Life

Traženje sreće čini ljude nesretnima?! Donosimo 4 temelja koja daju smisao i ispunjavaju život čovjeka

0
Ilustracija

Naša kultura je opsjednuta potragom za srećom, ali sreća dolazi i odlazi. Smisao životu ne daje sreća nego nešto drugo, kaže Emily Esfahani Smith u svom govoru na TED-u koji je pregledalo više od sedam miliona ljudi.

Za čitaoce Life.ba portala prenosimo dio ovog fenomenalnog govora:

“Nekada sam mislila da je potraga za srećom smisao života. Svi su govorili da je uspjeh put do sreće, stoga sam tražila idealan posao, savršenog dečka, predivan stan. Ali, umjesto osjećaja ispunjenosti, osjećala sam se tjeskobno i besciljno. Nisam bila jedina. I moji su se prijatelji s time borili. S vremenom sam odlučila upisati studij pozitivne psihologije, kako bih naučila što ljude istinski usrećuje. Ali, ono što sam tamo naučila, promijenilo mi je život. Podaci su pokazali da traženje sreće čini ljude nesretnima.

Sreća vs Smisao

Ono što me zaista pogodilo je sljedeće: stopa samoubojstava u svijetu raste, a u Americi je stopa sada najviša u proteklih 30 godina. 

Iako život objektivno postaje bolji prema svakom mogućem standardu, sve se više ljudi osjeća bespomoćno, depresivno i usamljeno. 

Postoji praznina koja izjeda ljude i ne osjećaju je samo klinički depresivni ljudi. Prije ili kasnije, svi se zapitamo: Je li ovo sve što postoji? 

Prema istraživanju, ono što nagovješta taj očaj nije nedostatak sreće. To je nedostatak nečeg drugog, nedostatak smisla u životu. 

To me navelo da postavim neka pitanja. Ima li nešto više u životu od toga da samo budemo sretni? I koja je razlika između sreće i smislenog života? Puno psihologa definira sreću kao stanje ugode i spokoja, kada se u nekom trenutku osjećamo dobro. Smisao je ipak dublji. 

Poznati psiholog Martin Seligman navodi da smisao dolazi od osjećaja pripadnosti i služeći nečem većem od nas samih, te kada postanemo najbolja verzija sebe.

 Naša je kultura opsjednuta srećom, ali uvidjela sam da je potraga za smislom ono što nas zaista ispunjava. Istraživanja su pokazala da su ljudi koji imaju ispunjen život otporniji, postižu bolji uspjeh u školovanju i u poslu, čak i duže žive. 

Sve me ovo navelo da se zapitam: kako možemo živjeti što ispunjenijim životom? 

Kako bih na to odgovorila, provela sam pet godina ispitujući stotine ljudi i čitajući tisuće stranica iz područja psihologije, neuroznanosti i filozofije. 

Nakon što sam sve sabrala, spoznala sam da postoje četiri temelja ispunjenog života. Svatko može izgraditi ispunjen život ukoliko primijeni nekoliko ili sve te potrebne temelje u svoj život. 

Prvi temelj – Pripadanje

Prvi je temelj pripadanje. Pripadanje dolazi iz odnosa s drugima, gdje te cijene zbog toga kakav si iznutra i gdje ti ujedno cijeniš i druge. No, neke grupe i veze cijene pogrešnu vrstu pripadanja: cijene te zbog onoga u što vjeruješ, zbog toga koga mrziš, a ne zbog tebe samog. Istinska pripadnost potječe iz ljubavi. Ona živi u trenucima među pojedincima, i to je izbor – možeš izabrati da njeguješ pripadnost s drugima. 

Drugi temelj- Svrha

Za druge smisao tvori sljedeći temelj: svrha. Pronaći svoju svrhu nije isto što i pronaći posao koji te usrećuje. Svrha je ono što dajemo, a ne ono što želimo. Jedna skrbnica u bolnici rekla mi je da je njezina svrha liječiti ljude. Mnogi mi roditelji govore, “Moja je svrha odgajati moju djecu.” Do svrhe se dolazi koristeći svoju snagu kako bismo pomogli drugima. 

Naravno, kod mnogih od nas, to se događa kroz posao. To je način našeg doprinosa i tako se osjećamo potrebnima. To znači da čak i problemi poput nezainteresiranosti na poslu, nezaposlenosti, malog udjela aktivno zaposlenih ljudi, nisu samo problemi ekonomije, već i egzistencijalni problemi. Bez nečega što je vrijedno truda, ljudi izgube volju. Naravno, ne morate pronaći svoju svrhu na poslu, ali svrha nam daje razlog da za nešto živimo, ono “nešto” što nas gura naprijed. 

