Međunarodni tim paleontologa, predvođen Sebastianom Stumpfom sa Univerziteta u Beču (Uni Wien) u novoj studiji opisuje dobro očuvan skelet izumrle praiskonske ajkule (lat. Asteracanthus).
Taj izuzetno rijedak fosil dolazi iz Solnhofena u Bavarskoj i nastao je prije 150 miliona godina u tropsko-suptropskom krajoliku lagune, za vrijeme epohe geološkog perioda Kasna jura.
Gotovo potpuno očuvani kostur pokazuje da je taj primjerak za vrijeme života dosegao dužinu od dva i po metra, što ga čini jednim od najvećih u to vrijeme. Ajkula predstavljena u studiji pod vođstvom bečkog paleontologa ubraja se u najbliže srodnike modernih ajkula i žara. Prvi put se ta vrsta pojavljuje prije 361 milion godina, a izumire sa dinosaurima krajem Krede prije 66 miliona godina. Imala je dvije leđne peraje koje su bile poduprte kičmenim perajama.
Raspon veličine ajkula te vrste seže od nekoliko centimetara do gotovo tri metra, zbog čega je taj fosil jedan od najvećih primjeraka svog vremena.
Prvi put je ta vrsta opisana od švicarsko-američkog istraživača Louisa Agassiza, prije 180 godina. Povezni dijelovi skeleta su nedostajali sve do danas. Zubi hrskavičnih riba, ajkula i raža, spadaju u najčešće fosile, jer su se u toku života obnavljali. Ovaj primjerak u vilici još uvijek posjeduje više od 150 dobro očuvanih zuba, što ukazuje na to da je bio izuzetan lovac. Studija je objavljena i u časopisu “Papers of Paleonthology”.
