[life paralelni intervju] Uspješna braća – Haris i Tarik Kaljanac: Imamo samo jedan drugog

- Advertisement -

Haris Kaljanac (36) je jedan od najboljih fudbalskih sudija u BiH, a njegov brat Tarik (30) je bh. maneken i fitness instruktor koji gradi inozemnu karijeru.

Obojica su izuzetno uspješni, ali ih život nije mazio. Haris je ostvaren porodični čovjek u sretnom braku.

Obojica su prošli su put od sumnji preko obožavanja i osporavanja, ali danas nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Obojica su imali samo jednu želju – da postanu fudbaleri. No, sudbina je htjela nešto drugo. Haris i danas živi u glavnom gradu BiH, dok je njegov mlađi brat stanovnik New Yorka već šestu godinu.

Tarik i Haris Kaljanac – foto: privatni album

Za njih je put uvijek bio isti, a uspjeh je stajao negdje na kraju puta. U paralelnom intervjuu za Life.ba govorili su o svojim karijerama, o djetinjstvu i snovima koje su sanjali, naglasili su kako se nositi sa popularnošću, a potcrtali su kako su uložili mnogo truda dok nisu ostvarili ciljeve.

Piše:Edin Isanović

Možete li za početak reći, sjećate li se vaših tinejdžerskih dana?

Haris: ”Svakako, u tim godinama sam počeo da sudim utakmice. Težio sam da uvijek imam neki rezervni plan. To nam je svima familijarno u krvi. Iznenada sam se odlučio da uplovim u te vode, a mislim da je bila 2003. godina. Tada sam imao 17 godina. No, da budem iskren, sanjao sam da jednoga dana postanem – fudbaler. Nisam ni slutio da ću biti ovo što sam danas. Bio sam izuzetno posvećen fudbalu i u cijelioj karijeri možda sam propustio pet treninga. Znao sam bolestan ići na utakmice, a jednom sam i sa slomljeniom rukom igrao meč”.

Haris Kaljanac (36) je jedan od najboljih fudbalskih sudija u BiH (foto: Samir Yordamoviç – Anadolu Agency )

Tarik: ” Vrlo dobro pamtim. Želio sam biti fudbaler, a Haris mi je bio uzor cijeli život. Ljudi imaju razne idole, a meni je to bio moj brat. Vjerujte da je bio vrhunski igrač u djetlinjstvu, a igrao je na poziciji lijevog beka. Nikada nije, a trebao je nositi kapitensku traku. Čuvao me u ratu kao dječaka, jer su roditelji imali svoje obaveze. To se pamti, to se ne zaboravlja. Gledajući njega, želio sa biti kao on. I danas uživam igrati fudbalske turnire. Recimo, dok je Haris nastupao stalno sam sa roditeljima pratio njegove utakmice. Do 16 godine sam i ja igrao fudbal u FK Sarajevo. Čak sam igrao za sarajevsku Iskru u Kantonalnoj ligi. Ipak, povreda na skijanju na Jahorini možda je bila presudna za ono što će se kasnije dešavati. Tada sam pao i pokidao ligamente koljena”.

Hoćete li se sjetiti nekog detalja koji je promijenio vaše planove i usmjerio karijeru u drugom smjeru?

Haris: ”Sjećam se svih tih detalja. Najteže mi je bilo u Kantonalnoj ligi gdje uvijek počinje ta sudijska priča. Igrali su iskusni i poznati igrači grada Sarajeva. U tom periodu je bilo nezgodno njima suditi jer su znali da završavaju karijeru, a mi smo bili mladi. Iskreno, bilo je okolnosti u kojima je teško suditi, ali sam imao povlašteni položaj jer su me svi znali kroz fudbalsku karijeru. To mi je olakšalo posao jer sam osjetio da me poštuju. Onda sam prešao u Drugu ligi, što je danas gledajući treći nivo takmičenja. Tu sam se zadržao osam godina, ali sam aktivno igrao fudbal u Prvoj ligi i to je vjerovatno bila i kočnica da idem dalje. Gledajući sa ove distance, u toj ligi sam najviše naučio i shvatio da će to biti moje zanimanje u budućnosti”.

