Četvrt stoljeća proteklo je od završetka rata u Bosni i Hercegovini, ali su svejedno ožiljci još uvijek vidljivi u gotovo svim gradovima koji su stradali tokom agresije. Neslavnu titulu grada sa najviše ruševina zaostalih iz tog vremena nosi Grad Mostar.
U užoj jezgri nalazi se 20 objekata na kojima se godinama obnavljaju tek table koje upozoravaju za moguće obrušavanje, jer objekti dugo predstavljaju ozbiljnu opasnost za građane i turiste, narušavajući i sam izgled grada.
Problem je vidljiv i u samom centru, odnosno oko Starog Mosta, na prostoru kojim godišnje prolazi više od million turista. Iz Grada Mostara su bezbroj puta dosad poručili kako to nije pitanje lokalne samouprave, već Federacije BiH i države.
Ruševine su vremenom došle u izuzetno loše stanje, pa je, prema mišljenju dijela struke, najbolji način njihovo potpuno uklanjanje i gradnja sasvim novih objekata.
Poznata mostarska arhitektica Maja Popovac – Roso, koja je imala značajnu ulogu u provedbi projekta obnove Starog mosta, ne dijeli do kraja takvo mišljenje.
“Situacija je poprilično složena. Moram da kažem da su postojali momenti kada je sredstava za obnovu bilo, ali su se ponekad neobjašnjivo čekale političke odluke i investitcije. Sada je većina tih objekata nažalost u lošem stanju, predstavljajući prijetnju zdravlju i životoma građana koji se kreću oko njih. Moram kazati da je bilo degradacija u prošlosti, kao i da se dosta stvari po pitanju obnove radilo ‘ad-hoc’, odnosnmo da se nekim investitorima dozvoljavalo da rade nešto što je po meni suludo. Imali smo primjere zgrada ‘Nama’ i ‘Zema’, koje su rušene do prizemlja. Na nekim objektima se radilo bez obzira i na izostanak dovoljno dobre dokumentacije”, upozorava u razgovoru za Anadolu Agency (AA), Popovac-Roso.
Posebno je ukazala na važnost autentičnih obnova objekata koji imaju kulturno-historijski značaj za Mostar i Bosnu i Hercegovinu.
“Ti objekti osim zbog historijskih činjenica važni su i za kompletan ambijent Mostara. I strancima su posebno interesantni historijski važne zgrade ili kuće. Najveća tuga je što se u komisije i grupe koje bi kasnije trebale donositi važne odluke za ove objekte stavljaju osobe koje nemaju pojma o njima i njihovoj prošlosti. Sa objektima koji su pod zaštitom mora se postupati na način na koji zaslužuju”, dodala je Popovac-Roso.
Najugorženiji dio grada Mostara je prostor oko Šantićeve ulice i Bulevara narodne revolucije. Na ovom prostoru najveći su i najbolniji ratni ožiljci i upravo tamo je i smješten najvećih broj objekata koji 25 godina čekaju na svoju obnovu.
