Toliko očekivani, reprezentativni dvoboj nepomirljivih protivnika, naravno u teoretskom shvatanju fudbala, u jurišu, u samo jednom obračunu: pobjeda! Irci su ljudi širokih strasti, pa ipak, opterećeni betonom terminologije kick-and-rush, koja se danas zavukla u obično loptanje nogom, teško razvijaju koncepciju lijepog fudbala. U pristupu toj magičnoj, bijelo-crnoj tačkastoj koži, diktiraju klima, u prvom redu, pa kultura, tradicija, odgoj. Temperamentni Irci vrlo su ilustrativno povukli tanku, tanku zelenu liniju…
Piše: Sead Bašić/ MI2 Blog
Irci su po svojoj naravi nemirni, dinamični, snalažljivi. Ljudi koji ”gore”. Neviđena strast za životom u prošlosti im je davala neviđenu snagu.
Nije čudno što se i danas potomci Kelta opisuju kao visoki ljudi blijede puti i širokih ramena, sa očevom muževnosti za životom sa širokim osmjehom, kao čvrste i uporne individualiste željeznih živaca apsolutne vizije bolje budućnosti kao temelj koncentracije zajedništva, individualisti i za sebe i za druge, ali i plemenitiji za kontinentalce, duhovitiji, puna srca i širokih jedara.
Otvorenom, vedrom prirodom, jednostavno su progutali svijet. Radost, ona nesputana radost jednog naroda, koji umire i živi za blistavu lepezu Irske.
Tražili su oduvijek više raskoši u životu, više slobode, više građanskog daha. Život je trnje, pitajte Irce. Svaka im je epoha debelo zapečaćena, s koliko su samo žara branili svoja stanovišta, koja nisu određena bijelim zastavama, nikada prignuti u koljenima, istina, u nekim trenucima krhki, ali velika srca.
Toliko je podsjetnika na irske pusti: na smaragdnom ostrvu još visoravni, prostranih, blago valovitih nizina s nizom niskih uzvisina, mnogo vlage i malo sunčanih dana, snažnih vjetrova koji pušu s zapadne obale Zelenog ostrva, s malo dima, s malo dimnjaka, gdje gotovo da nema stambene ili poslovne zgrade čija visina nadmašuje tri sprata, s ostrvskim mentalitetom ispod svake boje kože, vedrim, otvorenim, punim duha, vica, šale, do krvi, do strasti, do srca, modrih jezera i močvara, pijeska, živog i ugaslog, u ludoj trci za klađenjem, u strastvenoj potrebi za whiskeyem, smeđeg tla na ledenjačkim nanosima središnje nizine, u vlažnim predjelima gleja i s brojnim tresetišta, na vapnencima stjenovite zemlje na kojima su pašnjaci smješteni na uzvišenijim dijelovima, koji su čak i zimi zeleni. Civilizacija nekadašnjih stoljeća i danas ostaje pod snažnim dojmom životne veličanstvenosti.
Vrteška irskog ostrva
A onda, uzdah i usne na tom zelenom neprimjetnom cvijetu, dugog i uskog lišća, gledajući tu vrtešku irskog ostrva, za ljepotu svjetskog umjetnika koji nema granica ni u prostoru, ni u vremenu. Slika koja se ne briše iz sjećanja. A kada je čarolija fascinacije prošla, Irac je odlazio.
Predaleko je Australija, Argentina, Sjeverna Amerika, ali za radost, do tada razigranog dječaka iz Limericka, na ušću rijeke Shannon, koji se okruženju nametnuo visokom inteligentnošću, keltskom borbenošću, koji je s toliko snage i čvrstine držao sve konce u svojim rukama, u nemogućnosti da vrati iluzije i iscrpljen od nestašice hrane, prema Ellis Islandu krenuo je visoka čela i prekriženih ruku.
Plećat, čvrst, snažan kao stijena, postao je irski ambasador na tom velikom svjetskom dvoru sila i velesila.
Odupirao se onom istom snagom kojom je držao Sjeverni kanal, te Dingle Bay i Bantry Bay, ostao je vjeran hrabrosti imena svojih slavnih predaka, blistao je svojom osobnošću, žestinom karaktera, odlučnost i čvrsto uperene oči su odlučivale, opijen do tada neviđenom panoramom, tamo gdje je bacio oko, bacio je i visoki stil, invenciju i kreaciju. I nisu ga nagazili. Pogled je popratio prenapregnuti mišić.
Za dječaka iz tradicionalne pokrajine u južnom dijelu Irske Munster to je, istina, bilo živo mučenje.
Tučen i utučen nije zaustavio osmijeh niz duga usta, gnječio bi prste i memorisao težinu života. Borba, borba, to je bila njegova krilatica. Kada je trebalo. Veliki gospodari svoje volje okružili su sami sebe etiketama boraca. Nikada nisu ni bježali od toga.
Danas, na uskom, ali istančanom irskom licu šeta mir. Irci su, istina, ovih dana opozicija siromaštvu ideja i iako su uspomene još uvijek obasjane svijećom, ipak je ona prepoznatljiva irska strast presahnula.
Mučna prošlost
Vratili su sve na svoje mjesto, mučna prošlost više nije tako čest gost njihovih besjeda. Nije čudno, 2005. Irska je imala najbolju kvalitetu života u svijetu, njihov visoki gospodarski rast, najviši u Evropi, dobio je naziv ”keltski tigar”, iako je financijska kriza od 2008, ozbiljno uzdrmala irsko gospodarstvo.
Oslanjajući se čvrsto na svoju upornost, ventilirajući između visoko-tehnološkom industrijom te trgovinom i investicijama, na štitu Leprechauna, vilenjaka patuljastog rasta i Shamrocka, irskog simbola i nacionalnog cvijeta s tri lista, koji je također simbol ljeta, ljubavi i sreće, bez mnogo riječi, vratili su svoj optimizam i realnost trenutka. Ležerno, malo svoji, jednostavno, žive bolje nego prije dvadesetak godina.
Više ne gube vrijeme u traženju sebe, globalno ekonomsko i kulturno čudo postalo je njihovo ”živo zlato”, a najviše aplauza zaradili su na izvozu farmaceutskih i medicinskih proizvoda, hemikalija, strojeva, elektroničke i računarske tehnologije.
I baš na tu kartu, jednim temperamentnim pristupom, koji će dati i ton i igru pune grmljavine na Bilinom polju, u kojem bosanskohercegovačka strast neusiljenom jednostavnošću, skromnošću i nadaleko poznatim mirom puca žestoko, dok se na mišićavim nogama bori do zagriženosti, srcem i dušom, u igri u kojoj neće nedostajati one fascinantnosti koja prati igru Zmajeva, na senzacionalan način, pred zabezeknutim protivnikom i nemoćnim Fordeom, preko Colemana, Warda i Wilsona, preduhrititi u potpunosti, u punom smislu te riječi, i McGeadya i O’Neilla. Otmjeno, sigurno.
Irska strast je spomenar dovoljno debeo za bogatstvo svjetskih mentaliteta, to je tačno, ali ova bosanskohercegovačka je transformacija ovog fenomena.
Lovci na kolektivni ponos
Zmajevi su lovci na kolektivni ponos jednog naroda, obiluju perima visokog stila, znaju pribjeći i vatrom i akrobacijom i žestinom, jednostavno, ovo je njihova velika borba, koja će ostati kroz naraštaje. A u silovitosti udarca, u porazu, nikada prignuti u koljenima. I još jedna istina: u svojoj skromnosti, nismo se odrekli praska krvi, temperamenta, jurnjave i pluća od željeza…
