Adnan Ćatić jedan je od najboljih sportskih penjača u regionu. Ovaj dvadesetšestogodišnji Sarajlija sportskim penjanjem počeo se baviti 1999. godine. Nakon svega četiri mjeseca, na prvom takmičenju već ulazi u krug najperspektivnijih penjača u BiH. Organizator je brojnih takmičenja u penjanju i pustolovnim utrkama, autor je kratkog dokumentarnog filma Red Point koji je na 3. Tango World Film Festivalu u Paklenici (Hrvatska) osvojio dvije nagrade. Izvodi visinske radove, voli da skija, uživa hodajući po slacklineu…Trenutno se sprema za međunarodna takmičenja u „dry tooling“ disciplini, odnosno, penjanju na ledu sa zimskom opremom.
Često privlačite pažnju javnosti. Zbog čega?
– Prije svega, sportsko penjanje je sport kojem se vrlo malo pridaje pažnje, za razliku od drugih sportova. Zbog toga, s vremena na vrijeme, volim napraviti ekstremno iznenađenje, svojstveno samo meni.
Šta je to što je svojstveno Vama?
– Penjanje na zgradu UPI u Sarajevu pred otvorenje Sarajevo film festivala prije tri godine će mi ostati u posebnom sjećanju jer nisam imao dozvolu nadležnih. Ali, kako sam ranije već najavio da ću to uraditi, nakon čega se skupilo nekoliko stotina znatiželjnih građana, nije bilo mogućnosti da se povučem. Morao sam bježati od čuvara kako bih došao do terase da svežem uže i spustim se sa vrha zgrade.
– Čamac na Babinom zubu na istočnom ulazu u Sarajevo koji sam nedavno postavio i tamo još uvijek stoji. I to sam uradio kako bih skrenuo pažnju javnosti na sportsko penjanje. Međutim, ovaj put to je dobilo svjetske razmjere kojima se nikako nisam nadao. Gotovo da nema medija koji o tome nije izvijestio.
Najopasnije što ste uradili?
– 
Popeo sam se na Babin zub bez osiguranja. Samo uz pomoć magnezija kojim se sprječava znojenje ruku. Nisam to uradio zbog promocije, jer za to tada niko od medija nije ni znao. To je protiv pravila ovog sporta. Međutim, imao sam potrebu to uraditi želeći probiti vlastite granice.
Najvažniji savjeti onima koji razmišljaju o aktivnom bavljenju sportskim penjanjem…
1. Sportsko penjanje je sport u kojem psiha igra najveću ulogu. Bez adekvatnih psihičkih priprema nemoguće je bilo šta napraviti.
2. Moć zapažanja, hvatišta i nogostupa je bitna kako bi se riješio najteži detalj određene rute po kojoj se penjemo. Jer, unaprijed moramo znati nekoliko poteza.
3. Fizička spremnost koja prije svega podrazumijeva razgibanost, izdržljivost. Također, jako su bitni snaga i eksplozivnost. Naravno, za sve to podrazumijeva se adekvatna oprema.
4. Ishrana je jako bitna, posebno kada je sezona takmičenja, treba jesti ribu i bijelo meso, povrće, žitarice i voće.
Neostvareni cilj?
Nema takvih. Sve do sada što sam naumio i ostvario sam. Ipak, želja, za koju se nadam da ću je uskoro i ostvariti, je utrka s bikovima u Pamploni u Španiji. Uostalom, doktori nikad nisu izmjerili veći puls od onoga kad bježite od bikova. Takav sam ja. Moje srce lupa brže nego kod većine ljudi.
Podrška prijatelja
Otkako sam se počeo baviti sportskim penjanjem nesebičnu podršku imam od prijatelja Ahmeta Efendića. Iako je sušta suprotnost od mene, uvijek je imao razumijevanja za ovo što radim i podržavao me. Zove me i pita kako sam kada sam na putu, brine se…Na tome sam mu veoma zahvalan. On je istinski prijatelj.
Nije imao opremu
Na početku je Adnan imao samo sigurnosni pojas sašiven od automobilskog sigurnosnog pojasa i nekoliko karabinera, a na prvo takmičenje otišao je stopirajući do Brača. Ali, imao je cilj, a to je da bude među najboljima.
Uz Stephana Glovacha
– Climbing magazin, izdanje iz 1998. godine dobio sam tek 2001. U BiH je tada ovaj sport bio samo misaona imenica. U tom časopisu vidio sam ime „nekog penjača“ Stephana Glovacha…Tri godine kasnije, imao sam čast da ga upoznam i družim se s njim. Dakle, ništa nije nemoguće. Ni sam više ne znam kako, ali znam da sam od ničega pravio vrhunske rezultate, priča Adnan.
Lična karta
Dva puta treće, jednom četvrto i jednom peto mjesto Adnan Ćatić osvojio je na Big Wall Speed Climbing (Paklenica, Hrvatska), najjačem takmičenju u Evropi u brzom penjanju na stijenu visoku 160 metara. Inače, ova stijena je visoka 220 metara, ali se takmiči do visine od 160 metara. Na tu stijenu penje se samo deset ljudi. Prvak je BiH, a uz to je na brojnim takmičenjima u BiH osvojio još desetak prvih mjesta u težinskom, brzinskom i penjanju u ledu. Na otvorenom prvenstvu u Rumuniji osvojio je drugo mjesto. Na tron se penjao nekoliko puta i na otvorenom prvenstvu u Beogradu u brzinskom penjanju. Protutnjao je takmičenjem Ice Climbing na Jahorini, a treće mjesto osvojio je na Vanka Regule festivalu na Braču u Hrvatskoj.
Pobjeda sa slomljenom nogom
Na takmičenju za prvaka države u zadnjem kolu održanom u Zenici 2004. Godine Adnan je pobijedio sa slomljenom nogom, a do stijene je došao sa štakama.
Penjalište na Braču, a rute sa bosanskim imenima
Adnan je pravio penjalište na Braču, a Hrvatska turistička zajednica ga je plaćala. Zanimljivo je da je rute nazivao bosanskim imenima kao što su merak, dernek, Sarači, Alifakovac…Preostalo mu je da završi još nekoliko ruta nakon čega će HTZ štampati 5.000 turističkih vodiča. Naravno, za ovakav posao potrebno je mnogo iskustva, jer, greška u postavljanju sigurnosnih spitova ne smije se desiti. Penjači iz desetak evropskih zemalja već su se penjali ovim rutama.
– U BiH sam predavao projekte u sve institucije, samo da kupe materijal kako bih napravio nekoliko penjališta. Na kraju sam penjalište na Špicastoj stijeni kod Sarajeva finansirao sam. To tek treba da se otvori. Nažalost, kod nas ljudi još uvijek nemaju sluha za taj vid turizma, a toliko imamo potencijala da bismo mogli biti jedna od najtraženijih destinacija, kaže Adnan Ćatić.
