Faruk Hadžibegić, aktuelni je selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore. Bh. stručnjak se sa ”Sokolovima” plasirao iz grupe C u grupu B – Lige nacija. Sjajno je nekadašnji igrač FK Sarajevo vodio državni tim koji je pomalo i neočekivano napravio odličan rezultat. Portal Life. ba nastavlja donositi zanimljive priče, a Hadžibegić je za naš portal govorio o posljednjim nastupima nacionalnog tima Crne Gore, planovima za budućnost, bh. reprezentaciji, izboru novog selektora, ali i o Bordo timu koji mu je blizak srcu.
Piše: Edin Isanović
U utakmicama Lige nacija sjajno ste vodili fudbalsku reprezentaciju Crne Gore. Jeste li zadovoljni ostvarenim rezultatima?
Bio je samo jedan cilj svih nas, plasman u grupu B – Lige nacija. Potrošili smo puno energije i znanja kako bismo došli do krajnjeg cilja. Na svu sreću – uspjeli smo. Rezultat je poklopio puno stvari, a zadovoljstvo je opšte. Danas sve selekcije napreduju i ono je vrijeme bilo teško pobijediti Luksemburg. I danas je. Kod njih od 23 igrača, stranaca je 20. Svi su dobili pasoše i teško je igrati sa svima. Sjećam se izjava kolega kako nas nisu smatrali previše ozbiljnim rivalom. Tako da je ova naša pobjeda na kraju još slađa.
Do kada imate važeći ugovor sa Fudbalskim savezom Crne Gore?
Pod ugovorom sam do 31. decembra ove godine. Nema više utakmica do marta naredne godine. Treba da vidimo šta ćemo i kako dalje. Tehnički sam slobodan (smijeh). Sa predsjednikom Dejanom Savičevićem imam prijateljske i iskrene odnose. Donesena će biti adekvatna odluka. Sa te strane sam totalno miran. Trenutno se odmaram i prikupljam snagu za nove izazove i nove pobjede.
Bili ste selektor bh. tima i sigurno ste pratili posljednja dešavanja u svlačionici Zmajeva. Vaš komentar?
Prije svega, Duško Bajević je zaslužio respekt kao čovjek, a onda i kao trener. On se prihvatio posla u trenucima kada niko nije htio i nije bilo rješenja. Poslije one mučne situacije sa Prosinečkim jer još uvijek ne znamo kako i zbog čega je on otišao. Tako je Bajević došao u jednu neugodnu situaciju koju je prihvatio. Mislim da je uradio sve što je mogao i otišao je kao gospodin. Onako kako njemu priliči. Treneri u svijetu troše milione i milione i ne mogu da ostvare reultat, da osvoje Ligu prvaka. Fudbal je čudna stvar.
Spomenuli ste sada već bivšeg selektora Dušana Bajevića. Statistika pokazuje da je u svakoj novoj utakmici davao šansu novim igračima. Je li se sada može reći da novi šef državnog tima, ko god da bude izabran, zna na koga može računati?
S obzirom na to da je Prosinečki otišao kako je otišao, sigurno je Duško primijetio taj problem i pokušao ga je promijeniti. Šta on može uraditi ako nastavi raditi isto kao što je Robert radio? Rezultat je naše ogledalo danas. Mislim da smo mi u teškoj situaciji.
Zbog čega?
Napravljena je jedna, pa druga komisija za izbor selektora. Nisam vidio da je iko prihvatio odgovornost za neuspjeh – osim Bajevića. Mislimo da je jedini problem u selektoru, što nije tačno. Kada dođe novi šef državnog tima smatramo da ćemo riješiti sve probleme i da ćemo biti šampioni svijeta. Ne ide to tako. Ne vidim nikakvu kvalitetnu analizu zbog neuspjeha.
Ima li rješenja?
Ono uvijek postoji. Također, imamo kvalitetnih igrača, kvalitetnih trenera, ali imamo problema koje vučemo godinama. Tu je problem ličnog ega. Recimo, ja stalno glasam i nekada kritikujem politiku. A pitanje je kada bih ja došao da li bi to mogao raditi. Druga stvar, tako je isto u sportu, sve su neki izbori po kantonima, ali nije to rješenje za naš fudbal. U onoj bivšoj ligi najveći procenat trenera i fudbalera je bio prisutan u YU fudbalu iz BiH. Ipak, znalo se ko šta radi. Nije bilo na mišiće. Problem se rješavao kada se sjedne za sto. Danas zaboravimo šta smo jučer uradili. Svijet nas gleda i sramotimo se stalno. Zaboravili smo da imamo oca, majku, ženu, djecu. I da se može u školama, na poslu govoriti ružno o nama. Ne bismo mi smjeli proći pored toga. Treba nekada reći – ‘Dosta’. Ne može svako voditi fudbal.
Da li je Vas neko zvao na razgovore za selektorsku poziciju?
Nisam imao razgovore s bilo kim na tu temu. Znam da su u jednoj komisiji Emir Spahić i Zvjezdan Misimović.
Na jednom privatnom skupu koji je održan nedavno nazvali su Ivicu Osima i pitali ko je najbolje rješenje za selektora, a on je rekao – Faruk Hadžibegić ili Mehmed Baždarević. Koliko Vam to znači?
Ako je to bilo na privatnom druženju i ja ću to ostaviti za privatno.
Kako komentarišete grupu za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u kojoj su osim BiH – Francuska, Ukrajina, Finska i Kazahstan?
Grupa je teška, tu nema dvojbi. Apsolutni favorit je Francuska i glavni je kandidat za prvo mjesto. Bh. tim se treba fokusirati za borbu za drugu poziciju koja vodi u baraž. Ipak, i Trikolori će negdje kiksati. Imamo dobru ekipu i ko misli da ne može neka odmah kaže. Ja drugačije razmišljam.
Reprezentacija Crne Gore je u grupi sa Holandijom, Turskom, Norveškom, Letonijom i Gibraltarom. Vaša očekivanja?
Pratio sam, evropski mediji su našu skupinu nazvali – ‘Grupom smrt’. Kao favoriti za plasman spominju se Holandija, Turska i Norveška. Nas niko ne spominje, ali ja ne mislim tako. Ne bojim se, a ostaje da vidimo kako će sve biti na terenu.
Pratite li igre FK Sarajevo?
Tim sa Koševa je evropski klub. Nema više problema osim jednog. Vlasnik upravljačkih struktura ne može da shvati mentalitet i kulturu prostora odakle je taj klub. Ne možemo se ponašati kao Liverpool ili Manchester, a igramo u BiH. Sarajevo ima svoju historiju koja se ne može zaboraviti, a aktuelna generacija se samo nadogradila. Taj spoj, mentalitet, kulture i prošlosti – ide jako dobro. Meni je drago da je ta mladost tu u klubu, podrška sam im. Često se čujem sa Vinkom Marinovićem, ima i on moju veliku podršku. Volio bih da i vlasnik shvati šta sam rekao. To nas koči, a imamo mogućnost da izađemo u Evropu kao što je to u jednom momentu bio Maribor, kao što je Dinamo sa Mamićem. Iskorak će biti plasman u grupnu fazu evropskih takmičenja. Vjerujem da će se to desiti.
Imate li neki prijedlog?
Ja bih sve privatne škole reintegrisao u klubove. Zadovoljan sam kako oni rade. No, imaju problem da djeca kasnije nemaju gdje otići kada dođu do određene starosne granice. Mi imamo te momke koji treniraju, ali nema izlaznih vrata. To je jedno od rješenja.
