Almir Hodžić stigao je na mjesto predsjednika Odbojkaškog kluba Bosna prije tri godine u izuzetno teškim trenucima. Tada su mu mnogi postavili samo jedno pitanje – Je li ovo pravi trenutak? Odgovor je uslijedio u njegovom stilu. “A koji je pravi? Nema pravih trenutaka. Svi su jednako teški“. Pred Hodžićem su bili teški izazovi, ali se uhvatio u koštac sa brojnim problemima i već sada možemo reći – uspio je mnoge da riješi. Bosnu je vratio u elitni rang bh. odbojke, dugovi su sanirani, a ”Studenti” su nakon 19 godina ove godine igrali u Evropi. Klub koji je je bio prvak Jugoslavije u sezoni 1986/87 i aktuelni juniorski prvak BiH korača stazama uspjeha. U opširnom razgovoru za Life.ba predsjednik OK Bosna Almir Hodžić govorio je o dešavanjima u klubu, ambicijama, viziji, Memorijalnom turniru ”Maja Đokić”.
Piše:Edin Isanović
Prije tri godine ste došli na mjesto predsjednika OK Bosna. Koliko ste zadovoljni urađenim i objasnite nam kakvo ste stanje zatekli, a kakvo je danas?
Tako je. Moram istaći da je bilo više poziva u godinama ranije da se uključim u rad kluba, ali nisu bile ispunjene određene pretpostavke za taj korak. Prije tri godine, Bosna je ispala u drugu ligu, bila je opterećena određenim dugovanjima i nerealnim obećanjima prema igračima i svi su okrenuli glavu od kluba. Činilo se da bi neki bili najsretniji da se klub najsvjetlije tradicije u BiH ugasi. Jednostavno, to nismo mogli dozvoliti. Skupili smo se kao bivši igrači i prijatelji kluba i donijeli zaključak da će svako sa svoje strane dati od sebe ono što najbolje zna kako bi klub opstao. Bez OK Bosna, nema muške odbojke u Kantonu Sarajevo. Tada smo se, da bismo održali kakvu – takvu likvidnost, zahvalili određenim igračima, dali im čiste papire, a oni su vrlo brzo pronašli druge angažmane. U takmičarsku ekipu smo vratili starije igrače koji su, prvenstveno iz velike ljubavi, pristali da odigraju sezonu u drugoligaškom društvu za 0 KM, a njima smo pridružili nekoliko igrača koji su odlučili ostati vjerni Bosninoj bordo boji. Svojim zalaganjem izborili su ekspresni povratak u Premijer ligu. Ovdje moram istaći njihova imena: Almir Muharemović, Sanjin Bezdrob, Denis Dautović, Amar Fatić, Adnan Hurtić, Kenan Merdanović, Irhad Merdanović, Damir Mahmutović, Admir Musić, Almedin Memović, Harun Čorbo, Mahir Džemidžić i drugi, a u ulozi trenera su bili Denis Dautović, Kenan Gluhić i Almer Adrović. Ekipa je tada radila tri puta sedmično. U upravne strukture kluba smo pozvali naše bivše igrače koji danas grade uspješne poslovne karijere, kao i druge simpatizere kluba. Tako da su se na naš poziv uključili Mirsad Fatić, Mirza Kljuno, Ifet Mahmutović, Amar Bajramović, Džermin Pašić, Emir Haračić i Seid Fazlagić. Danas, nakon tri godinem sistemskog rada, možemo biti ponosni na ostvarene rezultate. U prošloj sezoni naš prvi tim je završio kao trećeplasirani, što nam je donijelo plasman u CEV Challenge Cup i utakmice protiv renomirane ekipe Halkbank Ankara gdje se smo dostojno predstavljali naš klub, grad i državu u cjelini. Naši juniori su superiorno osvojili prvo mjesto u BiH. Uspostavili smo rad svih selekcija od pionira, preko kadeta i juniora do seniora. Ekipe treniraju svaki dan u KSC Skenderija. U poslovnom smislu, uz pomoć naših sponzora, uspijevamo raditi bez dugovanja prema bilo kome.
Vi ste nekada nosili dres Bosne, je li to presudilo da se vratite na mjesto prvog čovjeka Studenata?
Mislim da svaki čovjek u određenom stadiju svog razvoja, mora zajednici vratiti dio onoga što je zajednica uložila u njega. Kao bivši igrač Bosne, osjetio sam snažnu potrebu da se svome klubu odužim u onom segmentu gdje sam prepoznat od strane zajednice. Naravno, mislim na menadžerski angažman. Svaka uspješna priča počiva na entuzijazmu nekog pojedinca ili uske grupe ljudi, ali entuzijazam nije neiscrpan resurs. Ukoliko nije prepoznat od strane ciljane skupine, entuzijazam se topi. Tako i naš entuzijazam i energiju crpimo iz zadovoljstva svih ljudi u, i oko kluba. Svi smo mi jedna velika porodica. Velika je čast biti na čelu jedne sportske organizacije kakva je naša porodica – OK Bosna.
