu. Siguran sam da će od danas o Hrvatskoj misliti kao o zemlji fudbalera. Rađati će se novi Danijeli, Vedrani, Dejani, Luke i biti ponosni na imena koja nose. Svijet voli pobjednike.
Svjetsko prvenstvo nam iznova pokazuje koliko je zaista bitno. Državnici velikih zemalja su se susreli i bodrili svoje i tuđe reprezentacije. Mogu nas naši političari ubjeđivati kako mi imamo prečih stvari, ali time nam u suštini govore o nerazumjevanju vremena u kome živimo.
Postoji bitno i bitnije, ali jedno ne isključuje drugo, a upravo takvi stavovi našim zmajevima ne daju da rašire krila i pokažu svoju veličinu u punom sjaju i snazi.
Ponosan sam na naše susjede Hrvate, želim im mnogo uspjeha i sam mislim da su ipak moralni pobjednici svjetskog prvenstva. Oni su nam pokazai kako se bori za dobro i kako se voli država i zastava, svejedno u kom gradu živjeli i svejedno kako se zvali.
VEZANI SADRŽAJ
MODNI B(R)LOG BY HAAD – KRAVATA KAO NIŠAN MUŠKOSTI
Meni kojem su boje bitne nije promaklo da ne primjetim na samom početku utakmice da će zasigurno bar za nogometnu publiku od danas biti tri boje u trendu. Plava, bijela i crvena, i francuska i hrvatska zastava su u istim bojama.
Mogli smo vidjeti važnost svjetskog prvenstva i u odnosu državnika ozbiljnih zemalja poput Rusije i Francuske. U svakom fremu prenosa jasno se vidjeo protokol i Putina i Macrona.
Besprijekorno poslovno odijelo Marcona sa vrlo decentnom crnom kravatom i bijelom košuljom dokaz su respekta državnika prema ulozi koju ima na finalu svijetskog prvenstva kao predsjednik jedne od zemalja finalista.
Prva dama Francuske svojim danšnjim stajlingom itekako nam je dala na znanje da je svjesna svoje uloge i da ili ima stila ili ima stilistu.
O gospodinu Putinu ne treba ni pričati, uvijek besprijekorno odjeven i svjestan svoje uloge. Ne da ima stajling on ima i suvereni kišobran.
Predsjednica Hrvatske, nažalost, nije me se dojmila. Iako u prvim kadrovima utakmice ima neku skromnu cvenu jaknicu, sve poslije toga je stilski i protokolarni debakl.
Svjestan sam ja da živog čovjeka ponesu emocije, ali ne smije se zaboraviti važnost uloge koju nosimo. Ako čovjek, u slučaju susjeda, žena ode na utakmicu kao navijač ili plesač onda mu se nema šta zamjeriti na stajlingu.
Ali, ako na finale svjetskog prvenstva ode kao predsjednica zemlje finalista, onda je ipak njena reprezentacija svjetlosnim godinama ispred nje.
Jeftini izgled u svakom slučaju je ono što danas opisuje gospođu Kolindu. Visoka potpetica, bijele hlače na peglu i dres su previše za jednu predsjednicu. O protokolu iste ne treba trošiti vrijeme. Zasigurno je gospođa Kolinda izazov hrvatskim stilistima, ali ih sigurno ne troši.
I dok je kiša otapala ostatke šminke na Kolindinom licu, ona se trudila sa svojih grudi odlijepiti mokri dres, sjetih se stihova Queena: Show must go on, My mace-up may be flaking, Show must go on.
Ili u Kolindinom slučaju, treba grliti dalje. Show must go on.
