Prvi humanitarni koncert u Sarajevu (prema ideji Janesa Tadića). Velika novčana sredstva (od ulaznica i sponzora) data su Fondu za izgradnju odjeljenja za rano otkrivanje raka dojke. Veliku pomoć u realizaciji projekta pružili su Nevenka Pucar i Hamdija Pozderac. Prilikom otvanja odjeljenja za rano otkrivanje raka dojke na ceremoniju nisu pozvani ni Nevenka Pucar, ni Janes Tadić – protokol je zaboravio!
Autor Janes Tadić (Odlomak iz knjige Priče iz špajza).
Postoje ljudi koji dolaze i nestaju brzo, ali njihovo prisustvo ostaje neizbrisivo. Ljudi koji su simbol, asocijacija lijepog, plemenitog. Govorimo o onim ličnostima koje su podredile svoj lični život borbi za sveopšte ljudsko dobro. Među takvim je i Žozefina Beker (Josephine Becker u Sarajevu), velika umjetnica, koja je gotovo cijeli svoj život provela u nimalo lakoj borbi – za bratske ideale. Rođena prije 67 godina, u SAD, u zemlji gdje je carovala rasna diskriminacija, Žozefina je objekat i svjedok poniženja, samo zbog toga što ima nešto tamniju boju od bijelaca. Proganjanja i poniženja, međutim, nisu je učinila dehumanizovanom, nasuprot, probudila su u njoj najplemenitije osobine koje može da ima jedan čovjek.
Nije mrzila
Ljude koji su se prema njoj i ostalim Crncima odnosili neljudski, nije mrzila, sažaljevala ih je i vjerovala da može doprinijeti borbi protiv njihovih zabluda. A kada bi dolazili momenti krize i sumnje, odlazila je u šumu, da se odmori od svega, i nađe snage za dalju borbu, za ideale koje je ljudska borba pokolebala. U takvim momentima ona je, mahinalno i igrom okolnosti, posmatrala životinje. Njihove pokrete, igre…To joj je docnije poslužilo kao inspiracija za vlastitu igru, ples kojom je širom svijeta oduševljavala predratne gledaoce mjuzik-holova. Njena kreacija igre i pjesme učinili su je kraljicom „Foli Beržera“, „Mulen Ruža“ i drugih poznatih kabarea. Postala je slavna umjetnica, ali uvijek joj je iznad svega ostala želja i potreba da se bori za čovjekovo dobro.
Bila je i ostala umjetnica dobrotvorka, a tome u prilog govori i to što je majka dvanaestoro usvojene djece svih boja. Prije dva dana (21.marta 1973.), velika umjetnica nastupila je besplatno na dobrotvornoj priredbi u Skenderiji sa koje će prihod ići u korist odjeljenja za rano otkrivanje raka dojke. Bilo je veliko zadovoljstvo razgovarati sa ovom umjetnicom koja je, eto, došla da doprinese izgradnji objekta u kojem se liječe ljudi.
– Čini li vam zadovoljstvo što nastupate u korist jedne bolnice?
– Zadovoljstvo mi čini što sam tu, među vama, ljudima. Institucije, bolnice ne volim i kamo sreće da nemamo potrebe za njihovu igradnju, ali sam srećna što mogu pomoći.
– Jeste li u Jugoslovenima našli prijatelje?
– Prijatelj sam Jugoslovena, a i oni meni uzvraćaju ljubav. Vaš predsjednik Tito pripada najvećim humanistima današnjice, divno je što ga imate.
– Vječito putujete, unosite kompletnu sebe u borbi za ljudsko bolje. Kako ste ostali mladi?
– Čovjek je star onoliko koliko želi da bude. Mene moji ideali i djeca čine takvom kakva sam.
– Kažite nam nešto o vašoj djeci.
– To su mališani i odrasli svih boja. Sa njima sam najsrećnija. Odmaraju me, a posebno mi zadovoljstvo čini kada sa nekim od njih odem u njihovu domovinu. Nedavno sam jednog svog sina Indijanca odvela u posjetu u njegovo pleme u kojem živi njegov djed. Svi smo bili srećni, smijali se i radovali…
Da, gospođa Beker stalno ponavlja: Smiješite se, smiješite…I onda kada treba plakati. Možda je zbog toga na njenom licu bio široki osmijeh kada je jučer odlazila iz Sarajeva, a i mi smo uzvraćali osmijeh i zaželjeli da nam opet dođe. /Dilka Katica, Oslobođenje/
Honorar jedan dinar
Bio je ovo događaj za pamćenje. Josephine Becker u Sarajevu, prvog dana proljeća u velikoj sali Skenderije na dobrotovornoj priredbi „S ljubavlju“ koju je organizovalo NIP Oslobođenje. Becker nije bila samo umjetnica svjetske estrade, već i ambasador UNICEF-a. I da ne zaboravimo – nastupila je za simboličan honorar u iznosu od jednog dinara. Humana misija ispred svega!
Na ovoj velikoj dobrotvornoj priredbi učestvovali su još: Miroslav Čangalović, Stevo Žigon, Olivera Marković, Gertruda Munitić, Milica Zečević, Ivan Kalcina, Katarina Kocka, Minka Kamberović, Anton Marinić, Muhamed Imanić, Sarajevska Filharmonija (dirigent Ivan Štajcer), Hor Opere Narodnog pozorišta, Krunoslav Slabinac, Đorđe Marjanović, Zdravko Čolić, Vera Svoboda, Bisera Veletanlić, Majda Sepe, Jadranka Stojaković, Stanimir Petrović-Lale, Branka Veselinović, Fistikovi šejtanluci, VIS Kamen na kamen, VIS Ambasadori, Narodni kvintet Omera Pobrića. Voditelji programa bili su Mirjana Jančić i Oliver Mlakar.
Naredne sedmice u ekskluzivnim „Pričama iz špajza“ donosimo priču sa Jadranske turneje Zdravka Čolića i grupe Indexi 1974. godine.
