U sarajevskom naselju Bistrik (opština Stari Grad) nalazi se poznato turbe ”Sedam braće”. Stari naziv je jedilersko turbe jer ima sedam mezara (po turskom jeziku „jedi“ – sedam). Isti naziv dobila je i susjedna džamija. Njegov nastanak veže se za daleku 1463. godinu i dolazak Osmanlija i sultana Mehmeda Fatiha u grad podno Trebevića. Iznad svakog mezara je prozor, iznad kubure čirak i svjetiljka. Kubure i turbe su lijepo urađeni i dobro se održavaju. Kao o većini turbeta u široj javnosti se malo zna, predu se razne legende, najčešće se misli da su braća po krvi. No, sva sedmorica pogubljeni su na isti način, a bili su nevini.
Piše:Edin Isanović
Šehove duge njive
Uz sam pad pod tursku vlast Bosne, pri povratku Sultan Fatih Mehmeda i jedan njegov vojnik, inače šejh, zatražio je od sultana da se demobiliše jer je bio zašao u godine i nije bio više za vojnika, izrazivši želju da bi tu ostao i nastanio se u današnjem gradu na Miljacki. Sultan mu je odobrio, a za tu dugogodišnju službu dao mu u vlasništvo zemljište od današnje Latinske ćuprije do kraja današnjeg turbeta duž – Bistričkog potoka. Narod je taj kompleks prozvao Šehove dugonje ili Šehove duge njive.
Kada je šejh umro ukopali su ga na kraju njegovih njiva. To je prvi mezar, ali danas sedmi odnosno posljednji od ulaznih vrata. Istovremeno se desilo da je neko pokrao blagajnu, a i u isto vrijeme u grad su došla dva putujuća derviša. Stranci, neugledni vanjštinom, svakako siromašni učinili su se vlastima sumnjivim i na njih je pala sumnja za krađu. Njihova pravdanja i dokazivanja da su nevini kod lokalnog kadije nisu urodila plodom. Osuđeni su za krađu i pogubljeni. Neposredno po pogubljenju došao je jedan tatar (tadašnji poštar) donijevši vijest da su u Čajniču (neki kažu u Pljevljima) uhvaćeni lopovi koji su pokrali sarajevsku blagajnu. Šejh susjedne tekije posredovao je da se pokopaju „počasno“ pored sultanovog vojnika, jer su nevino ubijeni, te da imaju status – šehida.
Begovi su pozvani u Sarajevo na odgovornost
Opet nakon dužeg perioda turbe će biti kompletirano sa nova četiri, također mazluma (nevino ubijeni). To su bila četiri bega iz Posavine. Uz dodjelu begovata – titule i zemlje, begovi od Bosanskog Broda, Šamca, Orašja i Dervente imali su zaduženje da prate pokrete austrijske vojske preko Save, te da je primjećena opasnost pri prelasku na bosansku obalu sve do Sarajeva kako bi se organizovao otpor. Ali dojava je izostala kada je princ Eugen Savojski 1697. godine prešao Savu, stigao do Sarajeva – i zapalio ga. Piše kako su Savojskog Sarajlije porazile na Vratniku, a za bosanskog valiju tada je postavljen Mustafa Daltaban. On je za proboj Savojskog u Bosnu optužio četvoricu uglednika iz sjeverne Bosne, koji su također pogubljeni nevini. I oni su, na zahtjev građana Sarajeva, jedan do drugog ukopani pored šejha Dugonje i dvojice musafira iz Carigrada.
U Sarajevo 1815. godine dolazi bosanski valija Sulejman-paša Skopljak, koji je također vidio tu svjetlost, te naredio da se na tom mjestu izgradi turbe sa sedam prozora. Tako je nastao kompleks Jedileri, sedam braće po udesu, a ne po krvi. Turbe je kasnije izgrađeno, a prvobitno su bili samo mezari. Narod je mezare odnosno turbe poštivao, spontano i namjerno posjećivao, učio fatihe, pa i murade (molitve za ostvarenje neke želje), uz male dobrovoljne priloge kojim se turbe i džamija održavala. Ali do kraja II svjetskog rata odnosno 1945. godine turbe je dobilo pomalo specifičan značaj. Po završetku rata, nova vlast i novi način života osjetio se najviše u vjerskom životu.
Prihod je jedno vrijeme prelazio ukupnu članarinu Islamske zajednice
S obzirom na to da se cijeli novi život materijalizirao, materijalizirao se i taj duboki skriveni duhovni ostatak nalazeći manifest u masovnoj posjeti turbeta, uz priloge, vrlo lak, brz, neisticajan oblik, da kažemo, ibadeta. Ti prilozi su dostizali zavidnu visinu, upravo kompenzirali oduzetu vakufsku imovinu, pa se i sada Islamska zajednica finansira najvećim dijelom tim prihodima. Prihod je jedno vrijemo prelazio ukupnu članarinu Islamske zajednice. Nevini mazlumi su šehidi, a šehidi su živi – kaže Kuran. Novac koje ljudi ubacuju kroz prozore na turbetu neka su vrsta sadake i namijenjene su za dobronamjerne stvari. Turbe osim muslimana posjećuju i građani drugih konfesija, što nije neobično, kao što i muslimani idu na različita katolička ili pravoslavna svetišta. Kaže predanje, da se u svaki od sedam prozora ubaci isti iznos, a kroz otvor na vratima treba ubaciti nešto malo više novca. Najvažnije je ne vraćati se istom ulicom kojom se došlo i mora se osluškivati prva rečenica koju će slučajni prolaznik reći.
