Blog

Službena zabilješka br. 20: Bez bruke nema nauke

0

Kada sam 7. jula 2015. godine na portalu Fokus.ba pročitao članak pod naslovom „Naučnici objasnili zašto izbacujemo nogu ispod pokrivača“, odmah mi je bilo jasno da od tog trenutka na Zemlji ništa više neće ostati isto.

Piše: Midhad Kurtović 

Vijest o revolucionarnom naučnom otkriću još uvijek se može pronaći na barem pet internet portala. Tekst prati i edukativni video u kojem narator na primjeru crtanih likova pojašnjava najznačajnije detalje provedenog istraživanja.

Već u prvim rečenicama teksta naučnici nas upozoravaju da nemamo razloga da budemo pretjerano zabrinuti. Prema njihovim najnovijim saznanjima, izbacivanje noge ispod pokrivača je sasvim normalna pojava. Nakon višestrukih testiranja, obavljenih u najskupljim i najsavremenijim laboratorijima, naučnici su došli do zaključka da je izbacivanje noge ispod pokrivača tijesno povezano s regulacijom naše tjelesne temperature. Oni su, naime, uspjeli dokazati da, kad se malo rashladimo, naše tijelo brže i lakše utone u san.

Ispitivanja su prvo provođena na miševima i kunićima, a tri godine kasnije nastavljena su na ljudima. Pažljivim i dugotrajnim promatranjima, u kojima je učestvovalo 1270 dobrovoljaca, ustanovljeno je da su ljudska stopala pogodna za rashlađivanje jer na njima, navodno, nema dlaka. Pored toga, utvrđeno je da stopala imaju takvu vaskularnu strukturu koja nam, pravilnom upotrebom, omogućava regulaciju tjelesne topline.

Iako sam oduvijek imao puno povjerenje u nauku i rezultate naučnih istraživanja, moram priznati da sam se, dok sam čitao gore navedeni tekst, zapitao zašto ljudi ispod pokrivača izbacuju i druge dijelove tijela: stražnjicu, koljena, laktove i šake. Zar otkrivanje stopala ne može u potpunosti zadovoljiti našu potrebu da se rashladimo? Zašto svi do jednoga izbacujemo glavu ispod jorgana, kad mnogi od nas na njoj imamo enormne količine dlaka? Šta je s onima koji su ćelavi, a običavaju spavati s perikom? Kakva je njihova vaskularna struktura?

Otkrivanje prave istine o tome zašto izbacujemo nogu ispod pokrivača samo je jedno u nizu epohalnih otkrića nauke u 21. stoljeću. U posljednje dvije decenije naučnici, koji su nerijetko u tako prisnoj vezi s internet portalima da se slobodno može reći kako se naukom bave uživo, otkrili su i rastumačili brojne fenomene od presudnog značaja za budući razvoj ljudskog roda.

Pojedini internet portali su sve svoje materijalne i ljudske resurse nesebično stavili u službu promocije nauke. Pritom su se svojski potrudili da nam pravovremeno i u što boljem svjetlu predstave neka od najvažnijih savremenih naučnih otkrića.

Ovom prilikom navešću samo neke naslove tekstova koji govore o epohalnim dostignućima na polju nauke, a koji su publikovani u posljednjih desetak godina: „Naučnici otkrili zašto žmirimo dok se ljubimo, Naučnici pronašli način da zaštite miševe od ovisnosti o kokainu, Naučnici izumjeli novu vrstu luka od kojeg se ne plače, Naučnici izumjeli alkohol koji ne izaziva mamurluk, Naučnici su otkrili kada su kenguri naučili da skaču, Naučnici otkrili koliko je dnevno jaja dozvoljeno pojesti, Naučnici sa Oksforda žele da kloniraju Isusa Krista, Ruski naučnici pronašli lijek protiv homoseksualnosti, Naučnici otkrili koja muzika najbrže uspavljuje, Srbin tvrdi da je izumio grudnjak koji povećava sise bez operacije.“ 

Nema voća ni povrća za koje nauka do danas nije utvrdila da je najzdravije i najhranjivije, da usporava starenje i ubija ćelije karcinoma. Na vlastitom iskustvu sam se uvjerio da, otkako redovno konzumiram pojedine namirnice čija su ljekovita svojstva dokazali istaknuti naučni radnici, živim i po 10 do 15 godina duže nego što sam živio ranije.

