Zlo je jako blisko ljudskoj psihi i historija morala, etike, velikih narativa uložila je velike napore da u čovjeku spriječi zlo, međutim, ono uvijek nanovo nalazi svoje puteve, a najčešće ti su putevi u psihopatologiziranim strukturama ličnosti, rečeno je na konferenciji za medije prije redovne sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” organizirane u online formatu u nedjelju, javlja Anadolu Agency (AA).
O temi ”Psihopatologija i porijeklo zla u politici” govorio je prof. dr. sc. Alisabri Šabani, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu.
Šabani je rekao kako će u ovoj sesiji govoriti o problemu zla, šta je to sposobnost pojedinca da izazove ogromnu bol kod drugih osoba, osobito kada se uključi u širu institucionalnu strukturu vlasti.
Podsjetio je da su se temom zla i ranije bavili stručnjaci, koji su istraživali ovo pitanje.
”Zlo je jako blisko ljudskoj psihi i historija morala, etike, velikih narativa uložila je velike napore da u čovjeku spriječi zlo, međutim, ono uvijek nanovo nalazi svoje puteve, a najčešće ti su putevi u psihopatologiziranim strukturama ličnosti”, rekao je Šabani.
Smatra kako se treba postaviti pitanje jesu li velike ljudske katastrofe mogle biti spriječene da su psihopati koji su ih režirali i provodili bili na vrijeme identificirani.
Dodao je kako je niz figura koje zadovoljavaju tu definiciju i traju u političkoj praksi.
Profesor Šabani pojašnjava kako problem ostaje i nakon njih, jer su ljudi obično skloni da se identificiraju sa svojim vođama koje su djelomično ispunili njihove ciljeve ili koji su sentimentalno pokrili njihove osnovne emocionalne smjernice.
“Te smjernice su mržnja, netrpeljivost, podvala i tako dalje. Ona famozna brojka od četiri do šest posto psihopata u društvu sigurno je veća. Teško je to dokazati, ali hipotetički se može opravdano pretpostaviti da zaista ono što smo mi doživjeli u našoj bliskoj i ružnoj prošlosti, zaista su bile potrebne itekakve psihopatske snage i potencijali”, rekao je Šabani.
Dodao je kako vođe, iskristalizirane psihopate, stvarali su one vrste sentimenata u politici koji im služe kao sredstvo zavođenja, ali i instrument borbe i konflikta sa stranom koja se ne slaže s njima.
”Sentimenti su alati koji se koriste u zavođenju i upravljanju dojmovima, a ljudi vole čuti istine koje su u skladu s njihovim već formiranim mišljenjem, a političari im nude ono što žele da čuju. Nema dijaloga, argumenata i kritičkog propitivanja sopstvene pozicije. Socijalno povjerenje opada, raste histerizacija društva i nude se različita uvjerenja o socijalnoj realnosti”, rekao je Šabani.
Dodao je kako je sve to plodno tlo za nastanak populizma, patoloških figura, autoritarnih režima i neodgovornog ponašanja prema sebi i drugima, a isto tako i neodgovornog ponašanja prema resursima jedne teritorije, zajednice, skupa ljudi koje često nazivamo država.
”Društvo je patologizirano i nesposobno da iznađe rješenje problema, ali pored niza uzroka, posljedica, recimo kao u našem današnjem stanju u Bosni i Hercegovini, sigurno je da su tome znatno doprinijele loše politike i loši političari”, rekao je Šabani.
Dodao je kako današnju sesiju posvećuju pokušaju Andrewa M. Lobaczewskog da objasni fenomen psihopatologizacije društva i kako psihopata ulazi u društvo i organizira sve one momente koji njega kao psihopatu čine jednostavno sretnim.
Zbog toga je važan što je tu ideju definisao kroz ponerologiju, nauku o zlu, i na temelju psiholoških, psihijatarskih i empirijskih argumentacija dokazao da učešće aktera u politici sa ozbiljnim psiho-psihijatarskim insuficijencijama ne smiju biti u dodiru sa važnim institucijama moći jer ih definišu u skladu sa svojom strukturom.
Rješenje ovog problema Lobaczewski, navodi Šabani, vidi u formiranju odgovornog tijela, koje naziva Vijećem staraca, odnosno ono se može shvatiti kao Senat u smislu da članovi imaju znanje i mudrost da prepoznaju problem, koji će svojim autoritetom potvrditi nepodobnost aktera koji imaju značajne karakterološke, socijalne, moralne, psiho-neurološke poremećaje i koji imaju ambiciju da vladaju društvom ili nekim njegovim segmentom.
”To znači obaveznu psihološku-psihijatarsko-neurološku ekspertizu. To bi kod nas mogao biti Institut za psihosocijalnu dijagnostiku u javnim politikama”, rekao je Šabani.
Dodao je kako politika nije ničije vlasništvo te da je ona pokušaj da se usaglasi mnoštvo interesa, pojedinaca i grupa, etničkih zajednica i tako dalje.
Šabani ističe kako onaj koji ponudi najbolju definiciju poželjnog stanja spada u zdrave političare.
Dodao je kako smatraju da predmet nauke o zlu treba uvrstiti na one fakultete koji se nužno bave segmentima zla, možda za početak kao izborni predmet, dok se ne akumulira dublje znanje o etiologiji zla u politici.
”Imamo pravo na to jer BiH predugo trpi teror loših politika i političara kao kreatora naše sudbine”, zaključio je Šabani.
