Blog

Sramite se igrači i novinari, oprostite nam Bajeviću

0
Sramite se igrači i novinari, oprostite nam Bajeviću, Life.ba
Dušan Bajević, AA

Princ sa Neretve, gospodin, ljudska veličina, vrhunski igrač i trener – na noge ustati i reći – Duško Bajević.

Gledajući kraj press konferencije nakon sinoćne utakmice, teško je ne pustiti suzu. Na kraju te konferencije, kada Bajević odgovara kolegi Adisu na pitanje, parafraziram: Imate li savjet za ove što biraju novog selektora?

U tom trenutku se srušio, ne cijeli svijet, stala je planeta, u tom trenutku nije izgubila samo repka, pali su iz Saveza, pali su navijači, pali su novinari…

Trenutak kada smo kao ljudi doživjeli totalni moralni krah.

Ispred kamere je sjedio sedamdesetdvogodišnji čovjek, gospodin, zadnji izdanak old school Hercegovca i Bosanca. Sjedio je mirno klimao glavom, vidno ispunjen tugom. Nije to tuga zbog svog neuspjeha, naprotiv to je tuga zbog nas.

Nas navijača, novinara, Saveza, igrača, Hercegovaca i Bosanaca koji smo sinoć dotakli dno dunjalučkog pakla u Bajevićevim očima.

Prije utakmice sa Italijom, razgovarao sam sa psihologom, da pokušam prodrijeti u razlog zašto, kako kažu navijači, Bajević ne napusti poziciju i nađemo novog selektora. Uvredljivih je tu komentara bilo.

Selektora je trebao izabrati Savez, odmah nakon odgađanja baraž utakmica. Sada iz neznanja, bahatosti ili interesa nekog, Savez nije napravio svoj posao. Niko Savez ne okrivljuje, kao, to su “loši” momci, ali evo ja im opraštam. Prvi put im opraštam na aljkavosti.

Poslije razgovora sa psihologom, opraštam im.

Kaže psiholog: Zamisli čovjeka, gospodina, veoma uspješnog u sedamdesetim godinama, koji ima ponudu za ispunjenje zadnje profesionalne želje iako je već odavno u penziji.

Daju mu šansu, proglase ga spasiocem koji će voditi Reprezentaciju svoje zemlje na dvije utakmice baraža. Zamisli najednom energije, želje za životom koja se u tom trenutku oslobađa u jednom sedamdesetogodišnjaku.

Ovog razgovora sam se sinoć sjetio dok sam gledao završne riječi Bajevića na PRESS konferenciji. Izgledao je kao najveći i zadnji gospodin u svojoj generaciji, generaciji naših očeva.

LIFE:  Kota 595: Ima li u Bosni samuraja?

Na kraju ispunjenja svoje najveće i zadnje poslovne želje, da bude selektor svoje reprezentacije, sjedi ponovo pred novinarima koji su ga na početku uzdizali, a sinoć su neki i veoma grubi bili sa svojim manirima.

Savjet za naslijednika je bilo zadnje pitanje za Bajevića koji je pun ponosa objašnjavao kako ne trebaju savjete i da su stresni savjeti danas ovdje…

Bajević ponosno i tužno izgovara: dajte ih (savjete) vi svojim kolegama novinarima… Sala je utihnula, padoše i novinari na ispitu ljudskosti. A da ne lažem, potvrđuje Bajević koji na pitanje PR-a Saveza da li nešto želi dodati za kraj, za kraj svog zadnjeg trenerskog PRESS-a kaže – nemam ja nista. Muk je nastao u sali, novinari su ostali u vidnom šoku, jer su izgleda, a i nadam se shvatili veliku grešku.

Rekao je hvala! Ustao je i ponosno iz sale išetao zadnji veliki gospodin, ni prvi ni zadnji kome smo se kao ptica posrali, ne samo po cipelama, nego i po glavi. Svi mi. Igrači koje poštuje, daje im šansu, a nisu u svojom igrom obradovali posljednjeg gospodina kojeg ima Hercegovina i Bosna.

Sramite se igrači i novinari, oprostite nam Bajeviću.

Oprostite što ubismo taj plamen energije u Vama, a Vi nas onako tužno gledate i žalite nas – jer vidno je da smo kao ljudi dodirnuli dno dunjaličkog pakla. Oprostite nam molim Vas.

Piše: UDO

Pogledajte cijelu press konferenciju ili “premotajte” na kraj da vidite trenutak kad smo dotakli dno.

Facebook komentari


Comments

Leave a reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

You may also like