Lično poznajem čovjeka koji danas ima 108 godina (uknjiženih 104) a koji je, zahvaljujući revolucionarnim naučnim otkrićima na polju ishrane i zdravlja, još uvijek vitalan poput šezdesetogodišnjaka. On svako jutro našte srca popije jednu žlicu ekstra djevičanskog maslinovog ulja koje smanjuje rizik od nastajanja raka debelog crijeva.

Poslije maslinovog ulja, u zdravlje mozgu i kostima, moj vremešni poznanik eksira jednu žlicu ribljeg ulja koje je, uzgred budi rečeno, najstariji suplement prehrane na svijetu. Nakon petnaestominutne pauze, uzima i tri žlice kokosovog ulja protiv epilepsije i Alzheimerove bolesti, pa odmah potom žlicu ćurekotovog ulja protiv alergije i dijabetesa.

Do kraja dana, kako mi je nedavno priznao, u svoj organizam unese još neka ulja i to sljedećim redoslijedom: pola žlice ricinusovog ulja koje liječi 25 različitih bolesti; po jednu žlicu lanenog, bademovog, i bućinog ulja; dvije žlice suncokretovog ulja; žlicu ulja repice; tri žlice ulja noćurka i boražine; žlicu orahovog ulja; pola žlice sezamovog ulja; žlicu ulja kanabisa; dvije žlice lješnjakovog ulja; žlicu ulja ploda divlje ruže i, na kraju, četiri žlice ulja argana.

LIFE:  Službena zabilješka br. 26: Uspjeh je patološki lažov

Motorno ulje još uvijek ne uzima oralno, ali mi je priznao da je nedavno u prodavnici autodijelova iskoristio popust za penzionere i kupio desetak litara – uvjeren je da će se cijena motornog ulja utrostručiti kad nauka potvrdi njegova ljekovita svojstva.

Pored gore navedenih ulja, moj vremešni poznanik pije i petrolej iz Albanije koji uništava ćelije karcinoma odmah po njihovom začeću.

U razgovoru koji smo vodili prilikom našeg posljednjeg susreta rekao mi je kako vjeruje da će naučna istraživanja spasiti svijet. Brzo smo usaglasili stavove o tome da današnji svijet, kojim upravljaju ozbiljni, čestiti i sposobni ljudi, ne može ni dospjeti u neke velike probleme.

Složili smo se i oko toga da će u slučaju bilo kakve nepredviđene opasnosti univerzum i svi njegovi žitelji – bez obzira na spol, uzrast, nacionalnu, vjersku i rasnu pripadnost – biti pravovremeno spašeni.

Na kraju smo jednoglasno zaključili kako je od presudne važnosti za opstanak ljudskog roda na Zemlji to da nauka i elektronski mediji koji nas svakodnevno izvještavaju o njenom napretku zadrže trenutni kurs svog razvoja, tj. da sačuvaju zdrave moralne temelje na kojima danas počivaju.

Imali smo namjeru razmotriti još neka bitna pitanja u vezi s fizičkim i mentalnim zdravljem ljudske vrste na početku trećeg milenija, ali moj sagovornik se iznenada požalio na bol u stomaku. U toalet je otrčao dugim koracima, s grčem na licu i graškama znoja na sljepoočnicama.

