Kada se nakon prvih protesta početkom godine, pojavio pojam “plenum”, bilo je zanimljivo gledati reakcije javnosti i medija. Prva asocijacija među stanovništvom je bio flashback na SFRJ, jer su takvi termini bili uobičajeni za vrijeme Jugoslavije. Naravno to je odmah podijelilo ionako podijeljeno društvo na one kojima je bilo dobro u SFRJ, i na one kojima je dobro u nacionalistički obojenom društvu, prepunom birokracije i blokada svih vrsta.
Onda je uslijedila faza zbunjenosti, jer je bilo vrlo malo onih koji su shvatali značenje i svrhu Plenuma čija je ideja nastala u Tuzli. Kao prava iskrena ideja prosvjednika i intelektualaca iz Tuzle u ostalim gradovima se zadržavala vrlo kratko i prerastala u nešto drugo, što je imalo malo veze sa onim što su pokušali napraviti u Tuzli.
Nije trebalo dugo da proradi stara Bosanska: ‘Ta će on vidi mu glave! Šta on zna, hoće da se uhljebi… da progura svoje interese… da ukrade… da prevari…
Ideje nisu bitne, bitan je veličina i oblik glave
U BiH je narod takav, iz krajnosti u krajnost se ide u par minuta, od super pozitivnog ponašanja, do super negativnog ponašanja potrebno je samo udariti na sujetu. Jer “Šta će on, vidi mu glave”.
Ideje nisu bitne, bitna je veličina i oblik glave.
A šta je zapravo ideja Plenuma? Ni dan danas to 95% ljudi u BiH nije shvatilo. Možda ni ja nisam shvatio, ali vidim da jesu shvatile političke struje u EU i svijetu, jer nakon što su se desili protesti i nakon što se pojavila ideja plenuma, promijenjen je odnos EU prema BiH.
EU se odlučila više uključiti u dešavanja u Bosni i Hercegovini, i od letargičnog odnosa “eto vas tamo, nemojte tražiti azil, imate svoje političare”, odnos se okrenuo u “Djelujte na svoje političare, mi ćemo pomoći vama i vašim političarima da ostvarite napredak”.
Zašto je plenum shvaćen pozitivno van Balkana?
Iznad svega, interesantno mi je kako je Plenum, kao ideja, kao koncept, izuzetno pozitivno prihvaćen u svim svjetskim medijima, ali i u državama okruženja i same EU. Poslanici više država iz Europe su dolazili u BiH, i susretali se sa prosvjednicima i ljudima uključenim u rad plenuma. Treba li reći da se nijedan domaći političar nije odlučio na takav potez?
Kako to, da je ideja plenuma tako pozitivno shvaćena svugdje u svijetu, pa i kod političara u drugim država kojima bi ovo bila čak i opasna ideja, a u samoj Bosni i Hercegovini je od samih početaka osporavan?
Jer mi znamo, ovi iz plenuma imaju veliku glavu, i šta će oni.
Da smo nešto pametniji od ovih iz EU, vala i nismo, jer da jesmo ne bi oni nas pomagali, nego mi njih. Šta je onda razlog, što su svi požurili popljuvati ideju plenuma i prije nego što su plenumi održali prvi organizovani sastanak?
Javno mnijenje
Moje shvatanje plenuma je, da je to bio jedan vid pritiska javnosti na aktuelnu garnituru vlasti, i instrument komunikacije između vlasti i prosvjednika. Plenum nikad, po mom mišljenju, nije imao za cilj preuzimanje vlasti, nego jednostavno buđenje javnog mnijenja.
Tu nastaje problem, jer su se prvih dana prosvjednici “otrgli” iz medijskih manipulacija, i pokazalo se koliko malo ili nimalo vjeruju medijima. Mnogi su shvatili tada na koji način se vrši manipulacija informacijama.
Trebalo je malo vremena dok se medijska mašina “zagrijala” i vratila sve pod svoju kontrolu. Uporno plasiranje tekstova u negativnom smislu o plenumima, uz ubacivanje kadrova iz vlasti i stranaka koji su se uspješno infiltrirali u plenume dalo je dosta brzo rezultate. Ne tako brzo kako se to obično dešavalo (sjetite se #JMBG protesta), ali se na kraju desilo. Opet da iskoristimo, staru narodnu “Kad ti neko uporno govori da si pijan, a ti lezi pa se valjaj”.
