Provali se neka duboka praznina koju ni sami nismo očekivali, kad tako naglo odu dragi ljudi. Teške trenutke i teške dane ne možemo izbjeći.
Tim riječima opisala je Biljana Krstić za Fenu osjećanja nakon smrti umjetnika Đorđa Balaševića, sa kojim je godinama surađivala u grupi ‘Rani mraz’.
– Završena je jedna velika muzička karijera. Otišao je Đole a sa njim i bezbrižni mladalački dani, vrijeme kad smo se radovali ‘Ranom mrazu’, družili na koncertima i pjevali pjesme koje su očarale ljude – kaže Krstić.
Pamtit će ga, kaže, po energiji, dječačkom duhu, duhovitosti, po hrabrosti da čvrsto stoji iza svojih stavova a najviše po toj radosti kojom je znao da ’zarazi’ i muzičare na sceni i publiku.
– Nije se znalo ko više uživa. Koliko su bila lijepa naša putovanja, velike turneje od Slovenije do Crne Gore. Koncertne dvorane su polako ustupale mjesta velikim halama, a tek smo krenuli i imali nekoliko hitova ‘Oprosti mi Katrin’, ’Život je more’, ’Računajte na nas’, ’Ljubio sam snašu sa salaša’, ’U razdeljak te ljubim’… Koncerti rasprodati, a atmosfera u publici kao na rok događajima – prisjeća se.
Srećna je što je, na samom početku njegove karijere, bila dio tima.
– ‘Rani mraz’ je najljepši period moje mladosti. Nije potrebno reći koliko je Đole bio darovit jer o tome govore njegove pesme. Imamo divne kantautore, ali je malo njih umjelo da svoje emocije tako pretoči u pjesme i priče kako je to on radio. Lak put u nebesko prostranstvo Đole, šalji nam nove pesme s one strane duge – istaknula je Biljana Krstić, koja je ustupila i fotografiju sa koncerta 1979. godine – ‘Rani mraz’.
Đorđe Balašević preminuo je 19. februara, zbog teške upale pluća. Bio je član grupa ‘Žetva’ i ‘Rani mraz’, a 1982. je započeo solo karijeru i postao jedan od najvećih pjesnika i kantautora u državama bivše Jugoslavije. Glumio je i u nekoliko televizijskih serija, za koje je pisao i muziku. Emocijom, stihovima, osmjehom oduševljavao je publiku. Od njega se sad opraštaju, na dirljivim skupovima u državama bivše Jugoslavije. Sahranjen je na Gradskom groblju u rodnom Novom Sadu u krugu najuže obitelji i uz tamburaše koji su svirali pjesmu “Olivera”, posvećenu njegovoj supruzi.
