Milano, grad u kome živi već više od trideset godina, Tatjana Sekulić s Univerziteta Milano-Bicocca mjesec i po posmatra putem televizijske hronike, novinskih zapisa, video snimaka prijatelja i poznanika objavljenih na društvenim mrežama.
Ako se ne računa nekoliko odlazaka u samoposlugu i apoteku, kao i šetnja oko zgrade i parkinga, u toku posljednjih šest sedmica samo je jednom prošla pustim ulicama Milana da bi na Univerzitetu Bicocca gdje predaje sociologiju, na samom sjevernom rubu grada, prisustvovala odbrani magistarske teza jedanaest studentkinja, kao jedini član komisije prisutan u sali.
– Studentkinje, profesori, porodice i prijatelji, povezani putem elektronske platforme univerziteta. Virtualni događaj u virtualnom gradu, pusti hodnici univerziteta u doba godine kad se inače dešava hiljadu stvari istovremeno i hiljade studenata živi akademski život. Uz sve to, proljeće, sunce, zeleni parkovi, ptice i tišina, poneki prolaznik sa psom u šetnji, tihi redovi ispred supermarketa – opisuje za Fenu Tatjana Sekulić život kakav je trenutno u Milanu.
Na 25. april Milano običava proslaviti godišnjicu oslobođenja od fašizma, velikom povorkom koja krene u 15 sati i završava koncertom ispred katedrale, na Piazzi Duomo.
– Ove godine, na taj dan, ta povorka bila je simbolička. U 15 sati sa balkona pjevali smo ‘Bella Ciao’, pjesmu neodvojivu od duha i vrijednosti pokreta otpora, a proslava ide in streaming – navodi Sekulić.
Sa prozora svoga stana Sekulić vidi grad koji pokušava da razumije šta se to desilo i gdje su se skrivale napuknute strukture zdravstvenog sistema, koji se dičio kvalitetom i međunarodno priznatim ugledom.
Najteža rana vezana je, kaže, za historijsku ustanovu koja je nastala kao dom za stare i bolesne 1771. godine, Pio Albergo Trivulzio zvani ‘Baggina’, kapaciteta od oko hiljadu mjesta, u koji je virus ‘ušetao’ i napravio pravu pošast, kao i u mnogim drugim domovima za starije i nemoćne osobe, naročito u sjevernom dijelu Italije.
– Posljednje vijesti govore o 40 posto trenutno koronavirusom zaraženih osoba, među stanovnicima tog doma, uz koje se dodaju i oni koji su dosad podlegli bolesti, kao i mnogi oboljeli među osobljem.
Visoka, previsoka stopa smrtnosti, naročito među osobama starijim od sedamdeset godina. Možda se mogla izbjeći, sa današnjom pameću i znanjem, koje se mukotrpno stiče svakim danom – dodaje.
Kako kaže, mnogi glasovi traže odgovorne za ovo što se dogodilo. Pokrenuta je i sudska istraga.
-Virolog iz Bologne, doktor Nava, koji je i sam obolio pa ozdravio od koronavirusa, govori o sveopćoj transformaciji zdravstvenog sistema koji se usmjerio na pojedinca, a zapostavio zdravlje zajednice, oslabio zdravstveni sistem zaštite putem mreže porodičnih ljekara koji su u snažnom naletu epidemije ostali nezaštićeni. Time i onemogućeni da pomognu pacijentima – podcrtava.
Tatjana Sekulić novi ritam vanredne situacije uglavnom doživljava putem vijesti koje neprekidno stižu preko medija, kao i kroz priče prijatelja sa kojima razgovara.
– Izgleda da bolnice počinju disati nešto lakše. Broj pacijenata u intenzivnoj njezi se redovito smanjuje, već nekoliko dana uzastopno. Sve je više ljudi koji su preboljeli bolest, među kojima raste i broj onih koje lično poznajem. Pretpostavlja se da su ukupne brojke više, bilo da se radi o onima koji nisu imali simptome, kao i o onima kojima nalaz nije ni napravljen. Među osobnim prijateljima srećom vijesti dobre, roditelji u poznom dobu preboljeli virus bez posljedica, kao i oni nešto mlađi – istaknula je.
