Historija se može promijeniti u trenu: pogrešno skretanje, improvizirana izjava ili jedan pucanj mogu zauvijek promijeniti tokove svjetskih dešavanja i značajno utjecati na milione ljudi.
U idealnim situacijama o ključnim odlukama se dugo razmišlja i važu se razlozi za i protiv, međutim, ponekad se odluka mora donijeti u sekundi i svi moraju živjeti s posljedicama te odluke.
Dok većina nas nikada neće znati u kojem smjeru su nas pojedine odluke mogle odvesti, historija bilježi neke naizgled nebitne odluke, donesene u zadnji trenutak, koje su značajno utjecale na svijet.
Hanibal i lavina koja ga je koštala bitke
Hanibal Barca, poznati karteški vojni vođa, koji je vodio borbene slonove preko Pirineja i Alpa u Rim, na kraju nije uspio u svojoj namjeri da osvoji Rim. Međutim, možda bi uspio da nije donio jednu malu, naizgled nebitnu, odluku. Dok su prelazili Alpe, Hanibalova vojska je naišla na velike snježne padavine, koje su ih usporavale. Hanibal je želio pokazati svojim vojnicima da je tlo po kojem hodaju tvrdo, te je svoj štap zabio u snijeg. To je izazvalo lavinu, koja je uništila velik dio njegove vojske.
Posljednja odluka Marije Antoanete je presudila njenoj porodici
Marija Antoaneta i njena porodica su možda mogli i izbjeći pogubljenje da ona nije u zadnji čas donijela određene odluke. Kraljevska porodica je trebala pobjeći iz palače u običnim kočijama, međutim, Marija Antoaneta je inzistirala da koriste otmjeniji model kočija, koji je bio sporiji i uočljiviji, jer nije htjela da se porodica razdvoji, što bi bio slučaj da su bježali sa dvije manje i brže kočije. Ova odluka je najvjerojatnije doprinijela hvatanju kraljevske porodice i njihovom pogubljenju.
„Debeo“ govor je spasio Rooseveltov život
Predsjednik SAD-a Theodore Roosevelet iznimno je volio držati duge i spektakularne govore. Kada se 1912. godine po drugi put kandidirao za predsjenika SAD-a, pripremio je govor na čak 50 stranica. Prije nego što je izašao pred publiku, odlučio je presaviti stranice i staviti ih u džep na prsima. Naizgled nebitna odluka koja mu je spasila život. Dok je držao govor, atentator je upucao Roosevelta u prsa, međutim, taj ogroman komad papir je usporio metak. Roosevelt je održao govor do kraja iako mu je metak bio zaglavljen u prsima.
Gavrilo Princip i pogrešno skretanje
- juna 1914. godine bomba je bačena pod auto Franza Ferdinanda, međutim, kako nije odmah eksplodirala, Franz Ferdinand se izvukao neozlijeđen. Kasnije Ferdinand odlazi u bolnicu posjetiti žrtve bombaškog napada i daje upute svom vozaču da ide drugačijim putem od onog na kojem su bili kada je bomba bačena. Međutim, vozač je pogrešno skrenuo i završili su u istoj ulici i autom prošli odmah pored Gavrila Principa, koji je zakoračio prema autu i ispalio pucanj koji je započeo Prvi svjetski rat.
Oblaci su spasili Kokuru od nuklearnog napada
Jedan od značajnijih historijskih događaja – bombardiranje Hirošime i Nagasakija – nije bio baš isplaniran u najmanji detalj. Sjedinjene Američke Države čak nisu bile ni sigurne da će koristiti nuklearno oružje i odluka je donesena nedugo prije nego što su bombe bačene, a popis potencijalni gradova je bio velik. Prema prvom planu, nakon Hirošime, bomba je trebala biti bačena na Kokuru. Međutim, mladi vojnik Kermi Beahan je odlučio da je previše oblačno da bi se vidjela cijela Kokura, pa je otkazao napad. Ovo je bila sreća za Kokuru, ali ne i za Nagasaki, kao zamjenu.
Govor Martina Luthera Kinga „Ja imam san…“
Najpoznatiji citat Martina Luthera Kinga „Ja imam san…“ dolazi iz njegovor snažnog i inspirativnog govora o građanskim pravima, kada je MLK podijelio svoju viziju budućnosti koja uključuje rasnu harmoniju, opisanu kao „san“ koji je imao. Međutim, prva verzija govora koji je napisao nije spominjala nikakav san. Tek nakon što je Mahalia Jackson, pjevačica gospela koja se nalazila u publici, viknula „reci im o snu“, King je počeo improvizirati i govoriti iz srca, a ne iz pripremljenih bilješki. Ova odluka i improvizacija postali su tako jedan od najsnažnijih primjera javnog govora u historiji SAD-a.
Stanislav Petrov je samostalno spasio svijet od nuklearnog rata
Svi na svijetu dugujemo zahvalnost Stanislavu Petrovu, iako mnogi uopće ne znaju njegovo ime. Da nije bilo Petrova, zasigurno bi došlo do nuklearnog rata između SAD-a i Sovjetskog saveza, što bi nepovratno devastiralo čovječanstvo.
- septembra 1983. godine, Petrov je nadzirao sovjetske sisteme ranog upozoravanja, kada se nekoliko senzora upalilo pokazujući da su Sjedinjene Američke Države ispalile rakete prema Sovjetima. To je značilo da Petrov mora uzvratiti paljbu. Međutim, on je imao osjećaj da nešto nije u redu, te je brzo odlučio da ne kaže odmah svojim nadređenima, jer je bio u potpunosti svjestan što se može dogoditi ako Sovjeti lansiraju svoje rakete. Unatoč teškoj situaciji, ostao je smiren i odlučio da ne lansira rakete. Na kraju se ispostavilo da su upaljeni senzori lažni alarm, a njegova odluka je tako spasila ne samo njegovu državu već i cijeli svijet.
