- Advertisement -
Život iz drugačije perspektive, izolacijske, svima nam donosi neke nove spoznaje; o nama samima, porodici i prijateljima, o poslu kojim se bavimo, stvarima koje volimo.
Po čemu će pamititi dane provedene u domovima, šta su novo naučili, koje vrijednosti usvojili i da li im je izolacija bila i prilika za inspiraciju, u seriji razgovora za life.ba otkrivaju poznate ličnosti iz različitih sfera društvenog života.
Svoje iskustvo i razmišljanja ovaj put za life.ba podijelio je Almir Bašović, dramski pisac i profesor.
U nastavku prenosimo njegovo iskustvo:
- U izolaciji sam shvatio koliko je pozorište jedinstvena i lijepa umjetnost, jedina umjetnost koja živi od neposrednog prisustva umjetnika i publike. Stoljećima se tu ništa nije promijenilo. Kolektiv jednog grada za svoje sugrađane izvodi neku predstavu, gledalac kao individua pristaje privremeno biti dio nekog kolektiva. Izolacija nas je podsjetila na ono čemu nas pozorište oduvijek uči – koliko smo i društvena bića, koliko se naši postupci uvijek tiču drugih ljudi. Također, čovjek shvati da ništa ne može zamijeniti neposredni susret, jer glumac ponekad više kaže gestom, tonom, pokretom, pauzom… nego riječima koje izgovara, a reakcija publike (muk, smijeh, uzdah, aplauz…) presudno određuje ritam jedne predstave, dakle određuje taj neponovljivi susret.
- Izolacija me naučila koliko smo mi ljudi bića vremena. U normalnim okolnostima trčimo da stignemo obaviti razne obaveze, da bismo onda razmišljali šta ćemo sa viškom vremena koji nas je snašao.
- Naučio sam da je humor najvažniji odbrambeni mehanizam za čovjeka u radikalnim situacijama. Na stotine dosjetki i istinskih bljeskova duha se širi društvenim mrežama. To me podsjeti na činjenicu da su se najbolji vicevi pričali u ratu…
Vezani sadržaj iz našeg serijala Life inspiracija na ovom linku
- Advertisement -
