Nakon što je prošle nedjelje na Aerodrom Banja Luka sletio avion srbijanske nacionalne aviokompanije ”Air Serbia”, airbus A 319, čime je zvanično ponovo uspostavljen zračni saobraćaj između Srbije i bh. entiteta Republika Srpska (RS), pratkično je najavljeno pozicioniranje te kompanije kao svojevrsnog gospodara neba nad Balkanom, javlja Anadolu Agency (AA).
Dok većina nacionalnih aviokompanija u regionu grca u dugovima ili bukvalno propada, potpisivanjem ugovora o strateškom partnerstvu između nacionalne aviokompanije Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) ”Etihad Airways” i nacionalnog avioprijevoznika Srbije ”JAT Airways”, srbijanska aviokompanija je dobila kapital kojim će, čini se, doći u poziciju vodeće kompanije u zračnom prometu na Zapadnom Balkanu.
Po slijetanju aviona na banjalučki aerodrom, predsjednik RS-a Milorad Dodik je rekao da je to važan dan “ne samo u saobraćajnom, već i u emotivnom smislu” i da je značaj ove linije ogroman i dugo čekan. On je dodao da je ”Air Serbia” jedna od rijetkih aviokompanija koja kreće u ekspanziju, dok su druge u krizi i da je ”zato važno što će avioni te kompanije svakodnevno biti na banjalučkoj pisti”. Ovakav Dodikov stav je podržan i iz zvanične Srbije.
S druge strane, stanje u jedinoj u državnoj aviokompaniji u Bosni i Hercegovini, “BH Airlinesu”, više je nego alarmantno, upozorio je prije nekoliko dana Amir Jažić, direktor ove firme. Naglasio je kako je svaki novi dan u “BH Airlinesu” ravan patnji i da je veliko pitanje kako će i do kada funkcionirati ova kompanija koja je u vlasništvu Vlade Federacije BiH.
Tvrdi da problem za ovu firmu predstavljaju velika dugovanja “Hypo Leasingu” za nabavku dvaju ATR aviona, za šta je “Hypo Group” izdvojio 18,4 miliona dolara. Također, ističe da su im ”ukradene dvije linije”, te da ih bh. država ne štiti od jeftinih prijevoznika.
Također, za kupovinu 49 posto dionica hrvatskog avioprijevoznika ”Croatia Airlines” niko nije iskazao interesovanje, objavljeno je krajem prošlog mjeseca, a kompanija pokušava da očuva kakvu-takvu likvidnost i da se rekonstruira.
Ni ”Montenegro Airlinesu” ne cvjetaju ruže i jedino čime se mogu pohvaliti jeste da u ovog godini smanjuju gubitke, što je znatno bolje od ranijih godina.
”Avioprijevoznici sa područja bivše Jugoslavije morali bi da se povežu i osnuju zajedničku kompaniju ako žele da prežive”, rekao je početkom 2013. godine generalni sekretar Evropskog udruženja za avioprijevoz Ulrich Schulte-Strathaus, što se svakodnevno i potvrđuje.
Schulte-Strathaus je tada rekao da su pojedinačni prijevoznici premali i neefikasni i ukazao da su ”Croatia Airlines” i ”Montenegro Airlines” u sve težoj situaciji, a ”BH Airlines” će, prognozirao je, uskoro bankrotirati.
Omer Kulić iz Ministarstva saobraćaja i komunikacija BiH, bivši direktor “Air Bosna” i pilot prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića, kaže da je ”Etihad Airways” vrlo mlada kompanija sa jako puno kapitala, koja želi da dođe do svoje pozicije.
”Naravno, ‘Etihad Airways’ ulaže u Evropu gdje je gro saobraćaja. Ona traži svoje mjesto ovdje. ‘Etihad Airways’ je našao prostor da uđe preko JAT-a. Oni mogu da poklope tržište Makedonije, Crne Gore i dijela BiH, i to je ono na što igraju. Cilj im je da dio putnika odvedu preko Beograda u svijet. Hrvatska i Slovenija ne dolaze u obzir, njih ‘Air Serbia’ ne može dobiti. Što se tiče otvaranja leta prema Banjoj Luci, to je kratkoročno, jer Banja Luka nema dovoljan kapacitet putnika. Osim toga, naši ljudi nemaju naviku da putuju avionima, a s druge strane, samo 100 kilometara od Banje Luke, u Zagrebu, imate veliki međunarodni aerodrom odakle možete letjeti bilo gdje. ‘Air Serbia’ bi trebala da vozi putnike iz Banje Luke u Beograd, pa tek otud u svijet”, objašnjava Kulić za AA.
Dodaje kako ”putovanja nemaju nacionalnost”, te kako se zbog ”nacionalnih interesa” mogu napraviti jedan ili dva posla, ali da se ne mogu konstantno trošiti pare iz takvih razloga.
Profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, svojevremeno kandidat za hrvatskog premijera Ljubo Jurčić, u razgovoru za Anadolu Agency (AA) objašnjava da ”Air Serbia” ima veliku šansu.
