Filmski režiser John Carpenter većinu djetinjstva proveo je “fantazirajući”. Svu muziku koju je slušao, u svom umu pretvarao je u podlogu za filmove svog života. Većina te muzike je bila klasična – zahvaljujući njegovom ocu, koji je bio muzički profesor.
Svoje djetinjstvo proveo je u drvenoj kolibi u Kentuckyju, a na kraju je svoje sanjarenje pretvorio u svoj posao.
Ne samo da je napravio svoja filmska remek djela, nego je komponirao ili sudjelovao u komponiranju muzike za većinu njih.
Jezive i napete melodije za filmove poput Escape From New York, Assault On Precinct 13, The Fog i Halloween i dalje ostvaruju veliki utjecaj kako na režisere, tako i na muzičare.
Posljednjih godina Carpenter se bavi kreiranjem muzike, a uz njega su njegov sin Cody Carpenter i Daniel Davies, sin gitariste grupe The Kinks.
Ovi albumi, koji izlaze za izdavačku kuću Sacred Bones, su “muzika za filmove koje nikad nije nisu napravljeni”, izjavio je Carpenter za Red Bull Radio.
“Moja prva ljubav je fim, to je moja ljubavnica. Ali to je okrutna ljubavnica. Jako je teško praviti filmove, to te uništava emocionalno. Anksioznost, fizički i psihički stres djeluju jako na osobu. Nakon nekog perioda rekao sam ‘Ne mogu ovo više, moram prestati’. Ali kreirati muziku u sadašnjoj formi – kakvog li zadovoljstva. Osjećam se više u dodiru sa svijetom neizrečenog. To je najčistiji oblik umjetnosti koji postoji”.
Carpenterova muzika tako je jedinstvena, da ju je samo on mogao kreirati. U nastavku je nekoliko muzičkih tema koje su izoštrile njegovu jedinstvenu viziju.
https://open.spotify.com/user/redbullmusic/playlist/74HryUCXgQDeDUpL8YTDcl
Carpenter je prokomentirao muzičke utiske, koje su na njega ostavili neki njegovi omiljeni filmovi.
Fantasia
Muzika koju sam slušao u ranim godinama jako podsjeća na video igre koje volim igrati. Zovu ih open-world, gdje možete ići bilo gdje i raditi bilo šta. Ta muzika, Mussorgsky ili Tchaikovsky, dozvolila mi je da odem bilo gdje i zamislim bilo šta. Nekad bi to bio film naučne fantastike, nekada horor, a nekada bi se zatekao u westernu. Bio sam heroj svojih fantazija. Bio sam više povezan s tim svijetom, nego sa onim u kojem zaista živim.”
Once Upon a Time in the West
“Ennio Morricone je legenda u Hollywoodu. Radio je mnoge stvari, ali najpoznatiji je po westernima. Međutim, on nije ono što mislite – on je bio eksperimentalni muzičar. Njegova muzika za film Bilo Jednom Na Zapadu, po mom mišljenju je jedno od najvećih muzičkih ostvarenja svih vremena, zapanjujuće. Priča je da je muziku uradio prije početka snimanja filma, a zatim bi je na snimanju režiser Sergio Leone puštao glumcima kako bi ih uveo u atmosferu filma. Nevjerovatna ideja.”
Forbidden Planet
“Imao sam 8 godina, kada sam 1956 pogledao film Zabranjeni Planet. Taj film promjenio mi je život u velikoj mjeri. Jedna od stvari je bila ta da sam shvatio šta je muzika, i šta sve može biti. Elektronske teme koje je uradio bračni par The Barrons i danas me odnose izvan vremena i prostora. Mislim da je to bila prekretnica iz više razloga. Prvo, poželio sam postati režiser, i drugo, potencijal onoga što sam čuo bio je toliko drugačiji od klavira ili orkestra, violine koju je svirao moj otac, ili bilo koje konvencionalne muzike. Zvučale su tako nevjerovatno futuristično, očito napravljene veoma sirovo za to vrijeme.”
Sorcerer
“Bio sam veliki Tangerine Dream fan kada sam pogledao fim Čarobnjak. Bože, kakve teme. Kakve teme. Ali ponovo, nije se naginjalo prema orkestriranom zvuku, već prema sintetiziranom, što je bilo.. Slavim to. Nevjerovatno je, obožavam taj soundtrack.”
https://www.youtube.com/watch?v=1hsHASCmuXc
Suspiria
“Reći ću da je postojao trenutak kada sam čuo score filma i pomislio, volio bih da sam ja ovo uradio. I dalje bih volio da jesam. To je Claudio Simonetti i Goblin. Tema za Suspiriu bila je kao ‘Bože, šta je to?’, ima indijski sitar zvuk, apsolutno genijalno. On i ja postali smo prijatelji.”
John Carpenter radio je na filmovima u raznim žanrovima. Najviše ga se ipak povezuje za horor, akcione, i filmove naučne fantastike sedamdesetih i osamdesetih godina.
Već od svog prvog filma Dark Star prihvatio je sintisajzere, a njegove teme inspirirale su naredne generacije elektronskih muzičara. Od 2016. više je fokusiran na muzičku, nego na filmsku karijeru.
