Zamislite da živite u okruženju gdje je zabranjeno slušati ili posjedovati ploču The Beatlesa, Elvis Presleya ili Elle Fitzgerald.
Piše: Nenad Kovačević
Gdje se zbog istih ide u zatvor na dugogodišnju robiju, a pri tom vaša familija biva stigmatizirana i progonjena. Gdje je muzika koja dolazi iz Amerike ili Velike Britanije strogo zabranjena, i ukoliko želite doći u njen posjed, morate rizikovati svoj život. Dobrodošli u Sovjetski Savez 50-ih i 60-ih godina.
U periodu nakon Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez je bio pod vodstvom Staljina koji je strogo zabranjivao bilo kakvu vrstu umjetnost koja dolazi sa zapada, posebno od neprijateljskih zemalja iz perioda hladnog rata kao što su Velika Britanija i SAD.
Da je situacija bila izuzetno ozbiljna svjedoče i mnoge priče dugogodišnjih zatvorskih kazni i protjerivanja onih koji su preživjeli tu torturu.
Međutim, kako ruska omladina nije željela da bude uskraćena za kultne ploče i izdanja, morali su da pronađu dobar način kako da dođu do njih i plasiraju ih među mlade.
Dva prijatelja Bogoslowski i Taigin, poznatiji pod svojim pseudonimom The Golden Dog Gang, odlučili da uzmu stvar u svoje ruke i svojim prijateljima omoguće slušanje zabranjenih ploča.
Njih dvojica su uzela staru mašinu za reprodukciju ploča, detaljno analizirali svaki njen dio i na taj način došli do načina kako da je pretvore u mašinu koja je u mogućnosti da uradi zapis muzike na plastiku.
Ne samo da su uspjeli u svojoj ideji, nego je njihova mašina imala i neka poboljšanja koja se nisu mogla pronaći na drugim mašinama sa istom funkcijom.
Nakon uspješnih testiranja, sljedeće što je trebalo jeste pronaći način kako doći do najjeftinije plastike na koju će se štampati ploče.
To su riješili tako što su išli po bolnicama i kupili stare rentgenske snimke koje bolnice više nisu trebale i na njih uspješno zapisivali zvuk i albume svih umjetnika koji su bili zabranjeni.
Nakon što bi prokrijumčarili originalnu ploču sa zapada, pravili su njene kopije na rentgenski snimak, a zatim je ilegalno, po jeftinim cijenama, prodavali na ulicama i klubovima.
Popularni nazivi za ove kopije su bili jazz na kostima, kosti, bakin skeleton ili po ruski – roentgenizdat.
Ovaj sistem koji su osmislili je bio toliko uspješan da su ljudi naručivali zabranjene albume i pjesme po vlastitim željama, a oni bi ih potom dostavili uz minimalnu naknadu.
Vlasti su, naravno, vrlo brzo shvatile šta se događa i uspjeli su da uhapse dvojicu autora i posalju ih na 5 godina zatvora u Sibir. Međutim, tu se priča o muzici na kostima ne završava.
Nakon nekoliko godina robije, The Golden Dog Gang su pušteni na slobodu, a tokom svog boravka u zatvoru, Bogoslowski je pronašao način kako da razdvoji slojeve rentgenskog snimka tako da mu ostane prozirna plastična folija na koju je opet počeo štampati ploče.
Ovaj put, njih dvojica su praktično poboljšali svoj proizvod koji više nije bio na rentgenskim snimcima i slikama kostiju, nego na prozirnoj foliji na kojoj isu bili ispisani detalje o ploči.
Ipak, njihova radost nije dugo trajala, jer su vrlo brzo opet uhapšeni, osuđeni i poslani u Gulag na višegodišnju robiju.
Nakon odslužene kazne, njih dvojica su nadošli na novu ideju, a to je da štampaju svoje ploče, ovaj put na pravoj plastici i sa izgledom kao originalna ploča.
Pošto nisu mogli doći do plastike pogodne za štampanje, počeli su otkupljivati velike količine ploča sa govorima komunističkih vođa koje su u to vrijeme bile jako jeftine, a često i besplatne, jer su služile kao propagandni alat komunističke partije.
Nakon što su našli način kako da ove ploče sa govorima istope i od njih naprave nove, došli su do ploče koja izgleda u potpunosti kao original.
Međutim, iz razloga što su otkupljivali velike količine komunističkih govora na pločama, državnim organima je to bilo veoma sumnjivo pa su vrlo brzo shvatili šta se dešava, a oni su još jednom, po treći put, uhapšeni i zatvoreni na tri godine u Sibiru.
Period nakon njihovog izlaska iz zatvora je već bio neko novo vrijeme, tehnologija se izmjenila, a i vlast je umanjila represivne mjere, tako da su počeli dozvoljavati umjetnost sa zapada, a njih dvojica su prestali proizvoditi ilegalne kopije ploča.
Ipak, i jedan i drugi su ušli u legendu ruske kulture kao dvojac koji je prkosio diktaturi i strogoj ruskoj vlasti, omogućivši ruskoj omladini da slušaju iste ploče kao i ostatak svijeta.
Ova priča iz perioda hladnoga rata je fascinirale mnoge novinare i muzičke istraživače koji su se bavili ovom temom na razne načine, od izložbe slika, dokumentarnog filma, knjige, pa sve do niza intervjua sa akterima ruske undeground scene tog doba.
Neke od ploča na rentegenskim snimcima su preživjeli i njih možete pronaći u više ruskih muzeja i privatnih kolekcija.
