Mnogi od nas pokušavaju barem jednom dnevno krenuti u šetnju. Ali ako imate tendenciju redovitoga izlaska u šetnju s prijateljem ili partnerom, možda bi bilo dobro pripaziti na tempo.
Kao dio nove studije, istraživači sa Sveučilišta Purdue analizirali su vrijeme hodanja i brzine hoda 141 osobe iz 72 para.
U skladu s tim otkrili su da su parovi često smanjivali brzinu prilikom zajedničkog hodanja, dok je tempo dodatno opadao ako se par drži za ruke.
-Nadali smo se da neće doći do smanjenja brzine tamo gdje su partneri hodali zajedno. Nadali smo se da će sporiji partneri ubrzati da se podudaraju s bržim partnerom, ali to nije bio slučaj, primijetila je Libby Richards, profesorica sestrinstva.
Učesnici su bili u dobi od 25 do 79 godina, a promatrani su u brojnim okruženjima, uključujući čiste putove ili puteve s puno prepreka, zajedničko hodanje, zajedničko hodanje držeći se za ruke i individualno hodanje.
Šetnja ili vježbanje sa supružnikom, partnerom ili prijateljem obično povećava vjerojatnost da budete aktivni, pogotovo jer se ljudi sada potiču da ispune cilj od najmanje 150 minuta umjerenih aktivnosti svakog tjedna.
Ipak, možda bi bilo pametno s vremena na vrijeme odlučiti se i za samostalnu šetnju.
-Ako netko značajno uspori kad hoda s nekim drugim, to bi moglo negirati neke zdravstvene beneficije prepoznate ako bi hodao sam bržim tempom, dodala je.
-Međutim, važno je napomenuti da je svaka tjelesna aktivnost ili hodanje – bez obzira na brzinu – bolja od nikakve.’
Cjeloviti rezultati studije objavljeni su u časopisu Gait & Posture.