Treći temelj – Uzvišenost

Treći temelj ispunjenog života također je uzdići se iznad sebe samoga, ali u potpuno drugačijem smislu: uzvišenost. Stanje uzvišenosti tvore oni rijetki trenuci kada se uzdignemo iznad svakodnevne zbrke i strke, kada izblijedi svijest o sebi i kada se osjećamo povezani s višom realnošću.

Za nekoga stanje uzvišenosti javlja se dok promatra umjetničko djelo. Drugi to dožive u crkvi. S druge strane, ja kao pisac to doživljavam kroz pisanje. Ponekad se toliko udubim, da izgubim pojam o vremenu i prostoru. Ova vas iskustva uzvišenosti mogu promijeniti. 

Četvrti temelj – Pripovjedanje

Pripadanje, svrha, uzvišenost. Četvrti temelj ispunjenog života koji sam ustanovila često iznenađuje ljude. Četvrti je temelj pripovijedanje, priče koje pričate sebi o sebi samima. Stvaranje priče iz događaja u vašem životu daje jasnoću. Ono vam pomaže shvatiti kako ste vi postali vi. No, često ne razumijemo da smo mi pisci naših priča i da možemo promijeniti način pripovijedanja. Vaš život nije samo lista događaja. Vašu priču možete sami urediti, protumačiti i prepričati, čak i kada ste ograničeni činjenicama. 

Psiholog Dan McAdams nazvao je to “pričom o iskupljenju”, onu gdje je dobro iskupilo zlo. On navodi da ljudi koji žive ispunjenim životom pričaju svoje životne priče protkane iskupljenjem, rastom i ljubavlju. 

Prihvaćanje tih teških sjećanja može vas dovesti do novih spoznaja i mudrosti, da pronađete ono dobro u vama. Pripadanje, svrha, uzvišenje, pripovijedanje, to su četiri temelja ispunjenog života. 

Temelji i kulture smisla

Temelji su dio arhitekture i prisutnost temelja pomaže nam živjeti dubljim životom. 

Naravno, isti se princip primjenjuje i u drugim jakim zajednicama, u dobrim i lošim. 

Bande, kultovi, to su kulture smisla koje počivaju na temeljima i ljudima daju nešto za što će živjeti i umrijeti. Ali, upravo to je razlog zbog čega mi, kao društvo, moramo ponuditi bolja rješenja. 

Trebamo izgraditi temelje u svojim obiteljima i institucijama, kako bismo pomogli drugima da postanu najbolja verzija sebe. Ali za ispunjen život potrebno je raditi na tome. 

To je trajan proces. Svakim danom neprestano stvaramo naše živote, nastavljamo svoju priču. Ponekad čak i skrenemo s puta. Kad god mi se to dogodi, sjetim se značajnog iskustva sa svojim ocem. 

Nekoliko mjeseci nakon što sam diplomirala, moj je otac doživio snažan srčani udar koji ga je skoro ubio. 

Preživio je, i kada sam ga pitala o čemu je razmišljao dok se suočavao sa smrću, rekao je da je samo mislio kako mora nastaviti živjeti, kako bi mogao biti uz mojeg brata i mene, i to mu je dalo snagu da se nastavi boriti. 

Kada je primio anesteziju za hitnu operaciju, umjesto odbrojavanja od 10 unazad, ponavljao je naša imena poput mantre. 

Htio je da naša imena budu njegove posljednje riječi na zemlji, u slučaju smrti. Moj je otac stolar i sufi. To je skroman život, ali dobar život. Dok se suočavao sa smrću, imao je razloga živjeti: imao je ljubav. 

Njegov osjećaj pripadanja u obitelji, svrha njega kao oca, njegova uzvišena meditacija dok je ponavljao naša imena,  rekao je da su to razlozi zbog kojih je preživio. To je priča koju on govori sebi. To je moć smisla. 

Sreća dolazi i odlazi. Ali kad je život zaista dobar i kada sve izgleda loše, smisao je ono što nas gura naprijed.” završila je Emily Esfahani Smith svoj inspirativni govor na TED-u. Cijeli govor možete pogledati ispod

Njenu knjigu Power of Mening možete naručiti preko Amazona na ovom linku  

Facebook komentari


Final four rukometne Lige šampiona: Traži se nasljednik Montpelliera

Prethodni članak

Finale Lige šampiona: Liverpool želi šesti, Tottenham prvi pehar

Sljedeći članak

Možda će vam se svidjeti

Komentari

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Još u rubrici Life