Uporno ponavljanje teze da plenumi ne znaju šta hoće, da je ideja plenuma državni udar, da su ideje plenuma nerealne, plasiranje izraza “plenumaši” (u negativnom smislu), uz nekoliko potpuno netačnih objavljenih informacija (pljačkanje po Tuzli, speed u Sarajevu), na kraju su počele utjecati i na same plenume. Jer takav je medijski pritisak. Možda ne urodi plodom odmah, ali vremenom hoće. Naravno, vrlo malo predstavnika medija zaista prisustovalo prvim plenumima, ali su imali spremno mišljenje o plenumima, jer “vidi im glava”, pa su propustili predstaviti plenum kao “javno mnijenje” i vrsta pritiska javnosti da bi se riješili nagomilani problemi. To su bez problema uočili svi mediji van Balkana.
Plenum igrokazi
Uz sav taj pritisak nije izostalo i ubacivanje ljudi koji su od plenuma pravili upravo to što su mediji željeli da prikažu. Lično sam i prisustovao tim scenama u Tuzli i u Sarajevu. U Sarajevu se jedan dan pojavila grupa ljudi, koja je bila vrlo bučna, i prilično dobro je animirala dobar dio gomile na protestima. Drugi dio prosvjednika je reagovao negativno na njihove istupe tokom protesta, što je opet i postiglo cilj, jer se gubila volja za protestima. Ne bi to meni bilo ni previše interesantno, da nisam istu večer otputovao u Tuzlu, i prisustovao plenumu u Tuzli. I gle čuda, u salu gdje se održavao plenum, ušla je ista ona grupa ljudi koje sam vidio isti taj dan u Sarajevu. Nije trebalo dugo da “otmu” mikrofon, i da odigraju svoju ulogu, glumeći nezaposlene radnike, prosvjednike, nezadovoljne građane, stvarajući atmosferu koja nije imala pretjerane veze sa plenumom. Odmah nakon igrokaza, cijela grupa (pri ulasku se rasporedili po cijeloj sali) je izašla kada su ostali prisutni na plenumu prestali obraćati pažnju na njih. Valjda su žurili na drugi plenum u neki drugi grad, da odigraju svoj igrokaz.
Ko je ubio plenum?
Danas, kad se sve manje-više završilo, ili se barem tako misli, krivnja se uglavnom svrstava na aktiviste i nevladine organizacije. Ima dosta istine u tome, jer se dobar dio njih zapravo, vrijeme to pokaže, i financiraju iz izvora kojima nije odgovarala izmjena postojeće situacije. Drugi dio, koji su često optuživali da se petljaju u rad plenuma, po mom opet mišljenju, i trebaju biti tu. Jer koja je onda svrha nevladinih organizacija i aktivista ako se neće uključiti u takve procese? Naravno da će biti tu, pitanje je ko su ti NVO i aktivisti, i ko ih financira.
Kako smo ubili plenum? Uz malo medijske manipulacije, uz krivnju onih sa velikim glavama u plenumima, i organizovanih grupa koje su imale za cilj diskreditaciju ideje plenuma-ideje javnog mnijenja, vrlo opasne ideje za postojeći sistem kakav jeste.
Plenum je možda mrtav, ali ideja nije, prije ili kasnije, promjene postojećeg sistema će doći. Pozitivna stvar iz svega toga, jeste da se sada EU uključila, i čini se da zaista želi nešto promijeniti. Njihova nastojanja i način na koji to rade je pomalo i sanjaranje, možda je i nerealističan i previše optimističan, ali ne vjerujem da će EU tako brzo odustati od provođenja reformi. Osim ako ne posumnjamo u namjere u EU i ne kažemo “Ta će oni, vidi im glava, pojma nemaju oni kako treba raditi država, bolan znaš li kako oni tretiraju manjine, crnce i muslimane?”
Naravno, tada ćemo zaboraviti kako se ovdje tretiraju Bosanci kao manjina jer imaju veliku glavu.
Piše: Edis Jašarević
Na kraju, i da vas podsjetimo, kroz fotografije, šta se dešavalo u Tuzli:
