Ekskluzivne priče, fotografije i video materijali koje je poznati bh. scenarista, reditelj i producent Janes Tadić prikupljao više od 40 godina u svom domu (špajzu), a koji nikada ni u jednom mediju nisu objavljivani, samo na Muškom Portalu.
Zdravko Čolić, Bijelo dugme i druga velika imena sa prostora bivše Jugoslavije, ali i šire, kao i spektakularni programi u Skenderiji, Zetri, Beogradu, Zagrebu…izbor za miss bivše Jugoslavije u kojem su učestvovala i danas veoma popularna imena iz svijeta estrade, samo su dio ekskluzivnog materijala kojeg ćete imati priliku vidjeti na našim stranicama.
Osim toga, starije generacije, „svojevrsnim putovanjem kroz vrijeme“, moći će se prisjetiti najvećih događaja koji su obilježili proteklih nekoliko decenija.
Jednom sedmično, Muški Portal će ekskluzivno objavljivati odlomke iz knjige „Priče iz špajza“, autora Janesa Tadića.
Riječ autora:
A ovako je sve počelo. Nakon jedne promocije tračerske knjižice iz svijeta muzike, moji prijatelji, uz piće, održali su mi lekciju – zašto već jednom ne sredim svoju bogatu arhivu prepunu printanog i video materijala, zašto ljude ne podsjetim, upoznam, naučim o programskim događajima u proteklih 40 godina, a koje sam ja radio, i neka to budu – Priče iz špajza!
Zašto ne oslobodim špajz od silnih fotografija, plakata, beđeva, scenarija…i vratim ga konačno u posjed svoje supruge, za kojim ona već godinama kuka…Priznajem, ovaj posljednji adud bio je presudan i počeo sam.
Moji skripti imaju već oko 500 stranica, a špajz je sve prazniji. Možda ovaj originalni materijal jednog dana popuni i kuću rocka i popa, našeg ministra kulture. A ja radeći u kućama programskih i masovnih komunikacija 40 godina, možda sam, profesionalnom deformacijom, došao do podataka ili ličnih osjećaja, koji u svakodnevnici prolaze nezapaženo ili sa određenom dozom ignorisanja.
Moje priče iz oko 800 velikih programa sa područja bivše Jugoslavije, Bugarske, SSSR-a, Rumunije, Grčke i Francuske, a sve praćeno obilnom dokumentacijom, svode se na poticajnim idejama i vremenskom kodu koji će, posebno mladim naraštajima, jednom izgledati kao svojevrsni mitovi.
Oko 1.000 fotografija, plakata, događaja u backstage-u, dokumenata, te više od 1.300 imena, bit će sastavni dio ove „debele“ knjige.
Premijera filma Bitka na Neretvi
Mislim da je mit počeo 29.11.1969. godine. Tog dana u 18 sati otvoreno je jedinstveno zdanje – Kulturno sportski centar Skenderija. Glamurozna svjetska premijera Bulajićevog filma Bitka na Neretvi i 6.000 strogo provjerenih pozivinica kojima je kumovao veliki Picasso. Na ulazima simpatične hostese prodaju simboličnu kartonsku ciglu za pomoć Domu mladih.
Glumačke zvijezde, domaće i strane – Bodnarćuk, Košćina, Kriger, Vidov, Dravić, Dvornik, Samardžić…Politička elita tadašnje Jugoslavije predvođena predsjednikom Titom, zauzeli su prve redove. Dvorana puna večernjih haljina i svečanih odijela. Veliko filmsko platno dimenzija 20×12 metara dominira dvoranom, a tiha filmska muzika izlazi iz velikih zvučnih kutija najsavremenije opreme – Semprini.
Sve je svečano i svi su ponosni što se nalaze u ovakvom ambijentu koji nekako djeluje moćno, a ipak funkcionalno i fasinantno. Premijera teče, mada ponekad sa malim i kratkim zvučnim oscilacijama – pa i donekle razumljivo – i Semprini od 15 KW ima svoju prvu promociju pred punom dvoranom.
Kraj. Aplauzi. Glumci izlaze pred veliko platno. Cvijeće. Ovacije prisutnih filmu i akterima i ujedno pozdrav graditeljima i kreatorima Skenderije kojima su svi mediji ondašnje Jugoslavije posvetili veliku pažnju u brojnim tekstovima i TV emisijama sa zajedničkim imeniteljem – Čudo u Sarajevu!
