Serdžada – respekt prema dizajnu, biranom materijalu, ukrasu i porijeklu

- Advertisement -

Podneblje formira ličnost, a samo poneki svoje misli umiju kroz ručni rad, pretočiti u rijeku boja lijepo složenih komada čohe, latica, listova i buketa cvijeća… Dio Bosne kojem pripadaju banjalučke serdžade (pravougaona prostirka na kojoj vjernik obavlja namaz- molitvu) uvijek je obilovao raskošnom i cvjetnom prirodom te nije čudo da su se baš ti motivi našli na tim serdžadama koje neki istoričari stavljaju rame uz rame s bosanskim ćilimima. Buket cvijeća u vazi oduvijek je bio izazov umjetnosti, simbol harmonije i način komuniciranja prirode s okruženjem te neiscrpan izvor inspiracije.

Ovim promišljanjem započinje priču o svom doživljaju banjalučke serdžade Berina Filipović -Kulenović, Banjalučanka koja živi u Sarajevu. A ramazansko vrijeme kad duhovne vrijednosti i sadržaji  nadilaze svakodnevicu te činjenica da se banjalučka serdžada poratnih godina prodaje po visokim cijenama na aukcijama u Londonu su povodi za razgovor o ovoj temi.

Vrlo poseban i jedinstven primjer spoja i protkanosti religije, umjetnosti i podneblja u kojem je nastala banjalučka serdžada  danas je kulturno-istorijsko naslijeđu zapadne i sjeverozapadne Bosne.

Berina Filipović -Kulenović

-Svaka serdžada, pa i banjalučka,  ima vrlo snažno simboličko značenje i o njoj se tradicionalno brine na svet način. Pravokutnog je dizajna, izrađena asimetrično, prema niši, na čelu, što simbiolično predstavlja Mihrab, polukružnu nišu u zidu džamije koja označava  kiblu, odnosno pravac Ka’be u Meki. Dok se kod većine serdžada unutar pravougaonika obično  nalaze slike složenih simbola i motiva arhitekture, kod banjalučke su ukrasi smisleno aranžirani cvjetovi, buketi, grane,  a ukrasi ma kakvi bili  uvijek su nosili dubok osjećaj vrijednosti u dizajnu serdžade – kaže sagovornica pozivajući se na komentare stručnjaka za ovu oblast.

Naglašava da se banjalučka serdžada, svojom posebnošću i umjetničkim dojmom koji ostavlja na posmatrača izdvaja i danas isto kao i u vrijeme kad je nastajala. Vrijednost dizajna i izrade smještali su je uglavnom na zidove domova, kao ukras i ogledalo domaćinstva kojem je pripadala.

-Njima bi se upotpunio boravak u kući i u njima se uživalo. Posebnost izrade, tehnika aplikacije i veza, doprinijela je razvoju istančane kombinacije ove dvije tehnike, prišivanja komada materijala na osnovu te ukrašavanja vezom. Kao takva izdvaja se iz porodice serdžada Osmanskog carstva a koje su uglavnom rađene tehnikama tkanja.

Tehnika izrade banjalučke serdžade je tipičan ručni rad nastao, po bosanskim istoričarima,  u mjestima Bosanski Petrovac, Glamoč i Jajce. Posebna je po ideji i načinu pričvršćivanja motiva na osnovu od čohe. Manji, osmišljeno isječeni komadi čohe različitih boja u obliku latica i listova  su se slagali, pričvršćivali i dodatno ukrašavali vezom stvarajući smislene motive pronađene i prenesene iz podneblja kom su  pripadale.  Banjalučka serdžada je tako posebna i jedinstvena da i danas privlači pažnju kolekcionara na akcijama svjetskih aukcijskih kuća.  A to je najveća potvrda njene posebnosti i vrijednosti – pojašnjava Berina Filipović – Kulenović.

