„Ljubav prema pisanju došla je uporedo sa ljubavi prema čitanju, jer jedna ne bi postojala bez druge“, kaže na početku razgovora za life.ba 17-ogodišnji pisac iz Lukavca, Dario Blagojević, koji je već sa 15 napisao svoj prvi roman, medicinski triler „Zapisano je u krvi“.
Prva knjiga koju je pročitao bila je medicinski triler, a kao žanr trileri su ga privlačili jer su, kako kaže, nepresušan izvor ideja. „Zanimalo me je što se desi u ljudima da ih dovede do toga da budu spremni na zločin,“ otkriva Dario šta je razbuktalo njegovu maštu zahvaljujući kojoj je napisao intrigantnu priču kako nakon dva potpuno slučajna i naizgled nepovezana ubistva mladih žena koja se dese u New Yorku, za tamošnjeg glavnog sudskog patologa – doktora Steva Cartera – započinje težak period. Zahvaljujući Darijevim roditeljima, knjiga je ugledala svjetlo dana i može se kupiti u knjižari Sidran u Lukavcu, ali i naručiti direktno od autora.
U nastavku našeg razgovora, upoznajte ovog mladog pisca.
- Kada si otkrio da voliš pisati?
Mislim da su moja porodica i moji roditelji imali najveći doprinos da počnem i pisati, jer oni su mi i usadili tu ljubav prema čitanju. A osoba zaslužna za otkrivanje mog talenta bila je moja učiteljica u osnovnoj školi. Kada su mi ljudi ukazali na to da imam talenat za pisanje i sam sam malo bolje razmislio o tome. Tada sam shvatio da u meni postoji nešto, nešto što se moglo iskazati samo riječima na papiru. I tako je sve počelo.
- Zašto baš triler, i to medicinski, kao žanr?
Sam volim da čitam takve knjige, tako sam odabrao taj pravac i za svoj rad. A s obzirom da volim i medicinu, te da planiram time da se bavim u budućnosti, pronašao sam praktičan način da spojim ono što volim sa pisanjem. Ali kako većina trilera u središtu radnje ima detektiva, što je za mene neki vid klišea, potrudio sam se pronaći lika koji je povezan sa kriminalom, ali da nije član policije, i pronašao sam ga u sudskom patologu.
- O čemu se radi u tvojoj knjizi?
Ne bih da otkrivam sve detalje same radnje, ali ukratko u romanu se radi o glavnom sudskom patologu New Yorka – dokotru Stevu Carteru, koji zajedno sa svojim najboljim prijateljem, detektivom, radi na rješavanju niza zabrinjavajućih smrtnih slučajeva uzrokovanih opasnom bolešću, uporedo se trudeći da razmota klupko laži i prevare u koje se upleo tokom svoje prošlosti, ali i sadašnjosti.
Roman „Zapisano je u krvi“, pored kriminala, bavi se raznim temama. Kroz tekst se prožima ljubavna priča između likova, dramatični odnosi u porodici i među ljudima općenito. Isprepliću se laži, ljubomora i osveta kao motivi za ubojstva koja se dešavaju, ali najvažnije roman se bavi pitanjem koje sam i ranije naveo, a to je što to ljude dovede do „tačke pucanja“ i toga da su na kraju spremni počiniti tako užasne zločine.
- Kome je namijenjen roman, da li tvojim vršnjacima ili samo starijima, odnosno 18+?
Smatram da je knjiga namijenjena i mojim vršnjacima, ali i onim starijim. Ne bih rekao da je 18+. I ja sam je pisao između trinaeste i petnaeste godine, tako da mislim da je to neko dobno ograničenje za čitatelje. Naravno, za one koji vole takav žanr.
- Kako je tekao proces pisanja i pripreme? U čemu si najviše uživao?
Kada odlučite napisati knjigu svakako ne mislite o tome kako će proces pisanja teći, niti koliko pripreme je ustvari potrebno za takav podhvat. Ja nisam razmišljao o tome, ali tek kada se zaista uhvatite pisanja shvatite da to nije nimalo jednostavno. Ipak, imao sam neku viziju gdje želim da stignem. Odmah sam nastojao da osmislim kraj i da osmislim krivca, jer tako bih imao cilj prema kojem bih krenuo. Čim sam odabrao temu, znao sam da želim da sve što u knjizi bude opisano, bude i medicinski tačno i moguće, što je zahtijevalo pomno istražvanje u kojem mi je najviše pomogao internet i knjige sličnog žanra koje sam čitao, a zatim i profesori iz moje škole koji su mi velikodušno posuđivali svoje vrijeme i literaturu koja me je zanimala. Među pomagačima bilo je i dokotra i biologa, i svima njima sam zahvalan jer su pomogli mom glavnom junaku da nauči sve ono što je trebalo da zna.
