Srbija će 18. jula biti domaćin popularnog Eurocupa kada će u Kikindi snage odmjeriti najjači ljudi Evrope. Bosnu i Hercegovinu će na ovom nadmetanju predstavljati strongmen – Damir Stroil (33).
Inače, ovo je vrlo popularan sport u svijetu, a skandinavskim zemljama je u vrhu interesovanja. Naizgled je daleko od nas, daleko od reflektora javnosti, ali ga sportisti žive na svoj lični način.
U BiH ga je prije desetak godina prvi počeo promovisati Jasmin Hajdarević. Njega je naslijedio Adin Arnaut, koji je i aktuelni selektor BiH. No, nakon povrede odlučio je da se povuče, a onda se pojavio talentirani Damir Stroil koji je trenutno broj jedan u našoj zemlji. Damir voli reći kako – jednostavno ako želite vidjeti dalje, morate se popeti više, odnosno uvijek nuditi više. U razgovoru za Life.ba Stroil je govorio o pripremama za takmičenje u Srbiji, načinu razmišljanja, načinu ishrane, popularnosti ovog sporta u našoj zemlji, te koliko je potrebno finansijskih sredstava za vrhunske rezultate.
Razgovarao:Edin Isanović
Možete li za početak reći, kako je počelo Vaše interesovanje za ovim sportom?
Moja prva ljubav, kao i kod većine dječaka, bio je fudbal. No, otac iz njemu tada znanih razloga nije to odobravao. Govorio je –’ Neće te imati ko gurati i podržavati’. Predložio je da upišem karate. To sam učinio njemu za ljubav i položio za crni pojas. To je bilo kada sam bio u prvom razredu srednje škole. Išao sam preko svoje volje na treninge. Nakon toga sam imao epizodu u Rukometnom klubu Bosna. To je trajalo godinu dana, ali imao sam želju da probam rukomet. U to vrijeme povrijedio sam koljeno. Tada me je rođak nagovorio da krenem u teretanu, da ojačam muskulaturu i povrijeđeno koljeno. Tada je nastao šou.
Zbog čega?
Pa tada sam shvatio da ja imam malo više snage u odnosu na svoje vršnjake. U prve dvije ili tri godine bilo je uobičajno treniranje, jer me nije imao ko usmjeriti. Sa nekih 24 ili 25 godina pojavilo se takmičenje u poliliftingu, to su discipline snage, bendž pres, ded- lift i čučanj. Kada se sve zbroji, dobije se pobjednik. U tom periodu na prvom klupskom nezvaničnom takmičenju osvojio sam prvo mjesto. Onda se pojavilo Državno takmičenje u Istočnom Sarajevu i tu oborim rekord star preko 30 godina. Još u Jugoslaviji ga je postavio čuveni Špeko sa 830 kilograma, a ja napravim 865 kilograma. To je bilo 2014. godine. U tim godinama upoznao sam Adina Arnauta koji je tada bio predstavnik BiH u Strongman Champions Leagui. On je u meni vidio potencijal i na njegovu preoporuku, kao dvostruki prvak BiH, krenuo sam polako da treniram s njim. Onda sam spoznao da je Strongman nešto sasvim deseto od svega što sam do tada trenirao.
Koje je bilo prvo Vaše takmičenje u ovom sportu?
U Srbiji, gdje je i slavni Ervin Katona počeo karijeru koja je u međuvremenu i okončana. Bio je to Eurocup, a osvojio sam treće mjesto. Pamtim da sam prije toga u ovom sportu trenirao samo tri dana. Direktno sam iz poliliftinga došao u strongmane. Bilo je jedanaest takmičara iz cijele Evrope. Sjećam se da nakon toga ide godina dana intenzivnog treniranja. I onda Adin 2016. godine završava karijeru nakon što mu je pukla tetiva bicepsa. Potom sam ja nastavio njegov put u Ligi šampiona. Pod zastavom BiH takmičim se sa najjačim ljudima svijeta. Sa ovih prostora u elitnom takmičenju ima još Matjaž Belšak iz Slovenije, Ervin Katona iz Srbije, Nemanja Tasić koji živi u Austriji, a takmiči se za Srbiju. Bilo je ješ nekih koji su završili karijeru. Jasmin Hajdarević je čovjek koji je Adina Arnauta uveo u čitavu priču za BiH. Raste popularnost ovog sporta, ali da se organizuje takmičenje neće doći možda pet ljudi. Ovo je zahtjevno i vrlo teško za treniranje. Imao ovdje jakih momaka, ali je strongman totalno drugačiji od svega. Kao što sam već rekao.
