Knjigu klasične vojne književnosti glasovita pruskoga vojnog stratega Carla von Clausewitza “O ratu” u hrvatskom prijevodu Bojane Zeljko Lipovščak objavila je zagrebačka nakladna kuća Mozaik knjiga.
Nakladnik na omotu knjige ističe kako Clausewitz u vojsci vidi sredstvo za postizanje pobjede kao svrhe rata, dok je u strategiji, po njemu, ta pobjeda samo sredstvo za postizanje konačne svrhe strategije, dakle, mira.
“Viša strategija tako se približava politici, ali joj ostaje podređena jer je politika ta koja postavlja ciljeve”, napominje nakladnik te dodaje kako je ovaj pruski vojni teoretičar do danas ostao najcitiranijim, najkontroverznijim i, unatoč godinama, najmodernijim vojnim misliocem.
Studija “O ratu” (540 str.) podijeljena je na tri dijela, a sastoji se od šest knjiga, skice za sedmu knjigu te završne osme knjige. Na kraju je Dodatak sastavljen od bibliografije, registra osoba i uredničkoga pogovora. Clausewitz u prvoj knjizi raspravlja o prirodi rata, u drugoj o teoriji rata, u trećoj o strategiji, u četvrtoj o borbi, petoj o oružanim snagama, šestoj obrani, u nedovršenoj sedmoj o napadaju, a u osmoj o ratnom planu. Predgovor prvom njemačkom izdanju napisala je Clausewitzeva supruga koja je spis pripremila za izdanje.
Hrvatskim teoretičarima Clausewitzevo djelo je do 1997. uglavnom bilo dostupno na stranim jezicima. Do godine 1939. hrvatski su ga časnici uglavnom čitali u izvornom njemačkom izdanju, a kad ga je Vojska monarhističke Jugoslavije 1939. i 1940. objavila na srpskom jeziku u dva sveska i na srpskom jeziku. Na srpskom jeziku su ga čitali i u bivšoj SFRJ, kad ga je 1951. objavilo beogradsko Vojno delo.
Kao priručnik za hrvatske vojnike, dočasnike i časnike hrvatski prijevod Clausewitzeva djela “O ratu” objavilo je 1997. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. Carl von Clausewitz (1780.-1831.) stupio je s dvanaest godina u prusku vojsku. Nakon francuskog zarobljeništva promaknut je u bojnika i učitelja za službu u Glavnom stožeru na Općoj ratnoj školi u Berlinu. Bio je načelnik Glavnoga stožera u Koblentzu te ravnatelj berlinske Ratne škole. Umro je od kolere nedovršivši svoje djelo, koje je u tri dijela posthumno u Berlinu objavila njegova supruga Marie von Clausewitz 1832./33./34.