Tarik: ”Nakon povrede na skijanju bilo je jasno da se neće ispuniti moj dječački san da postanem fudbaler. Jednu večer izašao sam sa Harisom vani i upoznao sam u jednom sarajevskom lokalu dvije manekenke. Na njihov poziv pristao sam da radim modnu reviju. Bez pretejerivanja, imao sam tada sjajno tijelo. Svi mišići su bili iscrtani, a radio sam dugo na tome. Ono što mi je ostalo urezano u sjećanje jeste da su me jedva primili. Bilo je raznih komentara, a presudio je Ado Karišik koji je tada bio u žiriju. Znam da je rekao da se meni da šansa. Da je on tada imao drugačiji stav prema meni, ko zna šta bih danas radio. Adi sam zahvalan i danas smo u kontaktu. Pamtim da sam imao 16 godina, ali sam i dalje u glavi bio – fudbaler. Ipak, manekenstvo me počelo privlačiti zato što su bile lijepe cure, a i počeo sam nešto zarađivati. Nisam imao motiv da se slikam i šetam pistom. Sa 18 godina sam uradio prvu reklamu za jedan od bh. brendova, to je bila 2008.godina. Kasnije to sve ide svojim tokom”.

PROČITAJTE JOŠ:  U Sarajevu obilježen Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze: Bolest koja godišnje ubije milion ljudi
Tarik Kaljanac, najuspješniji bh. model

Ispričajte neku anegdotu koja vam se desila?

Haris: ”To je sigurno utakmica u Ustikolini, a snage su odmjerili Kolina – Vratnik. Domaći su se borili za opstanak i trebala im je pobjeda. Na kraju je bilo 1:1, a utakmica je bila ‘luda’. No, ovo je bilo pretposljednje kolo i u posljednjem je Kolina izborila opstanak. Već u prvom kolu naredne sezone isti rivali su igrali na istom mjestu, a ja sam ponovo sudio. U drugom dijelu je bio ogroman pritisak i dodijelio sam crveni karton jednom domaćem igraču nakon pogibljenog starta. Tada sam doživio veliku nelagodu, pa rekao bih i strah. Pljunuli su me, okružili su me domaći igrači i tražili su od mene da poništim karton, a ja sam tražio da bude pauza nekoliko minuta kako bih otišao do svlačionice. Čak sam im rekao da ću možda promijeniti odluku. Sa pomoćnicima sam tada saopštio odluku da prekidam utakmicu. Kada sam to rekao, nastao je opšti haos i to je jedini put da me sa stadiona pratila policija. Vraćali su nas u Sarajevo preko nekih brda”.

Tarik: ”U teretani sam upoznao Dejana Radovića koji je u to vrijeme bio mister. Predložio mi je da učestvujem na jednom takmičenju u Dominikanskoj Republici. No, nisam imao finansija. Uspio sam izganjati da platim samo avionsku kartu, ali je trebalo pokriti i to. Pamtim da sam prodao Golfa dvicu da mogu putovati. I danas se sjećam da ga je kupio čovjek iz Konjica. Kada sam doputovao počeo sam se adaptirati, a imali smo 15 dana priprema u raznim segmentima. Svaki dan je bio drugačiji. Nisam ni pomislio da ću pobijediti, ali sam želio da upoznam ljude koju mi mogu pomoći za nešto više kasnije. Prvih sedam dana nisam imao osjećaj da mogu dotaći vrh, ali je kasnije raslo samopouzdanje. Najozbiljnija konkurencija bili su – Latinoamerikanci. U konkurenciji ‘najbolje tijelo’ bio sam drugi, a bio sam ubijeđen da ću slaviti. Bilo mi je krivo, sjećam se da sam htio da idem, ali sam se plasirao u generalno finale i okrenuo sam se tom nadmetanju. Želio sam ,nakon svega što sam prošao, da napravim uspjeh. Na kraju sam ,na moju sreću, bio prvi. Također, glasanjem putem intereneta imao sam ubjedljivo najviše glasova”.

Haris Kaljanac sudi na utakmici 18. kola Premijer lige Bosne i Hercegovine između Sarajeva i Željezničara. (Foto: Samir Yordamoviç – Anadolu Agency )

Uspon ka vrhu je uvijek težak. Harise, koja je prva utakmica koju ste sudili u Premijer ligi BiH? Tarik, je li pomenuta pobjeda iz 2008. godine otvorila mnoga vrata?

Haris: ”Pamtim da sam prvu utakmicu elitnog ranga bh. nogometa  sudio u Zenici između Čelika i Drine. Posoa sam dobro odradio, ali su gosti iz Zvornika imali pritužbi, koje su, kasnije će se ispostaviti, bile neosnovane. Onda je sve išlo svojim tokom da bi u augustu 2018. godine sudio najveći bh. derbi Željezničar – Sarajevo. Sve utakmice su bitne, ali je vječiti derbi nešto posebno. Pamtim da je taj dan bio i Sarajevo Film Festival i da je padala kiša. Imao sam čast da mi pomoćnik bude Senad Ibrišimbegović koji je svojim čudesnim i dobrim odlukama  vratio vjeru u bolje suđenje. Smatram da je taj meč vratio i nadu u derbi koji se i danas drži. Podigli smo nivo i promijenili tok utakmice. Igrači više ne gledaju u nas za bilo koji kontakt, nego se koncentrišu na teren”.

