Uz neke od najpopularnijih trendseterica Hollywooda poput Alexe Chung i Chloe Sevigny koje ne kriju ljubav prema vintage odjevnim komadima iz second hand prodavnica, postoji više od jednog razloga da svi preispitamo svoje kupovne navike.
Autor: Sanja Savić
U današnje vrijeme odjeća se kupuje kao namirnice – idemo u kupovinu jednom sedmično, nosimo određeni komad oko mjesec dana, a onda ga bacimo ili uguramo u zadnji dio ionako već prenatrpanog ormara.
Pored toga što se pojam „brze mode“ krši sa zakonima zaštite životne sredine i ljudskih prava, postoje i drugi razlozi zbog kojih je ovakav stav prema odjeći problematičan i potpuno neadekvatan.
Jedan od najčešćih razloga jeste finansijske prirode, jer kupovina odjeće za jednu sezonu prije nego što u potpunosti izađe iz mode ili se raspadne zbog loših proizvodnih metoda nema smisla, bez obzira na kupovnu moć.
Ipak, kupovina polovne odjeće već odavno nije rezervisana za one sa plićim džepom, a zahvaljujući sve većoj eko svjesti, trend je zahvatio sve one koji su u potrazi za neobičnom i unikatnom odjećom.
Trend prodavnica sa polovnom odjećom se u svijetu proširio početkom 90-ih godina, ali priča zapravo počinje mnogo ranije, još u periodu između srednjeg vijeka i renesanse.
U to vrijeme je vrlo mali broj ljudi mogao da priušti novu odjeću koja je u to vrijeme bila jako skupa, a svaki komad je bio jedinstven, napravljen po mjeri i korišten godinama ili decenijama.
Haljine su prenošene sa majke na kćerku kao nasljeđe, a majstori su mogli da daju svojim slugama istrošenu odjeću kao oblik plaćanja ili valute.
Sredinom devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća i dolaskom prêt-à-portera i standardiziranih veličina, polovna odjeća je počela da gubi svoju privlačnost i postepeno je postala izvozni proizvod u siromašne zemlje.
Tokom Drugog svjetskog rata, u Evropi se pojavilo nekoliko second hand prodavnica poput čuvene Resin pijace u Italiji na kojoj se počela prodavati ukradena ili odbačena odjeća i predmeti američkih vojnika koji su prolazili kroz grad.
Sa kretanjem stanovništva uzrokovanom brojnim ratovima i potrebom za niskim cjenama, polovna odjeća je postala potencijalni biznis, posebno u Sjevernoj Americi.
Mehanizacijom tekstilne industrije padali su i troškovi proizvodnje, a odjeća je vrlo brzo postala roba koja se brzo mijenja i odbacuje.
Sa ovom promjenom, potražnja za polovnom odjećom je opala, ali se povećala u zemljama u razvoju. Krajem dvadesetog stoljeća vintage trend je uzeo maha, a mnogi veliki gradovi su počeli da otvaraju second hand prodavnice koje su nudile polovne stvari i odjeću.
Tokom godina njihova popularnost je samo rasla zahvaljujući mnogim slavnim osobama, ali i borcima za očuvanje ekologije.
Ono što second hand prodavnice izdvaja od drugih prodavnica „brze mode“ jeste mnoštvo neobičnih i kvalitetnih krpica koje su postale prava rijetkost na tržištu.
Nažalost, second hand shopovi kod nas i dalje nemaju potpunu čar onih u ostatku Evrope i svijeta gdje se velika pažnja posvećuje i samom enterijeru koji po mnogočemu podsjeća na garderobernice nekog pozorišta, a u kojim pored odjeće, često susrećemo i stare knjige, časopise, ploče, namještaj itd.
Kada kupujete polovno, treba imati na umu da se odjeća nastala prije 1920. godine smatra antičkom, a vintage odjećom se smatra ona odjeća koja je proizvedena između 1920. i 1980. godine. Sve iza toga je savremena ili moderna odjeća.
Također treba obratiti pažnju i na stanje onoga što kupujete, kao i na samu izradu.
Ukoliko kupujete torbe, neka uvijek budu izrađene od prirodne kože. Najzad, razlozi za odabir second hand odjeće su razni, a uz malo sreće i još manje novca osigurat ćete kvalitet, unikatnost, ručno izrađene detalje, individualan i kreativan stil i ekonomsku isplativost.