Često se sjetim traumatičnog iskustva koje sam doživio kada sam prvi put u životu shvatio da sam smrtan. Osjetio sam strah i neku, kako bi to rekao pjesnik Branko Miljković, „metafizičku studen“ u grudima. Ali, čim sam naučio čitati, brzo sam se utješio. Ohrabrili su me tekstovi o najnovijim naučnim dostignućima koji su i u ono vrijeme često objavljivani u dnevnim novinama.

U to vrijeme razmišljao sam otprilike ovako: „Izgleda da je svaki čovjek kurate sreće. I ja sam čovjek – to neće izaći na dobro – po svemu sudeći i ja sam smrtan. Ali možda to nije toliko ni bitno jer, prije nego što dospijem u godine u kojima se obolijeva i umire, siguran sam da će naučnici otkriti lijek protiv svih bolesti i da ćemo svi do jednoga, umjesto doživotno, živjeti vječno.

Slagao bih kada bih rekao da u mom životu nije bilo i onih trenutaka u kojima mi se činilo da sam, razmišljajući tako, grdno pogriješio, da je nauka na krajnje svirep način iznevjerila moje bezuslovno povjerenje, moja naivna mladalačka očekivanja. Učini mi se pokatkad da danas obolijevamo od mnogo šireg spektra bolesti nego ranije, da ljudi umiru kao muhe, od najbezazlenijih bolesti: od peludne hunjavice, od zapaljenja slijepog crijeva, od urasle dlake i peruti u kosi.

Ponekad moju vjeru u nauku pokolebaju oni koji tvrde da u bolnicama nedostaje zavoja, osnovnih lijekova i reagensa za analizu krvi. Ali, na moju sreću, sumnja u nauku nikad me nije držala dugo. Čim se malo otrijeznim i presaberem, u znak pokore i poniznosti spustim koljena na zrnevlje kukuruza, čvrsto stisnem zube i ne mičem iz tog položaja sve dok se temeljito ne pokajem. Kasnije se danima stidim svojih heretičkih misli.

Svjestan sam da ima ljudi koji vjeruju da je današnja nauka odveć šarlatanska i odveć potkupljiva, da se rezultati naučnih istraživanja mogu i naručiti, pod uslovom da naručilac ima dovoljno novca. Neki misle da je nauka previše usmjerena na potrebe vojne industrije i na razvoj isključivo one vrste tehničkih uređaja koji inovatorima, proizvođačima i trgovcima omogućavaju brzu i laku zaradu.

A ima i takvih ljudi koji smatraju da nam je nauka, umjesto osnovnih životnih potrepština, zdravlja, sreće i svekolike životne radosti, omogućila da budemo danonoćno nadzirani, špijunirani, zastrašivani i uhođeni. Drugi opet vjeruju da je temeljna preokupacija savremene nauke kako proizvesti što sitnije dugme kojim će se moći umoriti i osakatiti što više ljudi.

Ali ne treba vjerovati slatkorječivim kritičarima, protivnicima sveljudskog progresa, oni u njedrima crnu guju kriju! Ne treba vjerovati klevetnicima koji svim silama nastoje diskreditovati današnju nauku!

Da sam stekao višak kapitala u procesu privatizacije, ili na namještenim tenderima, bio bih spreman vlastitim novčanim sredstvima finansirati istraživački projekt kojim bi se precizno utvrdilo koliko u ovom trenutku na Zemlji ima takvih ljudi. Kada bih dobio rezultate istraživanja, zatražio bih da mi odgovorno lice hitno dostavi spiskove svih prestupnika, njihove fotografije i adrese. Hapsio bih bijednike jednog po jednog. Zavrtao bih im ruke i teglio uši sve dok ne priznaju ko ih plaća da tako misle.

Facebook komentari


Poletjeli su! Banja Luka dobila finaliste, neka se spremi Tuzla

Prethodni članak

Amar Osim: Naš cilj ove godine je da kako god uđemo u Evropu [video]

Sljedeći članak

Možda će vam se svidjeti

Komentari

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još u rubrici Blog