PROČITAJTE JOŠ:  Danas je Međunarodni dan žena: Budite voljene i sretne svaki dan

U nastavku razgovora sagovornica kaže kako svakodnevica potisne sjećanja iz djetinjstva ali valjan povod kao što je ovaj razgovor vrati u neka zaboravljena vremena kojih više nema.

– Sjećam se emocije koju bi mi kao djevojčici izmamile šarene serdžade majki mojih roditelja. Ne znam da li sam tad bila svjesna te iste emocije, ali sad bih je opisala kao jednu od onih koja popravlja raspoloženje.  Sjećam se njihovih serdžada, i onih koje su svakodnevno koristile i onih koje su čuvale po strani, kao uspomene na njihove najmilije. Nisu serdžade, ni njima dvjema kao ni meni sad, bile samo dio molitvene opreme, koji se ostavljao uvijek, iznova, na posebno mjesto. Bile su vrijedne svake pažnje i brige. Odraz njihovog unutrašnjeg skrivenog viđenja ljepote i umjetnosti, respekt prema dizajnu, biranom materijalu, ukrasu i porijeklu.  A uz svaku serdžadu išla bi i priča koju su njih dvije s vremena na vrijeme ponavljale da se ne bi zanemarila serdžada, nedaj Bože, omalovažila. Najdraža im je ipak bila ona koja ih je vezala za njima drage osobe – prisjeća se sagovornica ‘slika’ iz djetinjstva.

Kaže da joj je ostala u sjećanju baš jedna posebna, stara, sad već davno izgubljena banjalučka serdžada iz kuće u kojoj se rodio njen otac.

– Prelijepih boja, bila je to serdžada modre boje šljive ukrašena zelenim granama sa sitnim listovima te nježnim ružičastim, poput ruža punim cvjetovima. Bogata bordura poput rascvjetalog jasmina kao da je centralni cvjetni dio boje bijele kafe, breskve i trule višnje držala, zajedno s zlatnim resama boje duhana, na okupu, da se ne raspe.  S krajeva istanjena, vjerovatno puno puta oprana ali ipak lijepa i vrijedna. I na najljepšem mjestu u sobi, da se vidi, da dominira i da se poštuje. Tačno znam zašto se baš  takve serdžade prodaju po aukcijskim kućama Londona. Posebne su i prelijepe. Naslijeđe krajiških krajeva- sa sjetom kaže Berina Filipović-Kulenović.

Kazivanje  nastavlja riječima kako ju je ta serdžada  naučila da postoji prostor i predmeti u njemu koji nisu za bezrazložno, dokono premetanje.

-I to se poštovalo. Uvijek!  A bila je i dobar povod za razgovor. Sjećam se do u detalja, često bi tokom susreta, majke mojih roditelja, istim biranim riječima, u razgovoru, spomenule serdžadu, od koga je poklon, pohvalile bi da je lijepo urađena, sugerirala jedna drugoj šta treba pričvrstiti,  zaštiti. Istim žarom bi pokazale privrženost i nagovijestile kome je namijenjena. A ja kao tihi posmatrač tih razgovora, dijete, ni svjesna šta se dešava, osjećala sam važnost izrade, preciznosti ručnog rada, maštovitosti dizajna, biranih boja i detalja. Kasnije čovjek uoči da baš takvi događaji iz najranijeg djetinjstva formiraju čovjeka, njegovu maštu, ljubav prema lijepom, šarenom, veselom.  A kako vrijeme prolazi tako i ljepota ručnog rada banjalučkog podneblja dobi novo značenje a i priznanje u najvišim umjetničkim krugovima – pojašnjava sagovornica.

PROČITAJTE JOŠ:  Pekare "Manja" reagovale na izvještaj inspekcije o svinjetini u bureku koji se prodavao u Sarajevu

Vraćajući se  buketu cvijeća u vazi, kao glavnom motivu banjalučke serdžade, ističe kako to nije puka slučajnost. Nastala je iz neiscrpne inspiracije prirode i doma i odiše ljepotom kraja kojem pripada, podsjećajući na prisutnost i povezanost prirode i čovjeka.

