[djevojka sa psima] Svjetlana Trifunović: Psima je bolje godina na ulici nego 10 na lancu, spašeni su beskrajno zahvalni

- Advertisement -

“Bolje mu je i godina dana života na ulici, nego 10 godina na lancu”, poruka je Svjetlane Trifunović iz Udruženja za zaštitu životinja Vardi (Kotor Varoš) svima koji žele nabaviti psa. “Djevojka sa psima” kako je mještani vole zvati, napuštenim životinjama pomaže od 2013. godine, dok je formalno Udruženje, pod čijim okriljem djeluje prihvatilište za pse, registrovano početkom 2020. godine.

Kapaciteta do 30 pasa, prihvatilište je formirano u napuštenoj porodičnoj kući njenog djeda, koja se nalazi 25 km od Kotor Varoši. Funkcioniše na osnovu donacija ljudi koji ih prate na društvenim mrežama Facebook i Instagram, a podršku im pruža i nekoliko volontera.

“Važno mi je da svi imaju potpunu veterinarsku njegu, odgovarajuću ishranu i mjesto za spavanje do udomljenja”, kaže Svjetlana u razgovoru za life.ba kojoj je briga o psima svakodnevna obaveza. Moj privatni život i jesu psi, nisu poslovni život. Oni su u svakoj fazi moga dana i života, i ostaće.”

Foto: Borislav Zdrinja

“Pored prihvatilišta, najviše vremena posvećujem sterilizaciji uličnih i vlasničkih pasa, pružanju prve veterinarske pomoći ali i hranjenju pasa na ulicama”, pojašnjava nam te ističe kako u Kotor Varoši vlasnici pasa i mačaka često nemaju mogućnost zahvata sterilizacije, niti su dovoljno edukovani o tome, te Udruženje poduzima sve da bi se spriječilo dalje neželjeno razmnožavanje.

“Na našoj stranici se trudimo da kroz slike, video materijale i tekstove edukujemo ljude iz naše okoline uopšteno o psima na ulici i njihovim potrebama” kaže što je posebno bitno jer se nažalost u BiH ni ljudi ne poštuju, a životinje još manje, što je naročito izraženo u manjim sredinama.

PROČITAJTE JOŠ:  Na Vratniku bačena bomba

“U Kotor Varoši mogu na prste izbrojati prave ljubitelje životinja. A psi spašeni sa ulica i koji su preživljavali i pregurali ivice smrti, poštuju mnogo više sve što im pružite, i beskrajno su zahvalni. Oni koji su proveli vrijeme uz životinje tokom oporavka, znaju to najbolje.”

Osim pasa, u Vardiju utočište, s vremena na vrijeme, pronađu i druge životine.

“Pružamo pomoć svim životinjama kojima možemo. Tu su mace, a imali smo i slučajeve sa lisicama i lanetom.”

Kako kaže, najveći izazov je preopterećenost s kojom se često suočava, nerazumijevanje okoline a ponekad i manjak sredstava.

“Ljudi gledaju na nas kao zadužene da smjestimo sve i jednog psa, da izlazimo na teren na svaki poziv i rješavamo svaki problem. Pored pritiska koji sama sebi stvaram, jer idem i preko svog maksimuma da pružim sve potrebno psima kući, a tako i životinjama na ulicama, otežava sve i taj pritisak i nerazumjevanje okoline. Periodično i manjka finansija. Nekada imamo hranu obezbjeđenu za dva mjeseca i pokrivene sve veterinarske troškove, a nekad smišljamo sami kako bismo psima skuvali ručak, uz visoke, trocifrene dugove.”

Psi iz prihvatilišta najčešće bivaju udomljeni u inostranstvu, a sve do sigurnog odlaska u novi dom, u Vardiju imaju svu potrebnu ljubav i brigu. A da bi pas dobio zasluženi život u novom okruženju, također, potrebno je puno vremena. “To podrazumijeva upoznavanje zakona više zemalja, provjeru da li su oni usklađeni sa zakonima u BiH koji nisu uopšte jednostavni i jasni. Tu je i svakodnevni rad sa organizacijama u cilju razmjene informacija o psima i udomiteljima, jer ne može svaki pas da odgovara svakom vlasniku. Zato dosta vremena uzima i provjera domova, kao i njihovo dalje praćenje”, kaže nam.

PROČITAJTE JOŠ:  Zenički rudari i dalje bez plate i toplog obroka

Svjetlana, koja je završila srednju veterinarsku školu, kaže da je od djetinjstva voljela pse, ali tada nije znala koliko je potrebno žrtve i vremena za brigu.

 “Svog prvog psa sam šetala noću, susretala se sa većim čoporima pasa na ulici i tako upoznala i zaljubila se u njihov prirodni karakter.” A ta ljubav traje i danas, a ona je svakodnevno dijeli sa svojim drugarima. Mnogo odricanja i posvećenosti potrebno je za sretan život 30 pasa, ali Svjetlana je sretna u njihovom društvu.

“Što više i duže sam ostala borbena, stabilna, izdržljiva, predana i srećna u ovoj borbi, to sve više imam podršku porodice i prijatelja”, isitiče.

No, naravno, svjesna je da svako ne može biti vlasnik psa, te da je velika odgovornost preuzeti brigu o jednom novom životu. Stoga, za kraj, osim one glavne s početka priče, a to je da ljubimce nikada ne drže na lancu, ima još nekoliko poruka za sve one koji razmišljaju o nabavljanju kućnog ljubimca.

“Slatke slike ljubimaca sa interneta mogu biti realnost, ali je potrebno biti spreman svakodnevno odvojiti par sati svog vremena tokom cijelog životnog vijeka ljubimca. Razmislite zato dobro – bar par sati svakodnevno 10 godina! Treba vam snage, strpljenja, novca. Ako niste spremni, posjetite prihvatilišta i ispunite sebi želju za druženjem sa njima.”

 

- Advertisement -

NAJNOVIJE

MOŽDA VAS ZANIMA

U Beogradu preminuo učenik nakon incidenta u školi

U Srednjoj zanatskoj školi u Beogradu je 18. marta...

Dijaspora je u BiH prošle godine poslala 3,79 milijardi KM

Iz Centralne banke Bosne i Hercegovine su objavili podatke...

U Ustikolini prilikom sječe šume smrtno stradao 65-godišnjak

Policiji u Goraždu prijavljeno je da je jedna osoba...

Pekare “Manja” reagovale na izvještaj inspekcije o svinjetini u bureku koji se prodavao u Sarajevu

Povodom informacija Federalne uprave za inspekcijske poslove o prisustvu...