Ljetni ili zimski raspust u svim školama donosi radost, a u Centru za djecu i omladinu s posebnim potrebama “Los Rosales” tugu, suze i plač.
Posebnu težinu donijela je pandemija jer za mnoge štićenike, kako i sami kažu, “Los Rosales” je drugi dom i tu se osjećaju čak i bolje nego kući, istakla je u razgovoru za Fenu direktorica Centra Mirna Mezit.
Los Rosales trenutno ima 130 korisnika u dobi od dvije pa do 45 godina starosti s područja cijelog Hercegovačko-neretvanskog kantona.
– Imamo predškolski odgoj koji je inkluzivno-interaktivnog karaktera i tu su nam djeca sa i bez poteškoća, zatim osnovnu školu za djecu s poteškoćama u razvoju, pet radno-rehabilitacionih terapija za starije od 18 godina i rezidentni smještaj u kojem od ponedjeljka do petka borave djeca koja žive udaljenije u kantonu te ne mogu svakodnevno dolaziti do Centra i vraćati se kući – kazala je Mezit.
Pandemija koronavirusa utjecala je na rad “Los Rosales”, koji je u periodu od marta pa do septembra prošle godine bio zatvoren.
Promjene koje je donijela pandemija teško su pale djeci s teškoćama u razvoju jer njima je potreban direktan kontakt, a zatvaranjem Centra zatvorio se i njihov prozor u svijet.
– Znamo da je u tom periodu nastava u svim redovnim školama bila online, a za djecu s posebnim potrebama online nastava ne znači ništa jer njima je potreban direktan rad, svakodnevna terapija i terapeutske radnje. Iako smo pokušavali, trudili se na različite načine, slali našoj djeci neke zadatke i zadaće, moramo se staviti u položaj roditelja i upitati se kako jedan roditelj može biti profesionalac i raditi sa djecom s poteškoćama u razvoju kada i za djecu tipičnog razvoja kažemo da je roditeljima jako teško – ocjenjuje Mezit.
Dodala je kako se još jednom pokazalo da su osobe s posebnim potrebama, nažalost, i dalje na marginama društva te da je potrebno mijenjati svijest i prihvatiti različitosti.
– Moram spomenuti riječi jednog roditelja koji kaže: Možda je to za vas sve nešto novo, međutim, za nas je to svakodnevnica, jer mi smo svakako zatvoreni i izolirani – istakla je direktorica Mezit.
Roditelji su imali problem kako objasniti djeci da Centar “Los Rosales” ne radi.
– Roditeljima je to bilo teško i reći jer su djeca svaki dan bila spremna da krenu u školu. I djeca korisnici invalidskih kolica svakodnevno su bila zatvorena u svojim kućama, ograničena na kućni ambijent i porodicu. Bili smo prinuđeni da zovemo djecu jer jedino nama vjeruju kada m kažemo da je Centar zatvoren i da ne mogu doći – kazala je direktorica.
S radom su krenuli postepeno i polako se vratili svakodnevnim aktivnostima.
– Kada smo krenuli s radom u junu prošle godine, bilo je to s jako malim brojem djece, roditelji su i dalje bili u strahu, što je razumljivo, jer niko nije znao šta nas čeka i kako ćemo se s tim nositi, ali od septembra radimo u punom kapacitetu. Drago nam je da je sve prošlo kako treba i da smo se vratili u školske klupe te da Centrom Los Rosales i dalje odjekuju dječiji osmjesi. To je ono što nam daje nadu da ćemo se vratiti u neke normalne tokove – poručila je na kraju razgovora direktorica Centra Mirna Mezit.