”Veliki svjetski igrači imaju ekonomiju obujma, toliki promet i troškove po jedinici prijevoza da im nijedan domaći avioprijevoznik ne može konkurirati. Ni hrvatski, ni srpski, ni balkanski, ni zajednički, već netko tko je umrežen s velikim aviokompanijama. Veliki igrači poput ‘Etihad Airwaysa’ imaju aerodrome, kupili su nedavno 100 novih airbuseva. To su veliki igrači koji ne voze za svoju zemlju, već globalno. Balkanske zemlje su zanemarive u zračnom prostoru da bi se mogle same održati u velikoj konkurenciji. Moraju proizvoditi gubitak ili biti član velike svjetske alijanse, kao što su američke, arapske i kineske alijanse. Ovo su mala tržišta za visokokapitaliziranu industriju. Vidite, čitava bivša Jugoslavija je mala u odnosu na snagu aerodroma u Minhenu, Frankfurtu, Berlinu, a da ne govorimo o Americi”, objašnjava Jurčić.
– Svaka država želi svoju aviokompaniju –
Kulić dodaje kako je tačno da su sve nacionalne kompanije u krizi, jer je poslije rata na prostoru bivše Jugoslavije nastalo pet do šest nacionalnih aviokompanija.
”Svaka država hoće da ima svoju nacionalnu aviokompaniju, a to košta. Svi imaju određene probleme. Aviokompanija je reprezetn države, i to je jedan od razloga zašto hoće da imaju svoje kompanije”, naglasio je.
Ugledni hrvatski analitičar Damir Novotny ocijenio je za AA da je malo vjerovatno da bi se Srbija, bez obzira na arapski kapital, mogla vratiti na nekadašnje pozicije jugoslovenskog JAT-a zbog jake konkurencije aerodroma u Evropi, ali i snažne konkurencije među kompanijama poput ”Turkish Airlinesa”.
Sa tim se posve ne slaže ekonomski analitičar iz Sarajeva Igor Gavran. Vjeruje da ”Etihad Airways” može da postane regionalni lider ukoliko to procijeni svojim interesom.
”Znamo kako je to kvalitetan investitor, kako kvalitetne usluge pruža širom svijeta. Vrlo je izvjesna mogućnost da se takva mogućnost desi, ali ćemo još sačekati. Istovremeno, smatram da je to trebala biti pozicija ‘BH Airlinesa’, koji je prvi u regiji pronašao visoko kvalitetnog strateškog partnera, ‘Turkish Airlines’, ali je BiH propustila šansu da postane regionalni lider. Vjerovatno da će srbijanski prijevoznik biti u tome putno uspješniji nego smo mi bili i neće se ponoviti slične greške. No, odgovornost je naša. Vidite, da smo mi iz BiH ponudili slične uvjete kao neka druga zemlja, vjerujem da bi Arapi radije izabrali nas. Ako nudimo mnogo lošije uvjete, ili ne nudimo ništa, interes uvijek prevlada”, ocijenio je Gavran.
Ekonomista iz Beograqda dr. Ljubomir Madžar kazao je za AA da je ulazak kompanije iz UEA u srbijansku nacionalnu aviokompaniju ”poduhvat kakav se ne sreće u svjetskoj privrednoj i finansijkoj javnosti”.
”Mislim da nikome nije jasno čime su motivisani ti ljudi iz Emirata. Kako to da je došlo do posla koji ne liči na bilo što što se dešava na svetskoj finansjkoj pozornici. Pošto je to jedinstven posao, teško je bilo šta prognozirati jer takvih slučajeva u prošlosti nije bilo, a sve su prilike da ih neće biti ni u budućnosti. To liči na jednu bizarnu kombinaciju koja se zaista najviše približava toj varijanti avanture. To je, napominjem, jedinstven događaj i nije jasno kako će se dalje razvijati i rezultate dati. Ostaje da se nadamo i želimo da se to uspešno okonča. Jer ako to bude onako kako je najavljeno, to bi bilo dobro za Srbiju, a ne bi bilo loše ni za naše susede”, rekao je Madžar.
– Zajednička aviokompanija na nivou Balkana –
Komentirajući ideje o osnivanju zajedničke aviokompanije za cijeli Balkan, Kulić kaže da je svojevremeno bila jedna takva regionalna ideja.
”Organizovan je sastanak u Beogradu, gdje su bile zemlje bivše Jugoslavije, Rumunije i Bugarske, ali od toga nema ništa. Svaka država hoće da ima svoju aviokompaniju, svog reprezenta. Također, moguće je da se na niovu BiH osnuje jedna aviokompanija, ali to zavisi od političkih lidera. Moralo bi se na nivou države da se napravi jedna kompanija ona bi imala smisla”, naglasio je Kulić.
– Hrvati ne uspijevaju naći partnera –
Novotny dodaje kako je ideja balkanske aviokompanije vezana za visoke investicije, pa se pita ko bi finansirao takvu ideju.
”Model kojeg su slijedile nacionalne aviokompanije na nivou bivše Jugoslavije nije održiv. To je model visokih razina investicija koje su potrebne. Zbog toga nisu mogle izdržati ni puno veće nacionalne aviokompanije kao što su austrijska i švicarska, pa ne mogu, ni hrvatska, slovenačka, bosanskohercegovačka, makedonska… Jaka je konkurencija, imate jeftinih avioprijevoznika, javljaju se čarter igrači. Cijeli model se mora promijeniti. Ugrožene su sve postojeće aviokompanije, pa i hrvatska aviokompanija pokušava naći partnera, ali ne uspijeva”, zaključuje Novotny.
