Richard Socher je stručnjak za umjetnu inteligenciju iz Njemačke koji radi u Silikonskoj dolini za američku softversku kompaniju Salesforce i u intervjuu koji je dao za redbull.ba govorio je, između ostalog, kako se pripremiti za budućnost i strojeve koji mijenjaju svijet.
Ako ćemo iskreno, ljudski rod nema šansu. Strojevi nas već pobjeđuju u šahu, sigurniji su vozači i brži su u računanju, a mogu uspostaviti i povezanost za koju nismo ni znali da postoji. Sigurno neće proći previše vremena a Big Brother će nadgledati naše živote i kompjuteri će određivati našu svakodnevnicu.
Prepoznavanje lica i virtualni asistenti samo su početak u kojem strojevi preuzimaju ulogu.
Upravo ovakva razmišljanja o tehnološkom napretku su tipična, a posebno kad je riječ o umjetnoj inteligenciji, razvijamo scenarije poput onih iz noćnih mora. No, hoće li noćna mora postati stvarnost ili postoji optimističniji način gledanja na budućnost sa umjetnom inteligencijom – AI?!
Richard Socher, vodeći znanstvenik za umjetnu inteligenciju u američkoj softverskoj kompaniji Salesforce, odabrao je ovaj drugi, optimističniji pristup. Rođen u Dresdenu (Njemačka), doktorirao je na kalifornijskom sveučilištu Stanford i radio je u legendarnom uredu 221 gdje su osnivači Googlea, Larry Page i Sergey Brin, nekada bili istraživači. Start-up za umjetnu inteligenciju MetaMind osnovao je 2014., prodao ga dvije godine kasnije Salesforceu, gdje sada istražuje primjenu AI u praksi.
U nastavku donosimo njegovu procjenu naše stvarnosti i budućnosti sa umjetnom inteligencijom!
Jednom ste kazali: Umjetna inteligencija nam pokazuje ko smo ustvari. Pa ko smo mi?
U suštini trebamo sebi postaviti pitanje “Šta znači biti čovjek?” Nešto što obično volimo istaći kao razliku u odnosu na druge vrste jeste naša inteligencija, što zvuči vrlo određeno, ali postavlja i brojna pitanja šta je to zapravo. Tu nam umjetna inteligencija pomaže da napravimo zanimljiva otkrića.
Otkrića kao što su?
Odjednom smo ustanovili da zadaci koje smatramo jednostavnim mogu biti vrlo složeni, ali i da su navodno složeni zadaci relativno jednostavni. Uzmimo šah za primjer. Kompjutere je prilično lako naučiti. Nasuprot tome, rad sa sredstvima za čišćenje je nevjerojatno težak za automatizirti. Postoji puno apstraktnih i specifičnih znanja koja se moraju povezati. Kako uspostaviti red tako da ima smisla?
Šta mašine danas mogu bolje raditi?
Mašine mogu bolje obavljati ponavljajuće radnje kao što je analiza slika u radiologiji i interpretiranje velikih skupova podataka.
Koriste se za procjenjivanje rizika i prilika što pomaže prodavačima koji imaju dugi popis kupaca. Koga će prvo nazvati? Ako umjetna inteligencija prati najnovija događanja u industriji, provjerava poslane e-mail poruke i uključuje vanjske podatke, tada ona može predvidjeti 10 ljudi koji su danas najviše zainteresirani za kupovinu proizvoda. To prodavače čini 30 posto učinkovitijim.
Međutim, to potencijalno vrijeđa ponos prodavača.
Naravno, važno je dosljedno objasniti zašto prodavač treba nazvati te ljude. Tek tada će vjerovati analizi kompjutera.
Ključne stvari u umjetnoj inteligenciji često uključuju igre, od šaha do pokera i strategijsku igru Go. Ne bi li bilo zanimljivije usredotočiti se na to kako umjetnu inteligenciju primjeniti u svakodnevnom životu?
Upravo je to moj pristup. Bila je velika stvar kada je kompjuter pobijedio u igri Go, plus je to utjecalo na način na koji ljudi igraju. Ali izvan svijeta igara, ova pobjeda ne znači mnogo. Algoritmi u igrama rijetko su korisni u stvarnom svijetu, gdje nije sve postavljeno tako lijepo. Postoji mnogo neizvjesnosti, pri čemu šanse igraju jednako veliku ulogu kao i procjena vjerovatnosti.
Ali čim mašine pobijede ljude u nečemu, skloni smo misliti da smo višak, ili kako nam stižu terminatori.
Taj stav je drugačiji u različitim kulturama. U Japanu, na primjer, misle kako je super što je puno radnji automatizirano. Robote posmatraju kao pomagače a ne kao terminatore ili ubice poslova.
Niko ne može provjeriti 10.000 potencijalnih kupaca svaki dan, isto kao što niko ne može ručno pregledati cijeli internet svaki dan, a Googleovi algoritmi to mogu učiniti.
Gdje će nas to na kraju dovesti?
Ovaj istorijski napredak možemo iskoristiti kao napredak učinkovitosti. Pogledajte parni stroj, struju i internet.
Umjetna inteligencija je slijedeći korak u učinkovitosti, i to će nas uvelike promijeniti kao vrstu.
Prije nekih 250 godina 90 posto ljudi radilo je u poljoprivredi i morali su se prilagoditi tom fizičkom radu. Sada je relativno nevažno koliko su vam veliki bicepsi. Ostale karakteristike danas se vrednuju više. Takav monumentalni pomak predstoji zahvaljujući umjetnoj inteligenciji. Dakle, dugoročno sam optimističan, ali imam nekoliko briga u vezi sa kratkim rokovima.
