Popularni glumac, showman, tv voditelj, reditelj Dragan Marinković Maca, nakon dugogodišnjeg „izbivanja“ iz BiH i profesionalnog rada u susjednoj Srbiji i Vojvodini, vraća se u sarajevske krajeve kako bi ponovo „uzdrmao“ bh . javnost i kulturnu scenu. Ovoga puta ne u vlastitoj režiji, ali izvedbi zasigurno. Naime, već u aprilu Macu ćemo, na daskama Kamernog teatra 55, moći vidjeti u savremenoj monodrami „Ja mahalac“ trenutno najpopularnije bh.spisateljice Indire Kučuk-Sorguč.
Novi teatarski uradak, koji j zamišljen kao pandan najuspješnoj domaćoj predstavi 2012.godine “Ja, mahaluša”, je scensko-muzički komad koji tretira problematiku muško-ženskih odnosa u BiH, ali ovoga puta iz muškog ugla. Uloga predstavljanje svih stereotipa, ali i realne slike, o bh.muškarcu današnjice u odnosu na svoju ljepšu polovinu povjerena je Draganu Marinkoviću – Maci. Razgovarali smo tim povodom s Macom i evo šta je rekao u intervjuu za Muški Portal.
Dugo te nije bilo u Sarajevu, u sarajevskom pozorištu još duže. Jesi li priželjkivao jednu ovakvu ponudu?
– Da, jesam, drago mi je što ću igrati ponovo u Sarajevu i na sceni svoje bivše matične kuće, Kamernog Teatra 55.
Šta te najviše privuklo u tekstu ovog komada, u ovom projektu generalno?
– Glumački je izazov raditi na ovakvoj vrsti projekta, koji je u formi kabarea. Ono što je intrigantno za glumca u ovakvim projektima je što mu pruža suštinski punu slobodu u improvizaciji. Tekst je vrlo duhovit, životan, korenspodira sa publikom, jer govori o stvarima koje nas se tiču. Koliko mi je žao što nisam gledao predstavu “”ja, mahaluša”, toliko mi je drago jer ću u saradnji sa rediteljkom predstave staviti neki lični pečat ovom projektu. Izazov je i u tome što prethodna predstava ima sjajne kritike i gledanost, tako da već postoje reperi koje moramo dostici. I prestići.
Da li se mentalit bh. muškarca promijenio u posljednje vrijeme?
– Muškarac na Balkanu je muškarac i Muškarac. Mnogima ne bih dao da nose pantalone, a da li su muškarci na Balkanu evoluirali ili ne, to se vidi po broju sigurnih kuća.
Da li se tvoj mentalitet promijenio od kada si oženjen J?
– Nisam promijenio spol, što bih se mijenjao. Ja se nikada ne mijenjam, ja učim.
Koliko ličnog planiraš i smiješ dati u interpretaciji teksta, sada iz ugla oženjenog muškarca J?
– Jeste li vi sigurni da sam ja oženjen?
Zbog čega misliš da je humor najbolji bh. brend?
– To je retoričko pitanje i zahtijeva filozofski odgovor, a pošto ja nisam palamuder, sem kad treba nekog “presvući”, na ovo pitanje ću odgovoriti: najbolji naš brend je prodavanje magle.
Koliko si ti uspio živjeti dobro od svog humora?
– Samo inteligentni ljudi su duhoviti, a od šege, šale i komike se ne živi. Pogotovo ne na ovim prostorima. Na kraju krajeva, da nije šale, kako bismo ozbiljno rekli ono što mislimo.
Bi li se ponovno angažovao kao učesnik ili voditelj u nekom značajnijem tv projektu?
– Bih, za velike novce.
Narodnjaci i reality programi čine dominatno javnu scenu. Neki kritikuju, neki uživaju u svemu tome…Tvoj stav.
– Balkan je leglo lažnog morala. Grozno je kada se opsuje, ali što svakih par decenija teku potoci krvi, to nema veze, to je civilizovano i kulturno. Ubiti čovjeka, zaklati, jebati mu majku, srušiti mu kuću, držati ga po logorima, to je normalno, ali reći na televiziji jebi ga, e to je prevršilo svaku mjeru. Neko sluša Čajkovskog, neko Mileta Kitića, stvar ukusa. Gospodo, svaka roba ima svoga kupca. Beskrupulozno lažno sablaznjavanje moralista koji pljuju po rijalitima je odraz današnjeg društva u kojem živimo. Kako ja mogu pljunuti po nečemu što ne znam, što ne gledam, čime se ne bavim… Lakše je razbiti atom nego ljudske predrasude. Toplo preporučujem svima da žive svoje živote i prave ga interesantnim.
Kako smo saznali probe za predstavu Ja mahalac počinju u martu, a premijera je planirana za kraj aprila. Znači li to da ćeš duže vremena boraviti u Sarajevu? Planiraš li to vrijeme iskorisiti i za neke druge projekte, stvari?
– Sasvim logično je da ću češće biti u Sarajevu u tom periodu radi proba, a o projektima i stvarima vam ne mogu ovom prilikom govoriti, jer bi me visokomoralni ponovo optužili kako sam degutantan, a ja sam samo neshvaćen, kao i svaki umjetnik ( hahaha).
„Mahalac“, šta se o tebi mahala u posljednje vrijeme?
– „Psi laju, karavani prolaze”. Kao da se ja bavim tim glupostima, ne želim da im dajem na značaju, jer su savršeno beznačajni oni koji me karakterišu, a nisu kafu popili sa mnom.