Ne bih mogao da izdvojim najdraži dio ovog putovanja, jer pisanje je samo od sebe zabavno i uživao sam u svakom trenutku nastajanja ove knjige.
- Da li bi volio posjetiti New York, gdje si smjestio radnju?
New York je jedan čaroban grad i svakako bih ga volio posjetiti jednog dana, prošetati istim onim ulicama kojima šetaju i moji likovi i posjetiti iste objekte koje posjećuju i oni. Mislim da bi to upotpunilo moj kreativni rad.
- Koliko si u prosjeku knjiga pročitao i jesu li većinom trileri u pitanju?
Obožavam da čitam, a pročitane knjige sam prestao brojati prije nekoliko godina. Što se tiče žanrova, oni su različiti. Postoje neke stvari koje ne mogu da čitam, ali najviše volim trilere i naučnu fantastiku.
- Najdraža knjiga…
Teško je izdvojiti najdražu knjigu među svima koje sam pročitao, ali knjiga kojoj se često vratim je „Djevojka iz voza.“
- Najdraži pisac….
Omiljenih pisaca imam više, ali među najomiljenijima su mi Patricia Cronwell, Simon Beckett, Paula Hawkins i Stepehen King.
- Osim trilera “Zapisano je u krvi”, šta je još nastalo u tvom kreativnom opusu do sada?
Kao mali sam napisao zbirku kratkih priča za djecu pod nazivom „Zlatni zdenac.“
A, pored trilera „Zapisano je u krvi“, do sada sam napisao još dvije knjige slične tematike. Prva je nastavak romana „Zapisano je u krvi“, a druga je takođe triler, ali ovaj put psihološki čiji su likovi dva bračna para; u njemu se bavim odnosima na poslu i u braku, ali svakako ima i kriminala.
- Kako vršnjaci reaguju na tvoj hobi, da li nailaziš na pohvale ili?
Do sada sam nailazio uglavnom na pohvale, ali i kritike koje su mi upućene sam prihvatio, jer znam da su izrečene iz najbolje namjere. Ponekad nas negativni komentari učine samo još boljim. Od svojih prijatelja imam veliku podršku i pomoć. Jednaku podršku dobijam i od članova porodice. Čovjek je sretan kada pored sebe ima ljude koji ga podupiru i ohrabruju, tako da za sebe mogu reći da sam sretan.
- Šta voliš da radiš u slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme volim da provodim čitajući ili slušajući muziku. Često izlazim sa prijateljima. Volim smijeh i zabavu. Ukratko, kao i svi tinejdžeri danas.
- Na čemu trenutno radiš i kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Trenutno radim na novoj knjizi, četvrtoj po redu, kao i na pripremama za izdavanje druge knjige. Pišem i kratke priče koje objavljujem na platformi Wattpad. Bavim se i školom, vrijeme je testova i pismenih provjera.
A što se tiče budućnosti, teško je reći… Svakako planiram da nastavim sa pisanjem i izdavanjem knjiga koliko budem u mogućnosti, a što se tiče daljeg školovanja moja je želja da upišem Medicinski fakultet. A vrijeme će pokazati da li ću u tome i uspjeti.
- Da li u “novoj realnosti” uzrokovanoj virusom COVID-19 vidiš priliku za neku novu “triler” priču, ili nam je ove priče već svima dosta?
Mislim da je COVID-19 tema o kojoj se posljednjih mjeseci mnogo pričalo, ali malo pisalo i mislim da treba da ostane pisani trag koji će budućim naraštajima svjedočiti o tome šta je to korona i kako je izgledao život u doba korone.
A dok sam i sam bio u izolaciji, moram da priznam da mi se javila jedna ideja za roman u kome bi se situacija sa koronom mogla prikazati na jedan novi i zanimljiv način iz ugla nas, običnih građana. Roman bi bio triler, ali bi se bavio životom ljudi koji su zaglavljeni u samoizolaciji i time što sve iz toga može da proizađe. Ovo je još uvijek samo ideja, tako da ne bih da otkrivam sve detalje, ali svakako mislim da je to zanimljiv pravac za krenuti.