Grad se, kao i država, sprema za fazu 2, sa nestrpljenjem, ali i sa strahom. Prvi pomaci već za koji dan, a od 4.maja.
– Zapravo nitko ne razumije kako ćemo krenuti u novi život, sa virusom. Škole i univerziteti će i dalje ići online. Maturanti će završiti školsku godinu polažući usmeno od kuća, pred kamerom svog računara. Roditelji se brinu kamo će sa malom djecom, ako budu morali da se vrate na posao. Brige su zajedničke, globalne. Naročito velike, ako pomislimo na one čiji je posao doveden u pitanje krizom koja se već uveliko osjeća – kaže Sekulić.
Ipak, otvaraju se knjižare. Najavljuje se početak rada i u drugim sektorima, restorani i barovi, toliko važni u italijanskoj i milanskoj kulturi, možda dolaze na red krajem maja.
– Gradonačelnik najavljuje nove kilometre biciklističkih staza na cijelom području Milana, kao i novi spori pristup ponovnom pokretanju gradskih zupčanika, toliko netipičan za ovaj dinamični grad.
Direktor La Scale, Dominique Meyer, uzgred, javlja o povratku u teatar u septembru.
– Još jedan od simbola Milana spada u rizičnu skupinu ustanova, čiji je rad teško zamisliv u uslovima ‘socijalnog’ distanciranja. I muzičari toga teatra snimili su, za 25. april, svoju verziju ‘Bella Ciao’ koja se vrtjela na socijalnim mrežama – naglasila je.
Znači, nestrpljenje da ‘krenemo ponovno u svoje životne ritmove, ali i strah od onoga što slijedi u narednim sedmicama, možda mjesecima’.
– Živjeti u ovim okolnostima uskraćene slobode kretanja neodrživo je, ali je također neophodno znati u čemu je novi rizik da bismo ga mogli prihvatiti. Rizik koji će nas sačekati iza ćoška, na prvom ulasku u metro – navodi.
Tatjana Sekulić podsjeća da je zaista bilo posebno teško i iznenadno ono što se dogodilo u Lombardiji, naročito u Lodiju, Cremoni, Bergamu i Bresci, u okolini Milana.
– Više od polovine ukupnog broja umrlih u cijeloj državi vezano je za ta područja. Nema sumnje da su ostale dijelove Italije, naročito južne regije, spasile mjere restrikcija i izolacije, bez obzira na izuzetno visoku cijenu ekonomske krize koja će tek biti ispostavljena. Bit će teško ustanoviti novu listu prioriteta. Čeka nas period velike odgovornosti, ne samo građanske svijesti o zajedničkom interesu, prije svega zdravlju i zaštiti najranjivijih među nama, već i građanske budnosti i političke participacije neophodne da bi prava i slobode svih ostala osnov naših zajednica. Iskusili smo u ovim mjesecima i opasnosti vezane za sistem kontrole svakoga pojedinca koji se povremeno sudario sa osnovnim ustavnim pravima građana. Postavlja se ponovo vječito pitanje koliko ćemo ovaj put biti u stanju da učimo iz ove nevolje koja je na toliko zoran način ukazala na sveopću povezanost i međuzavisnost, na suštinsku glupost nacionalnih podjela i razgraničavanja, i na neophodnost novih oblika evropske i globalne solidarnosti – poručila je.
Šezdeset četiri su dana od kad je u Italiji utvrđen prvi pacijent, zaražen koronavirusom, pedeset prvi u izolaciji i distanciranju.
Na kraju javljanja za Fenu iz Milana Tatjana Sekulić ističe i dobru vijest da se oporavio, u Italiji, prvozaraženi pacijent novim virusom korona COVID -19. Taj sredovječni muškarac menadžer i sportista, stanovnik gradića Codogno u blizini Milana, prije nekoliko dana prisustvovao je rođenju svoje kćerke.