U detalje opisujući ljepotu serdžde kaže da su bordure bile ispunjene cvjetnim buketima, a kvalitetniji primjerci bili su ukrašeni srmom i zlatovezom.

Stavljajući u današnji kontekst  priču istorije umjetnosti ispričanu kroz serdžadu sagovornica  kaže kako su ih pravile  vrijedne ruke na širem području zapadne i sjeverozapadne Bosne, a ime i slavu su dobile po Banjoj Luci jer su svojevremeno nuđene na tamošnjoj čaršiji. A onda baš kao i sada od lijepog komada nastane brend koji odolijeva i vremenu i izazovu i koji neprimjetno postade antički komad vrijedan akcionarskih kuća svjetskog glasa.

-Iako se vezom od davnina bave širom svijeta, istoričari neizostavno spominju vez srednjovjekovne i barokne Evrope. Tradicionalne narodne tehnike prenosile su se s generacije na generaciju u raznolikim kulturama pa tako i naša banjalučka serdžada obilježi vrijeme od 17. do početka 20. stoljeća. A da su je putevi vodili kroz cijelo Osmansko carstvo svjedoče zapisi istoričara od vremena Evlije Čelebije pa do Hamdije Kreševljakovića….Nažalost ni istoričari nam ne ostaviše traga gdje da ih potražimo već nam ostaviše opis da u njemu uživamo, brinemo se ili pak onima najupornijim da ih probaju napraviti- kaže Berina Filipović-Kulenović.

U nastavku razgovora, dok gledamo fotografije sarajevskih serdžada, koje su ustupljeni Feni za objavu ljubazniošću tri sarajevske porodice koje ih brižno generacijski čuvaju, a obzirom da nismo pronašli fotografije banjalučke serdžade, sagovornica pojašnjava razlike u izradi serdžada  nastalih u dva bh grada.

-Serdžade izrađene samo tehnikom veza ukrašene cvjetnim granama ili čak granama vinove loze koje vidimo na  fotografijama  odolješe vremenu. Tradicionalno podijeljene na mušku i žensku, većih i manjih dimenzija, po boji i izradi dominantnije i nježnije serdžade. Ali uvijek bogato urađene. Kombinovane su različite boje konca za vez te različiti tonovi boja koji su uvijek vjerodostojno oslikali prirodu podneblja u kom su nastale. Ružičasta, bordo crvena, žuta, zelena, plava  su boje koje su, prelijevajući se od svijetle ka tamnoj, vješto dočaravale potrebnu dubinu motiva. Baš ta igra tonovima konca za vez ih je izdvojila kao posebne serdžade vrijedne divljenja. A i ovim sarajevskim serdžadama, baš kao i banjalučkim motivi su uvijek cvjetovi i listovi, kao živi, ispleteni u bogate bordure ukrašene resama. Ljubitelji kulturnog naslijeđa naših krajeva ih cijene i u njima uživaju kao u najljepšim umjetničkim komadima – kaže na kraju razgovora Berina Filipović-Kulenović.

- Advertisement -

NAJNOVIJE

MOŽDA VAS ZANIMA

Požar u sarajevskom naselju: Na terenu dva vatrogasna vozila

U večernjim satima došlo je do požara u sarajevskom...

Slučaj nestale djevojčice Danke Ilić: Ko su uhapšeni u akciji FUP-a u Hadžićima?

Od izvora bliskih istrazi saznali smo imena uhapšenih u...

U Beogradu preminuo učenik nakon incidenta u školi

U Srednjoj zanatskoj školi u Beogradu je 18. marta...

Dijaspora je u BiH prošle godine poslala 3,79 milijardi KM

Iz Centralne banke Bosne i Hercegovine su objavili podatke...