Specijalni predstavnik i šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Johann Sattler podsjetio je u svom blogu da je prije dva dana stajao među bijelim nišanima u Potočarima gdje je s kolegama iz Evropske unije položio vijenac za žrtve genocida, pognute glave u znak sjećanja i u tišini.
– Na ovom mjestu, jedino je tišina prikladna u suočavanju se razmjerima onoga što se desilo u Srebrenici, ali i odlučnost da se učini sve što je u ljudskoj moći kako bi spriječili mržnju da pušta svoje korijene, da se širi i pokreće – napisao je Sattler.
Kako je naglasio, da bi se spriječilo zlo potrebno ga je suštinski sagledati i suprotstaviti mu se, a činjenice moraju biti dokumentirane, krivci izvedeni pred lice pravde i sve žrtve identificirane i ukopane.
– Proces oporavka se mora temeljiti na istini i pravdi, što je nužno i za odavanje počasti stradalima. Time se suštinski odbacuje sve što su počinioci zločina nastojali postići. Time se opovrgavaju i oni koji su pokušali da zataškaju zločin, kao i oni koji i danas pokušavaju negirati da se dogodio – dodao je.
Kaže da je Memorijalni centar Srebrenica ključan za sjećanje, istraživanje i edukaciju o genocidu iz 1995. godine te da je njegovo očuvanje od najveće važnosti.
Evropska unija daje punu podršku naporima Memorijalnog centra i stoga je osigurala sredstva za nedavno proširenje i rehabilitaciju Arhiva, kao i ranije za ispisivanje imena žrtava na Zidu sjećanja u okviru mezarja.
– Ipak, proces oporavka zahtijeva više od praktične pomoći ili izdvajanja finansijskih sredstava. On se prvenstveno dešava u srcima ljudi, što je proces koji je teško kvantificirati, ali još i važnije održati – kazao je Sattler.
Napominje da je takvom nečemu svjedočio u “Kući dobrih tonova” koju je također posjetio tokom boravka u Srebrenici, a u pitanju je mjesto za koje kaže da vibrira od mogućnosti koje pružaju kreativnost, talenat i prije svega, optimizam.
– Tu mladi iz Srebrenice i Podrinja stvaraju muziku, gledaju filmove, istražuju jezik i književnost i učestvuju u aktivnostima koje okupljaju nove generacije. Posjetio sam i izvore Guber-vode koja može biti dio tog procesa oporavka, kroz oživljavanje davnašnje tradicije Srebrenice kao lječilišta – dodao je.
Vozeći se nazad za Sarajevo, kaže da je razmišljao o općoj odgovornosti ljudi u Bosni i Hercegovini, kao i u ostatku Evrope ocjenjujući da se stvari moraju mijenjati te da se ne može samo skrštenih ruku izražavati žaljenje.
– Izgradnja boljeg društva jedini je istinski način na koji možemo odati počast ubijenima u Srebrenici, kao i svim drugim stradalima u Bosni i Hercegovini devedesetih. Izgradnja društva u kojem građani mogu dostojanstveno živjeti suština je evropskih integracija – podvukao je.
No, taj proces podrazumijeva odbacivanje straha i mržnje koji su doveli do dešavanja u Srebrenici, kao i odbacivanje zapaljive retorike koja stvara podjelu i proturječi temeljnim evropskim vrijednostima je ono što će dovesti do bolje budućnosti je prihvatanje principa solidarnosti i inkluzivnosti.
– Iz Srebrenice sam se vratio s ojačanim uvjerenjem da će prevladati obzirnost i otpornost – dvije osobine utkane u ljudski duh. Slušajući mlade kako sviraju u Kući dobrih tonova, prisjetio sam se jednog od redaka iz pera pjesnika Rainer Maria Rilkea “Budućnost nas prožima kako bi se u nama transformirala, mnogo prije nego se dogodi” – napisao je Sattler.
Kako je zaključio u svom blogu, ako se mladim ljudima, poput onih koje je upoznao u Srebrenici, pruži prilika da vode taj proces, tada je zasigurno svjetlija budućnost pred nama.
