Projekcije dokumentarnog filma “Susjedi” poznatog hrvatskog autora Tomislava Žaje, bit će održane u Mostaru 29. (Hotel Mepas, 11.30) i Sarajevu 30. maja (Meeting point 11:00).
Ovaj promatrački dokumentarac govori o ljudima s psihičkim poteškoćama koji napuštaju institucije nakon desetljeća provedenih u izolaciji i pokušavaju obnoviti svoje raspadnute živote. Film je svjetsku premijeru imao na ovogodišnjem ZagrebDox film festivalu na kojem je osvojio nagradu publike sa prosječnom ocjenom 4,858. Nakon projekcija, organizovane će biti i panel diskusije na kojima će uz autora filma i osobe “sa iskustvom“ življenja s izazovima mentalnog zdravlja, učestvovati i predstavnici nadležnih institucija, centara i zavoda, nevladinih organizacija te studenti i učenici.
Film počinje pričom o direktoru institucije za osobe sa psihičkim poteškoćama u hrvatskom gradu Osijeku, koji je odlučio zatvoriti svoju instituciju i reintegrisati bivše stanare u društvo.
“Kao socijalnom radniku postalo mu je nepodnošljivo da bude direktor nekog zatvora. Kada smo se prvi put upoznavali sa ovim osobama, one su se predstavljale sa svojim dijagnozama, umjesto sa svojim imenima. Sada ponovo postaju osobe sa individualnim osobnostima i životnim putevima. Naši novi-stari susjedi“, objasnio je autor filma Tomislav Žaja te dodao da je glavni cilj filma podizanje svijesti javnosti o pravima osoba sa intelektualnim i/ili psihosocijalnim poteškoćama da žive u svojim lokalnim zajednicama.
“Želja nam je da film “Susjedi” posluži kao alat za zagovaranje promjena koje će se ticati modernih praksi u mentalom zdravlju i transformaciji medicinskog modela zbrinjavanja osoba sa mentalnim poteškoćama u socijalni model“, kazao je Žaja.
Uprkos pozitivnim promjenama poput usvajanja UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koja je pravno obavezujuća za države potpisnice, progresivnih nacionalnih politika i postojanja kvalitetnih usluge u zajednici, u većem broju zemalja milioni osoba s intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama još uvijek se susreću sa marginalizacijom i socijalnom isključenošću. Mnogi su isključeni iz obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite i pristojnog mjesta za stanovanje te ne mogu ostvariti svoje osnovno pravo na posao, brak ili glasanje što rezultira doživotnom zavisnosti, siromaštvom i lošom kvalitetom života.
