Teško je danas biti Bosanac i Hercegovac. Malo bolje kada razmislim, teško je uvijek bilo biti Bosanac i Hercegovac. Još malo dublje ako se zakopamo u naše misli, onda nam nije jasno kako je uopšte moguće da nas ima toliko kada su naši preci prošli kroz sve moguće i nemoguće teške situacije da bi danas mi bili ovdje i uspijevali odoljeti, ne samo preživjeti, nego živjeti.
Dok jesenje kiše padaju našim ulicama, travnjacima, šumama, među nama ima mali postotak onih koji smišljaju kako da se obogate, kako da steknu još više, a sve preko leđa svih nas – dijeleći nas na tri ili na četiri dijela, i koristeći nas i našu snagu za obranu njihovih, minimalno rečeno, sumnjivo stečenih bogatstava.
Zato ti čovječe koji se kriješ od jesenje kiše, pazi se šta gledaš, šta čitaš, jer to poslije kreneš da pričaš, a kada nešto stalno pričaš, onda i postaneš ono što drugi žele da si – iako to ti nisi, a sve i da jesi – razmisli.
Ti od toga koristi nemaš, tvoju energiju koriste drugi za svoje interese, a tebi ne ostane ništa osim ponekad nešto sitnih otpadaka kojima se nikada ne možeš nahraniti.
Dok jesenje kiše plave naše ulice, tope naše njive, šume i pašnjake, sjedi i razmisli da li si ono što ti želiš da si ili nisi…