Pojasnite to malo?
Pa pored bazičnih vježbi, imaš druge događaje koje moraš raditi. Nosati kofere, dizati balvane, vuči kamion… Da bi uspio moraš biti kompletno jak. Potrebno je puno odricanja. Dešava se da se pojedinci usmjere na ono što njima ide u tom trenutku. U prosjeku na velikom takmičenju bude pet do sedam događaja. To ne mogu mnogi izdržati. Važna je sinergija psihe i snage. U trenutku kada uzmeš recimo kofer u ruku, moraš racionalno razmišljati. Nosio sam u Bugarskoj kofer od 175 kila u jednoj ruci na 50 metara. Tada je bilo 38 stepeni. Pogrešan korak može biti poguban.
Kako teku Vaše pripreme za takmičenje?
Najčešće krenemo intenzivno tri mjeseca prije nadmetanja, ali smo u trenažnom procesu 365 dana ugodini. Drži se jedno 60 ili 70 posto. Dobili smo pozivnicu za finale Eurocupa u Srbiji, a oni jave to tri mjeseca prije. Smatram da je to sasvim dovoljno da se dođe do optimalne forme. Očekujem da u Srbiji napravim nešto. Možda sam prepotentan, ali reći ću da idem na medalju. Mislim da je sada sjajna priliak za to. Da još kažem nešto oko priprema. Sedmično na osjećaj tempiram treninge. Vježbanje traje između tri i četiri sata. Radimo u teretani i na poligonu. Naravno, nije to 4 sata intenzivnog treninga, ima tu i odmora. Treninge radimo i na parkingu za određene discipline, a kada radim vježbu vuče kamiona odmah se okupe ljudi da to pogledaju, jer im je zanimljivo.
Je li bilo još nekih anegdota s obzirom na to da je ovo specifičan i neobičan sport?
Bilo ih je dosta. Recimo, u Splitu 2017.godine takmičenje je bilo na Rivi. A mi smo bili smješteni nekih sat vremena od centra. Svi takmičari su bili na jednom mjestu i s čamcima smo dolazili na nadmetanje. U Ligi šampiona se uvijek prvai spektakl i promoviše se zemlja domaćin. Tako su u Splitu željeli da nas stane deset u taj čamac, ali su zaboravili na našu težinu. Ovdje u prosjeku takmičar ima između 150 i 160 kilograma. Pamtim da sam ušao u tu brodicu među posljednjim i vidim voda unutra. Počeli smo tonuti i vratili smo se. Umjesto dvije planirane ture, bile su tri. Ovo je postao izuzetno popularan sport. Podatak Eurosporta je da preko 2 miljarde ljudi prati Ligu šampiona koja ima oko 150 takmičara. Sam dolazak do elitnog nadmetanja je i više nego težak.
Kakve ste imali rezultate u Ligi šampiona?
Uvijek je to bila zlatna sredina. Šesti, sedmi, osmi. To je zadovoljavajuće, ako uporedimo sa ostalim sportovima i kakvo je stanje u BiH. Naravno, otežane okolnosti su i što ne možemo pripreme odraditi onako kako hoćemo i želimo. Ovdje se nema sluha generalno za sport, a ovdje su bitna ulaganja. Bez toga nema napretka. Stoga sam zadovoljan rezultatima do sada. Ovdje je važna genetika koju sam ja povukao od pradjeda.
Koliko je potrebno finansijskih sredstava za ishranu?
Dnevno je ‘običnom’ čovjeku potrebno dvije hiljade kalorija, a ja bih trebao unijeti pet do šest hiljada dnevno. U ekstremnim slučajevima ta brojak ide još više. I nisu to bilo kakve kalorije. Važna je što kvalitetnija ishrana meso, riža, jaja…Mi možemo sve jesti, ali je bolje kvalitetnije. U novcu meni treba između 50 i 100 KM dnevno. Za pripreme od tri mjeseca treba između 2500 i 3000 eura. Skup je sport, ali je velika promocija države i grada u svijetu.