Kratkim rokom u vezi čega?
Uzmite na primjer vozače kamiona koji rade naporan posao. Moraju biti fokusirani iako ponekad satima voze samo pravo, po istoj liniji. Često su danima i sedmicama razdvojeni od svojih porodica i prolaze kroz različite vremenske zone. To nije jednostavan život i mogli bismo reći da je dobra stvar što radimo na tome da mašina preuzme taj posao. Ali ako pitaš vozača kamiona šta o tome misli on će reći “Volim svoj posao, biti sam u kabini i ne želim da radim nešto drugo.”
To je razumljivo.
Ako za 150 godina pitate ljude da li bi htjeli da cijeli dan sjede sami i voze, odgovor bi vjerovatno bio isti kao kada danas pitate nekoga da li bi htio da cijeli radni dan provede na polju, pod jakim suncem sve dok ne dobije žuljeve na rukama. Svi bi danas rekli “Ne, to je totalno apsurdno, to rade mašine.”
Vozači kamiona se boje da će izgubiti posao – šta im Vi kažete na to?
Nismo još došli do toga, ima još vremena a odgovornost političara i biznismena je da pripreme ljude i objasne im da će biti drugih poslova za njih.
Pristup da su mašine ubice poslova je pogrešan.
Koji pristup bi bio bolji?
Cilj medicine je da su ljudi zdravi. Konkretno u radiologiji AI – umjetna inteligencija je vrlo učinkovita i isplativa. Nema dovoljno radiologa i ljudska inteligencija zaista nije dizajnirana da svakodnevno zuri u crno-bijele slike. U ovom području, AI može dati pozitivan doprinos i, kad to kažete, to ima smisla za ljude.
Ali mnogi se ljudi danas jednako brinu zbog gubitka posla.
To je istina i zato političari moraju voditi ljude. Sistemi javne skrbi moraju pružati podršku. U skladu s tim, ključno je istaći da će se određene kvalitete u budućnosti još više tražiti, kao što su: kreativnost, empatija, sposobnost prepoznavanja problema i timski rad.
Dakle, strojevi će postavljati dijagnoze, a doktori će ih slati svojim pacijentima?
Da, nešto u tom smijeru. Ali doktori mogu učiniti i više, naravno. Možda će kombinirati analize više strojeva i potencijalno otkriti novu bolest ili virus. Tu kombinaciju apstraktnog i konkretnog znanja teško je automatizirati. Ne smijemo zaboraviti da je stroj jednako dobar koliko i podaci koje mu date.
Da li ponekad algoritam koristi stereotipe i predrasude. Nije li to opasnije od bilo čega drugog?
Po mom mišljenju, to je najveća opasnost. Umjetna inteligencija se nikada ne programira da bude rasistička ili seksistička, već se radi s podacima koje dobiva. Ako banka, na primjer, pita kompjuter “ko bi trebao dobiti kredit, a ko ne bi trebao?”, a podaci banke pokažu da je u prošlosti manje žena apliciralo za kredite za nove poslovne, tada umjetna inteligencija može zahtjev žene za kredit ocijeniti donekle negativno. A upravo ovo je primjer gdje nam umjetna inteligencija drži ogledalo govoreći: “Evo, tako ste to radili u prošlosti.” Ali mogu se uvesti i mjere zaštite.
Algoritam je lakše promijeniti nego stav 10.000 supervizora koji su uvijek promovirali muškarce.
To je tačno, a morate imati na umu da je umjetna inteligencija tehnologija svestrane upotrebe. Možete je koristiti za bilo šta, kao što možete koristiti čekić za izgradnju kuće ili ga koristiti kao oružje. Možete koristiti automobil za prevoz ljudi ili da pregazite ljude. Internetom možete brzo dijeliti vrijedne informacije ili obavljati ilegalne poslove. Umjetna inteligencija može se koristiti u gotovo svim područjima i u pozitivne i negativne svrhe. Na primjer, prepoznavanje lica može pomoći u pronalaženju kriminalaca. Ali može se koristiti i u druge, zlobnije svrhe. Ne treba demonizirati tehnologiju, a političari moraju regulirati to područje njene upotrebe.
Nije li istina da su tokom posljednje industrijske revolucije ljudi ustvari postali mašine? Sada samo stoje na liniji montaže, sastavljaju kola i slažu hrpe papira. Može li se desiti da će uz pomoć umjetne inteligencije ljudi opet bit više ljudi?
Apsolutno, i vjerujem kako će umjetna inteligencija voditi ka većoj komunikaciji među ljudima. Sve manje ljudi će raditi dosadne, ponavljajuće radnje. Nasuprot tome interpersonalne profesije će se više cijeniti; na primjer, iskusnija sestra koja je studirala istoriju možda će bolje obavljati svoj posao zbog svoje veće empatije prema starijim ljudima. Ali u tim slučajevima trebala bi biti i bolje plaćena.
Šta biste savjetovali studentima danas? Šta će trebati razumjeti u budućnosti?
Prije svega, da se bave informatikom, jer ne možete razumjeti umjetnu inteligenciju ako ne razumijete ništa u programiranju. I matematika je bitna, ali i etika, umjetnost i geografija.
Dakle, upravo one predmete za koje roditelji upozoravaju svoju djecu da se drže podalje jer se boje da neće naći posao.
To će se promijeniti. Na primjer, pravopis, koliko god je važan, već se može poboljšati umjetnom inteligencijom. Ali sasvim je druga stvar napisati zanimljivu priču s kreativnim idejama i specijaliziranim znanjem. Prema mom mišljenju, najvažnija skupina vještina za djecu u budućnosti je dobra kombinacija umjetnosti i informatike.