Klub je trenutno na 8. mjestu, koje su ambicije do kraja sezone?
Iako je mala razlika u kvaliteti ekipa, plasman kluba u tekućoj sezoni nije na nivou kakav smo očekivali. Nije tajna, na početku sezone zadali smo kao realan cilj plasman u play – off, među četiri ekipe. Međutim, situacija na tabeli nije u skladu sa očekivanjima. Na početku ove sezone promovisali smo više mladih igrača u prvi tim, a protivnici su nas dobro skautirali. Imam utisak da svi protiv Bosne daju 120% svojih mogućnosti, sa čime se naši mladi i pridošli igrači teško nose. Igranje u klubu poput Bosne, podrazumjeva određeni pritisak, ali taj pritisak treba pozitivno kanalisati i i znati izvući iz sebe maksimum kako bi ostvarili rezultat. Naše ambicije do kraja sezone ostaju nepromijenjene, a čini mi se da liga nikada nije bila ujednačenija. Moramo izboriti plasman u play – off, a poslije šta bude. Također, opet želimo titulu juniorskog prvaka BiH, jer bez proizvodnje vlastitih igrača bilo koji klub u bilo kojem sportu može dugoročno planirati.
Možete li detaljno reći koj su aktuelni igrači Bosne, jesu li to, kao nekada, aktivni i uspješni studenti?
Svi naši igrači kako nekada, tako i danas, imaju obavezu studiranja na Sarajevskom univerzitetu. Sa neskrivenim ponosom ističem da su svi u statusu studenta, učenika ili su diplomirali na nekom od sarajevskih fakulteta. Vjerujte da svi oni koji su nekada bili igrači OK Bosna, danas rade na odgovornim poslovima i doprinose razvoju našeg društva u cjelini. Iznenadili biste se kada bih vam rekao da su oni danas vrhunski inžinjeri, doktori, advokati, menadžeri, naučni radnici. U današnjoj generaciji naših igrača imamo nekoliko njih koji se svojim ocjenama i pristupom fakultetima ističu. Jednostavno, oduvijek odbojka u OK Bosni i obrazovanje oduvijek idu zajedno. To nas diferencira od drugih kolektiva. Naravno, zahvaljujem se obrazovnim institucijama gdje se naši igrači školuju što tolerišu njihova povremena odstustvovanja sa nastave.
Koja je vizija Bosne u narednom periodu?
Bosna je odbojkaški brend i sinonim za odbojku u BiH. Neka se ne uvrijede drugi klubovi, ali bez jake Bosne nema jake odbojke u našoj zemlji. Sa svoje strane ulažemo velike napore u normalno funkcionisanje kluba. U narednom periodu želimo uz nekoliko pojačanja napraviti tim koji će napasti na titulu prvaka u seniorskoj kategoriji. Na taj način bi se zadovoljila teorija olimpijskog ciklusa od četiri godine. Naravno, ovdje podrazumjevam kontinuiran rad sa mlađim kategorijama. Zbog pritiska javnosti, blizu smo odluke da revitaliziramo rad ženske ekipe i krenemo sa radom odbojkaške akademije za djevojčice. Vjerujem da ćemo ubrzo obavijestiti javnost o tome.
Imate li podršku grada Sarajeva i drugih institucija?
Kao i svaki drugi klub u Kantonu Sarajevo, uostalom kao i reprezentativne selekcije BiH, značajno se u našem funkcioniranju oslanjamo na budžet Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo. Kao ni bilo koji drugi klub, ne smijemo ni pomisliti na to šta bi se desilo da te podrške nemamo. Imamo sreću da aktuelni ministar i ljudi iz ove institucije itekako znaju sve probleme sa kojima se susrećemo te vrlo aktivno i budno prate naš rad. Istina, povremeno se desi neka podrška od strane općine Centar na kojoj smo zahvalni, ali tu očekujemo mnogo veću podršku za jedinog premijerligaša u Kantonu. Od drugih institucija na bilo kojem nivou, nažalost, nemamo apsolutno nikakvu podršku i prepušteni smo sami sebi.
Mnogi ne znaju da je OK Bosna jedan od rijetkih klubova USD Bosna kojem nije blokiran račun. Kako ste to uspjeli?
