Oduvijek je imitirao poznate osobe iz svijeta showbizza, prijateljima i kolegama. Iz čiste zabave ili dizanja atmosfere u društvu. Uskoro, zabavljat će i žiri i publiku regionalno popularnog showa Supertalent na čije audicije se sprema na proljeće.
Svestrani Mostarac, Mario Zovko, koji je školu glasa završio na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu, po zanimanju je diplomirani informatičar koji ubrzo treba i da magistrira, a voli da se bavi i fotografijom, postaje sve popularniji zbog svog velikog umijeća da imitira na stotine glasova. „Nije me nitko trebao tjerati na to, iz mene je izlazilo samo. Jer smijeh ljudi koje volim i popravak nečijeg dana, mene ispunjava i čini sretnijim“, kaže nam Mario na početku razgovora za life.ba, a u nastavku nam okriva koga najviše voli da „skida“ te da li se može živjeti od ovog neobičnog talenta.
- Imitiraš na stotine glasova? S kim si se najviše poistovjetio?
Jedan od komičnijih i talentiranijih persona u svijetu filma, definitivno je Jim Carrey. Gledajući što taj čovjek radi sa svojim facijalnim ekspresijama, ostavlja bez daha. A tu je i nezaboravni Michael Winslow, imitator od 10.000 zvukova. Svi ga znamo po urnebesnim scenama proizvodnje zvukova u filmskoj franšizi Policijska akademija.
- Je li teže imitirati pjevačice od pjevača ili to kod tebe nema veze?
Muškarcu je uvijek teže imitirati ženske glasove od muških i suprotno. To je priroda i anatomija ljudskog tijela (glasnica). Kako bi se lakše shvatilo o čemu govorim, to vam je kada želite na violončelu proizvesti zvuk violine. Na debljoj žici je teže dobiti tanak zvuk, vrijedi i suprotno.
- Osim imitiranja pjevača, dakle tog glasovnog imitiranja, da li „skidaš“ poznate u nekim drugim segmentima: plesu, hodu, govorima i sl.?
Isključivo sam baziran na glas i njegove produkte. To uključuje pjevanje i govor. Ples i hod nisam probao „skinuti“ jer smatram da ionako ne znam pravilno plesati, pa čak ni hodati 🙂
- Osobno, da li voliš inače da pjevaš s obzirom da si vrlo talentovan?
Po prirodi sam u biti pjevač. Nerijetko i u nekoliko žanrova. Prošao sam školu glasa na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Uz nekoliko poznatih profesora naučio sam operno pjevanje. A nerijetko je pravilo da, ako si u mogućnosti da pjevaš operne arije, onda možeš pjevati sve. Ipak je to baza gdje se nauči vokalna tehnika. Ali u procesu prilagodbe na druge žanrove itekako utječe talenat vokalne ekspresije. Angažiran sam i otvoren za suradnju s ljudima na više polja. Tako da pjevam od vjenčanja do sprovoda. A moram napomenuti da konačno ostvarujem jedan od tinejdžerskih snova, a to je rad na hard rock albumu sa mostarskim hard ‘n heavy bendom Mustang.
- Glas si školovao na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a po zanimanju si informatičar. Zanimljiv spoj.
Po zanimanju sam diplomirani informatičar, uskoro ću i magistrirati. Uz informatičko obrazovanje, zanat sam „pekao“ u raznim firmama i institucijama. Već odavno sam svjestan da je IT svijet ono što je danas i sutra. Od umjetnosti se u BiH ne živi, jer situacija sa COVID-19 virusom pokazala je da prvo udara na umjetnike koji isključivo žive od gaža i evenata. Dok jedni padaju, drugi se dižu. Tako je IT svijet u ovoj pandemiji još više ojačao svoje lance. Novih kriza će opet biti i u tim situacijama se ne možete osloniti na umjetnost, čak ni u Beču.
- Baviš se i fotografijom. Šta još Mario radi u životu?
Umjetnika nije potrebno tjerati da se bavi umjetnošću. Iz njega uvijek izlazi ta neka nevidljiva energija i taj proces ne možete spriječiti. Možda mi svijet vidimo drugačije od drugih, u svojim glavama stvarajući neku ljepšu sliku onoga što u stvari jeste. Da bismo postigli takvo nešto, odgovor je fotografija. U mom životu prisutna samo kao hobi i isključivo fotografiram mobilnim telefonom. Nekada davno, bavio sam se i slikarstvom. Svojim crtežima nerijetko osvajao školske nagrade. Izrađivao sam i kratke crtiće, napisao i producirao desetine pjesama, napisao prozno djelo, sada radim na još nekoliko neprofitabilnih projekata. To je moj ispušni ventil.
- O čemu sanjaš?
Da su moji najbliži koje volim sretni i zdravi. To je ono čemu se molim svaku večer prije spavanja. A ja? Ja sam prestao sanjati. Sve svoje ideje pokušavam implementirati. Ne treba puno lutati u šarenilu iluzija. Biti objektivan i prihvatiti stvarnost.
- Prijavio si se za Supertalent show? Spremaš li se, šta očekuješ od učešća? Nisam se htio prijaviti. Sad ću napuniti 38, ostavio bih tu vrstu zabave puno mlađima od sebe. No, na nagovor produkcije TV kuće koja realizira show Supertalent, i mojih najbližih, ipak sam se prijavio. Još se nisam počeo spremati, jer sam sada fokusiran na druge stvari. No, kada dođe vrijeme, mislim da ću biti spreman. Audicije kreću od proljeća, a ne očekujem ništa drugo do jedne lijepe zabave sa publikom i žirijem.
- Da li te angažuju u BiH na nekim eventima, partyjima, TV emisijama?
Mediji me jako često kontaktiraju i redovito gostujem i razgovaram sa istima. Bilo da je u pitanju TV, radio ili web portali, uvijek sam dostupan svima. Dostupan sam za širenje pozitivnih vijesti i pozitivne vibre u moru teških tema punih negativnosti, kojima smo svakodnevno bombardirani.
