Iako su investicije i gradnja u Dakaru, glavnom gradu Senegala, svakog dana sve veći, izrazito siromaštvo je primjetno u pojedinim dijelovima. Senegal, koji ima populaciju od 14 miliona stanovnika, granice dijeli sa Mauritanijom, Gvinejom, Gvinejom Bissau, Malijem i Gambijom.
Oko 95 posto stanovnika čine muslimani, dok ostalo stanovništvo čine kršćani i pripadnici drugih vjera. Službeni jezik je francuski, ali se govori i nekoliko lokalnih jezika među kojima se ističu pular, mandika, serar i drugi.
Stubovi privrede Senegala su rudarstvo, građevinarstvo, turizam, ribarstvo i poljoprivreda, a najviše se izvoze zlato, fosftar, nafta i riba. Ova zemlja najviše uvozi rižu, pšenicu, vozila i lijekove.
Sa rastom od 6,5 posto u posljednje dvije godine Senegal je druga najbrže rastuća zemlja u zapadnoj Africi i ujedno 119 ekonomija svijeta. Nezavisnost od Francuske stekao je 1960. godine i jedna je od najstabilnijih zemalja u regiji.
Zahvaljujući tome što je Senegal, za razliku od susjednih zemalja, uspio u velikoj mjeri riješiti energetske i infrastrukturalne probleme, povećani su projekti gradnje aerodroma, željeznica, autoputeva i drugih megaprojekata. Koliko god Senegal napredovao u posljednje vrijeme, izrazito siromaštvo, ali i bogatstvo su primijetni u Dakaru. Srednji sloj društva gotovo da je nestao, a stanovništvo živi u ekstremnom siromaštvu ili beskrajnom bogatstvu.
Maman Ba već deceniju ima frizerski salon u elitnom naselju HLM Grand Yoff. Kada je tek otvorila radnju prije deset odlazak frizeru se smatrao luksuzom, a danas je posla sve više.
Prema njenim riječima, naselje je u posljednjih nekoliko godina doživjelo preobražaj, čime se promijenio i profil klijenata.
”Večeras imam vjenčanje, ali opet radim. Jer ne mogu otkazati rezervacije za danas. Radit ću do sat vremena pred svadbu. Nemam izbora”, kazala je Ba i dodala kako ne želi izgubiti niti jednu klijenticu.
Interesovanje za svijet frizura donijelo joj je i sreću u ljubavi jer je upravo na međunarodnom sajmu upoznala sadašnjeg supruga. Život je posve drugačiji u Guediaweyu, jednom od najsiromašnijih naselja u Dakaru. Stanovnik Ismail Diallo kazao je kako već 20 godina popravlja vozila u tom naselju i da u posljednjih nekoliko godina nema gotovo nikako posla.
Radionicu nema, već vozila popravlja na otvorenom i pored puta. Nekada je popravljao po četiri do pet vozila dnevno, a sada jedno ili dva u sedmici. Posao ga nekad dovede i do gotovo granice sa Mauritanijom, međutim još nikada nije napustio Senegal.
”Imam petero djece. Ponekad nemam novca ni hljeba da kupim”, rekao je Ismail koji je dodao kako je situacija u Geudiawayeu svakim danom sve lošija.
Mladi u svakoj teškoj situaciji traže nešto pozitivno, a često bijeg od surove stvarnosti pronalaze u muzici. Svakog dana između 10 i 15 osoba uzrasta od 15 do 30 godina okupe se i sviraju tradicionalni instrument, sabar.
”U ovom siromašnom naselju nema posla za nas, umjesto da trošimo vrijeme, sviramo i ponekad zarađujemo nešto novca”, kaže član grupe Suare Fa.
Tržnica Soumboudienne je mjesto na koje svraća veliki broj turista zbog čega su prodavci uglavnom zadovoljni stanjem i prihodima. Mamadou Kala bavi se obradom drveta i prodajom suvenira turistima, a o obradi drveta uči osobe gladne znanje koje zbog njega dolaze čak i iz Francuske.
Ahmed Damba šije šarolike ženske haljine koje su jedan od simbola Senegala. Kaže da nekad sašije i po četiri do pet haljina dnevno, obično za vrijeme praznika i vjenčanja.
”Žene u Senegalu pridaju pažnju oblačenju. Čak i kad nemaju novca, pronađu neki način da uzmu novu haljinu”, dodaje Damba.
