Nasilje nad ženama, posebno nasilje u obitelji i dalje je prisutno, ali ohrabruje podatak da je porastao nivo svijesti i spremnost žrtava da nasilje prijave, podaci su ovo do kojih je došla Fondacija lokalne demokratije na osnovu dogogodišnjeg iskustva.
Podaci pokazuju da je nasilje najčešće nad ženama i djecom, a žrtve su najčešće izložene kombiniranom obliku nasilja i to ekonomskom i psihofizičkom nasilju. Menadžerica sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije Mubera Hodžić – Lemeš zajedno s centrima za socijalni rad vodi grupe za samopomoć, predviđene za počinitelje nasilja.
Ona ističe da je nasilje skup ponašanja čiji je cilj kontrola druge osobe upotrebom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem, a prema definiciji nasilje može biti fizičko, emocionalno, psihološko, ekonomsko i socijalno. Iz iskustva za FENU navodi da je nasilje model ponašanja. Brojni su uzroci koji dovode do nasilja, a što je najvažnije ono može i prestati.
“Počinitelj nasilja treba pomoć i ne treba ga samo osuđivati. Većina nasilnika ima malodobnu djecu i upravo zbog njih je važno da roditelji ostvare normalnu komunikaciju bez obzira da li će nastaviti zajednički život ili ne”, kaže Hodžić – Lemeš. Precizira da su najčešće u pitanju kombinacije više vrsta nasilja posebno kombinacija ekonomskog i psihofizičkog nasilja kad su u pitanju partnerski odnosi, te da gotovo nema žrtve koja je doživjela samo jedan oblik nasilja.
U narušenim partnerskim odnosima sve počinje uvredama, ponižavanjima i rušenjem samopouzdanja, slijedi kontrola i zabrana izlazaka, lijepog oblačenja, druženja… Kad se osoba dovoljno izolira i u sebi više ne prepoznaje nijednu od vrijednosti, započinje fizičko nasilje guranjem, čupanjem, pa do nanošenja težih tjelesnih povreda.
Ipak, najspecifičnije je tzv. ekonomsko zlostavljanje koje kod nas nije dovoljno prepoznato. Stručnjaci navode da je to najčešće baza za sve ostale oblike zlostavljanja i glavni razlog što se žene vraćaju partneru nakon tretmana u sigurnoj kući.
Na području Kantona Sarajevo djeluje jedna sigurna kuća u kojoj žrtve nasilja ostaju od jedan do tri mjeseca, ovisno od slučaja. U toj ustanovi žrtvama nasilja pruža se psihosocijalni tretman i terapija pod kontrolom stručnjaka, kao i fizička zaštita odnosno odvojenost od počinioca nasilja. Ženi se pruža adekvatna pravna pomoć i zdravstvena zaštita, a i djeca, ukoliko su s njima, budu adekvatno zbrinuta.
“Međutim, sve je to na određeno vrijeme, ovisno od težine slučaja. Naša statistika pokazuje da se, od ukupnog broja, 70 posto žena vratilo u obitelj. Suština je da treba raditi i s drugom stranom odnosno počiniocem nasilja. Tako djelujemo na uzrok, a ne samo na posljedice”, kaže.
Hodžić – Lemeš ističe da se s tim u vezi bilježe dobri rezultati, te da se počinioci nasilja često dobrovoljno javljaju u centre za socijalni rad na tretman. S njima se radi ciljano, kroz određene grupe samopomoći. Tako su u svim centrima za socijalni rad formirane grupe samopomoći predviđene za počinitelje nasilja, osobe kod kojih je primjetan poremećaj obiteljskih odnosa.
“To su inovativni pristupi u slučaju nasilja u obitelji kad se nastoji suštinski raditi s drugom stranom. Ako se radi samo sa žrtvom, najčešće ženom, nema pomaka onda kad se ona vrati u obitelj. Može se samo očekivati recidiv odnosno povratak u sigurnu kuću, situacija koju smo imali često. Ali ako se radi i s drugom stranom, rezultati su vidljivi”, ističe.
Navodi da su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji FBiH predviđene odlične zaštitne mjere, ali bi bilo dobro kad bi se one efikasno i provodile. Cilj tih mjera je spriječiti dalje činjenje nasilja u obitelji, pružanje zaštite žrtvama nasilja, a sankcija prema počiniocima će u slijediti po okončanju krivičnog postupka.
Prema podacima Fondacije lokalne demokratije, kroz sigurnu kuću u Kantonu Sarajevo u periodu od 2000. do novembra 2011. prošla je 1.261 osoba, a od 2004. je zabilježeno više od 8.000 poziva na SOS telefon. Među žrtvama nasilja najviše je žena i djece.
Fondacija lokalne demokratije je nevladina organizacija kojoj je primarni fokus rada zaštita, promocija i unapređenje ljudskih prava, posebno prava žrtava nasilja zasnovanog na spolu. Od oktobra 2000. vodi Sigurnu kuću – sklonište za žene i djecu, žrtve nasilja u obitelji. Kapacitet je 35 korisnika (15 žena i 20 djece) koji u sigurnoj kući borave uglavnom po preporuci centra za socijalni rad, policijskih uprava ili NVO-a, na osnovu protokola o postupanju sa žrtvama nasilja u obitelji potpisanih između Fondacije lokalne demokracije, Kantonalnog centra za socijalni rad i MUP -a Sarajevo – Odjeljenja za specijalne namjene.