Upravo zbog načina funkcionisanja klubova, svjedoci smo da su mnogi u velikim problemima. Poslovno gledano, najgore što možete uraditi svome klubu su dovođenja skupih, a vrlo često i isluženih, igrača sa strane. Klubovi, a pogotovo igrači, se trebaju spustiti na zemlju i realno pogledati stvari. Kada upravljate bilo kojim poslovnim procesima analizirate prihode i rashode i nakon toga postavljate određene poslovne ciljeve. Vrlo često naši ljudi, u želji da naprave neki instant rezultat, postavljaju nerealne ciljeve. Instant rezultat donosi brzi pad, a od tog pada se teško oporavlja. Da bi klub imao stabilne sportske rezultate, prije toga mora zadovoljiti kompletnu klupsku infrastrukturu. Naš račun nije blokiran, hvala Bogu, jer se domaćinski odnosimo prema novcu. Svaki naš poslovni potez prođe kroz mali milion filtera. Opet, malo po malo, gradeći klub da svake godine bude infrastrukturno jači, nego prethodne. Naši pomaci su vidljivi, ali su odricanje i napor ljudi u klubu ogromni. Uspjeh je jedino moguć zajedničkim djelovanjem ka istom cilju. Na ovom putu nam pomažu naši sponzori kojima smo beskrajno zahvalni i ja ih moram ovdje spomenuti. To su BH Telecom, NLB Banka, Wwinn Wiliams kladionice, IUTE Credit, Euroherc Osiguranje, Bracom, Mollers Omega 3, Leda voda, Cofus Asistencije, NewEvent i Altermedia.
Kako se regrutuju novi igrači koji kasnije obuku dres ”Studenata”, ima li klub skaut službu?
Mi nemamo skaut službu, a nikada je nismo ni imali. Da bi jedan igrač došao u Bosnu, on treba biti, prije svega, dobar čovjek. Tek nakon toga, analiziramo njegove igračke kvalitete. Ne želimo imati u ekipi bilo koga ko bi nam na bilo koji način trovao atmosferu. Samo ovim pristupom možemo imati to da bilo koji igrač iz naše zemlje, sebe jednog dana želi vidjeti u klubu kakva je Bosna. Prirodno je da svako želi biti dijelom uspješne i lijepe priče. Danas mogu reći da nam se skoro svakodnevno javljaju igrači koji bi vrlo rado postali dijelom našeg kolektiva. Koliko god to danas čudno zvučalo, mi želimo promicati vrijednosti koje se ne mjere samo kroz honorare igrača. Igrati za Bosnu treba predstavljati poseban motiv za svakoga, a na nama je da taj motiv izgradimo.
U decembru 2020. godine organizovali ste Prvi memorijalni odbojkaški turnir ”Maja Đokić”. Jeste li ponosni zbog toga i hoće li se ove godine organizovati memorijal?
Da. Sudbina je izgleda htjela da, u ulozi predsjednika kluba, pokrenem organizaciju memorijalnog turnira ‘Maja Đokić’. Na taj čin sam iznimno ponosan. Maja je bila igračica našeg kluba koja je tragično poginula od pada granate u opkoljenom Sarajevu, ispred zgrade Predsjedništva BiH, u neposrednoj blizini spomenika Djeci okoljenog Sarajeva. Na leđima je nosila ruksak sa sportskom opremom, vraćajući se sa odbojkaškog treninga. Na njenom posljednjem treningu smo bili zajedno i imao sam veliku želju da napravimo ovaj turnir. Javnost je nedovoljno upznata koliko je jaka priča o našoj Maji. Upravo o njoj planiram uraditi dokumentarni film u narednom periodu. Zbog nastupa prvog tima u Evropi, turnir smo pomjerili za mjesec januar i javnost će biti blagovremeno informisana. Želja nam je da turnir postane tradicionalan i da se održava kontinuirano.
Pitanje za kraj – Bosna je svojevremeno bila prvak Jugoslavije, može li se klub pod vašim vodstvom vratiti na stare staze slave?
Bosna se mora vratiti na te staze. Uopšte nije bitno ko je u upravi kluba, ko je trener ili ko su igrači. Bilo ko, ko misli dobro odbojkaškom sportu u ovoj zemlji, mora biti svjestan činjenice da bez jake Bosne, nema jake odbojke u BiH. U modernom sportu se sve vrti oko novca. Odbojka je sport u kojem sa relativno malim budžetom možete igrati Evropska takmičenja, dovoditi respektabilne ekipe u BiH, promovisati grad i državu u cjelini. Sa malim promjenama u modalitetu finansiranja vrhunskog sporta od interesa za Kanton Sarajevo, vjerujem da možemo napraviti veliki iskorak. Koliko mi je poznato, ministar Samir Avdić je na dobrom putu i vrlo brzo će ponuditi jedno novo rješenje, što bismo mi objeručke prihvatili. Kao odgovor na Vaše pitanje, reći ću ovako: Lanac je jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika. Nama ne treba puno da bismo naš kolektiv učinili jakim.