PROČITAJTE JOŠ:  Otkazana utakmica između BiH i Izraela

Tarik: ”Da, sve se otvorilo nakon pobjede u Dominikanskoj Republici. Nisam poslije toga imao menadžera, sve sam sam pregovarao. Dobio sam najbolju ponudu iz Azije i odlučio sam da idem u taj dio svijeta. Proveo sam četiri godine, a obišao sam Singapur, Hong Kong, J. Koreju i Šangaj. Nakon toga se vraćam u Sarajevo i naglašavam da više neću da se bavim modelingom. Ponavljam, nikada to nisam volio. Fudbal je cijelo vrijeme na prvom mjestu. To je bilo 2014. godine.  Bio sam zadovoljan i zaradio sam novac. Menadžeru sam javio da ne želim više, ali je on rekao da ima iznenađenje za mene – odlazak u New York. To je san svih koji se bave ovim poslom. No, nisam želio da idem. Predavao sam za vizu nekoliko puta, ali su me odbijali. Jedva sam dočekao da ne idem. No, kasnije su poslali još jače papire i dobio sam vizu. Onda odlazim u SAD-a”.

Tarik Kaljanac

Koji su vaši planovi u budućnosti?

Haris: ” Spomenuti sarajevski derbi bio je signal da karijera ide uzlaznom putanjom. Naravno, sada je cilj internacionalna scena. No, moram vam ovdje još nešto spomenuti. Često me pitaju –’Koga više voliš, Sarajevo ili Želju’? Onda ja postavim njima pitanje – Koga vi više od svoje djece volite? To neki ljudi ne razumiju. U oba tabora imam veliki broj prijatelja. To što sam nastupao za Sarajevo je splet okolnosti. Odrastao sam u Starom Gradu i Koševo mi je bilo bliže. Možda da sam živio bliže Grbavici, možda bih bio u Želji. U 2019. godini sam sudio dva uzastopna sarajevska derbija, ali i mostarski sudar Zrinjski – Velež. To je velika čast i obaveza”.

Tarik: ”Nedavno sam potpisao ugovor i radim sa ljudima koji se bave fitnesom i vode zdravi život. U Americi sam sedam godina, sve sam prošao. Živim na Menhetnu. Puno radim, ustajem u 5:00 sati, kasnije treniram klijente. Nakon toga idem na kastinge. Sada radim sa VIP klijentima. Želim otvoriti manji fitnes centar za te osobe. Skupo je sve u ovom gradu, za 60 dana se vidi možeš li uspjeti ili ne. Sada se lako nosim sa slavom. Deset godina se bavim ovim i tek sada ne osjećam nikakav pritisak. Uživam u životu. Boli me briga, šta će ko reći. Nekada sam kroz Ferhadiju išao i bio mi je pritisak, sada više toga nema. Trudio sam se da budem bez loših glasina i mislim da sam uspio”.

Tarik Kaljanac

Jeste li ponosni jedan na drugog?

Haris: ”Nisam ga birao, ali sam ga dobio. Naravno, šalim se. Ja sam mu dao ime. Kao mali sam bio u Cavtatu i upoznao sam jednog Tarika koji mi je bio dobar prijatelj. Predložio sam roditeljima to ime, a oni su prihvatili kada se rodio ovaj klipan na kojeg sam baš ponosan. Imamo samo jedan drugog i nažalost nemamo sestru. Pošto on živi na drugom kraju svijeta, nedostaje možda još sestra”.

Tarik: ”Porodica mi je sve u životu. Haris mi je uvijek bio uzor to sam nagalasio više puta. Oženio sam se prije dvije godine i sada mi je sve uživanje. Radujem se da dođem u Sarajevo i vidim svoju familiju. Za sada ostajem da živim u SAD-a. A, kao što Haris reće – voljeli bismo da imamo sestru”.

- Advertisement -

NAJNOVIJE

MOŽDA VAS ZANIMA

Požar u sarajevskom naselju: Na terenu dva vatrogasna vozila

U večernjim satima došlo je do požara u sarajevskom...

Slučaj nestale djevojčice Danke Ilić: Ko su uhapšeni u akciji FUP-a u Hadžićima?

Od izvora bliskih istrazi saznali smo imena uhapšenih u...

U Beogradu preminuo učenik nakon incidenta u školi

U Srednjoj zanatskoj školi u Beogradu je 18. marta...

Dijaspora je u BiH prošle godine poslala 3,79 milijardi KM

Iz Centralne banke Bosne i Hercegovine su objavili podatke...