Posljednja istraživanja pokazala su da svaki treći adolescent ima neki problem koji utiče na njegovo mentalno zdravlje. Okolnosti pandemije virusa COVID-19, nemogućnost bavljenja sportom, zabrane ekskurzija, zatvaranje svih mjesta na kojima su se mladi družili, bez utakmica, koncerata i općenito nedostatak svake interakcije s vršnjacima situaciju je pogoršalo još više.
Razvoju mentalnih poremećaja u ponašanju svakako doprinosi i sve veća predanost tehnologiji te smanjena potreba za druženjem u prirodi ili nekom drugom relaksirajućem mjestu.
Da li roditelji primjećuju promjene kod djeteta u pravo vrijeme ili zakasne, pitanje je o kojem je u razgovoru za Fenu govorio pedagog-psiholog sa Univerziteta u Tuzli doc.dr. sc Gabriel Pinkas, navodeći kako je evidentno da promjene u ponašanju moraju biti alarm da nešto nije dobro s djetetom.
– Vršenje pritiska na pojedince koji se u kriznim situacijama distanciraju od drugih i povlače u sebe može izazvati efekte suprotne željenima. Ključno je u takvim situacijama održavati bliskost i odnos povjerenja. Saznanje da ćemo pokazati razumijevanje, biti otvoreni, ne osuđivati i ne kritizirati, te da smo u svakom trenutku spremni saslušati i ponuditi podršku, bez da nužno namećemo rješenje, djelovat će ohrabrujuće i potaknuti osobu koja se suočava s problem da o njemu sama progovori – potcrtao je dr. Pinkas.
Prilikom pojave problema poremećaja u ponašanju kod adolescenta, on često ne bude ozbiljno shvaćen od starijih članova porodice, pa njegovo stanje roditelji pripisuju svemu drugom, osim onome koje zahtijeva pomoć. Svađe, razvodi, negativan odnos prema rezultatima djeteta, pritisci su faktori rizika za promjene ponašanja tinejdžera i adolescenata.
– Među faktorima ličnosti posebno je važna rezilijentnost, koja se ogleda u sposobnosti pojedinca da odgovori na stres, te različite izazove i teškoće s kojima se suočava. Svi ovi faktori se prepliću i međusobno uvjetuju. Zbog toga što se u procesu odrastanja i sazrijevanja suočavaju sa nizom izazova na ličnom i socijalnom planu, mladi su osjetljiviji i ranjiviji u odnosu na odrasle. Odrasli imaju bogatije iskustvo i već razvijene adaptivne obrasce ponašanja – pojasnio je Pinkas.
Kao roditelji, dodaje on, možete učiniti mnogo da od samog početka u porodici stvarate sigurnu klimu i luku gdje bi vaše dijete potražilo utočište kada se osjeća bespomoćno. Poštujući njegove odluke i pokazujući razumijevanje prema njegovim izborima steći ćete povjerenje kod adolescenta, kazao je.
– Zanemarivanje djece može biti gotovo jednako loše kao i prezaštitničko ponašanje. Kod djece je potrebno poticati razvijanje samopuzdanja i samopoštovanja, tako što će im se omogućiti da samostalno upoznaju sebe i svijet koji ih okružuje, te poštovati njihove razlike i sklonosti. Važno je da djeca znaju da se greške svima događaju, ali su one vrijedne onda kada iz njih naučimo nešto novo, te kada ih ne ponavljamo – pojasnio je profesor pedagogije i psihologije.
Dr. Pinkas upozorava da razdoblje kada se stvaraju čvrsta prijateljstva koja ponekad potraju cijeli život adolescenti provode pred računarom. Smatra da se oni koji su bili malo introvertniji i u školama su manje prepoznati jer se ne ističu, na “guraju se”, sada još više povlače jer nemaju podražaja ni interakcije koji su dolazili od njihovih nastavnika i profesora. Djecu je, naglašava on, važno naučiti slušati, što poručuje i struka.
– Psihoterapijski učinak može imati i razgovor sa bliskom osobom, koja nije profesionalac ali je spremna saslušati o problemu, bez da postavlja pitanje “zašto”, osuđuje ili nužno nameće rješenja. Osnovci i srednjoškolci podršku i pomoć mogu dobiti u pedagoško-psihološkim službama svojih škola, te od nastavnika i stručnih saradnika. Besplatnu profesionalnu pomoć u izvjesnom obimu nude i zdravstvene ustanove, putem posebnih službi, ali i porodičnih ljekara. Od velikog je društvenog značaja pomoć koju kroz savjetovališta nude nevladine organizacije, čije su aktivnosti posebno usmjerene prema ranjivim grupama. U većim sredinama djeluje više ovakvih organizacija – zaključio je dr. Gabriel Pinkas za Fenu.
