Pod koji cvrkuće, hram u zlatu i u prirodi vrijednijoj od zlata, gejše u šetnji starim ulicama – naći ćete u staroj japanskoj carskoj prijestonici…
Ne može se zamisliti bolji grad na svijetu da posudi ime najznačajnijem ekološkom dokumentu današnjice: Kyoto! Kad god čujete da neko ne poštuje protokol iz Kyota, znate da je zasjekao svojim industrijskim nožem i novcem u Prirodu, za koju u ovom japanskom gradu na stotine mjesta vidite kakav je Božji dar.
Iz Tokija u prošlost
I Tokio je dobio ime po Kyotu, staroj japanskoj prijestonici. Od to-kyoto (nova prijestonica) kako su Japanci od 1868. počeli nazivati Edo, nastalo je ime novog, ljudima najnačičkanijeg grada na svijetu. Ako želite vidjeti poslovni, užurbani Japan, sa hotelskim krevetima kao klaustrofobičnim kapsulama, pojesti suši na brzinu, možda čak u metrou, Tokio je pravo mjesto za vas. Ali, ako želite vidjeti Japan koji liči na hram, vrt ili staro prebivalište samuraja, treba otići u Kyoto. Da osjetite jesen, koju Japanci reklamiraju baš kao što poneko reklamira ljetne radosti na moru ili zimske na snijegu.
Usplamtjelo lišće japanskog javora grijat će vas i podsjećati na neobičan nekadašnji običaj Japanaca – da ne zagrijavaju svoje drvene kuće, jer su u svemu željeli živjeti u skladu sa prirodom: ako je vani hladno i kuća treba da je takva. Kažu da su carske kurtizane Kyota zbog toga zimi spavale odjevene u tri kimona.
Carska palača
Da biste posjetili staru Carsku palaču (Kyoto Gosho), morate unaprijed najaviti dolazak i to posebnoj agenciji. I neka vas to ne čudi, sami Japanci po nekoliko mjeseci čekaju na odobrenje svojih vlasti da bi vidjeli ovu građevinu iznutra. Ture na engleskom idu dva puta dnevno, svakog dana osim nedjelje i praznika. I praznika, da, jer nije istina da Japanci rade bez predaha i bez odmora.
U Palači nećete vidjeti kićenost, već jednostavnost i neizmjernu ljepotu prirode prenesene u arhitekturu. Drvo je dominantan materijal. Ipak, sve je impresivno, još od trena kada prođete kroz tešku kliznu kapiju Odaidokoro-gomon. Vodiči kažu da su je morala dizati petorica da bi se otvorila. Krov Palače je načinjen od listića čempresovog drveta, slaganih i lijepljenih jedan na drugi, i to decenijama, što ga, uz prepoznatljivi japanski stil gradnje, čini impozantnim. Sagrađen je još u osmom stoljeću, ali je pretrpio brojna rušenja i požare, pa je današnji izgled uglavnom rekonstrukcija.
Šogunska palača
Očuvanija je Šogunska palača (Nijo), završena početkom 17. stoljeća. U enterijeru Šogunske palače kao da još titra svečana ozbiljnost šoguna koji su stajali na čelu slavnih samuraja i bili samo rang niže od cara. Ova Palača je poznata po svojem „slavujskom podu“: ispod podnih dasaka nalaze se ovješeni komadi drveta i školjki, koji kada se po podu hoda, grebu i daju zvuk kojim se glasa japanski slavuj. Svrha ovakve gradnje bila je upozorenje – da se približava neko nenajavljen.
Japanci dizajniraju prirodu onako kako se u svijetu osmišljavaju unutrašnjosti hotela, vila i bogomolja. Carsku vilu Katsura u Kyotu treba obići upravo zbog vrhunskog dizajna vrta. Mada su ture samo na japanskom, bit će razumljivo, jer vrt govori sve jezike svijeta.
Paviljoni zlata i čiste vode
Jedan je paviljon u Kyotu, nakon mirne smrti njegova šoguna i pretvoren u zen-budistički hram. Zove se Zlatni paviljon, nalazi se na Listi svjetske baštine, a ime je vjerno njegovom izgledu, jer je doslovce prekriven zlatnim listićima. U ovome su se hramu smirivale duše budističkih monaha, ali i tri tipa japanske arhitekture – u potpunoj harmoniji.
Još je jedan hram svjetska baština: Hram čiste vode (Kiyomizudera), jedan od najstarijih hramova u Japanu. Sa njegove drvene terase pruža se pogled koji je ljekovit, koliko i voda po kojoj je hram dobio ime. U blizini ovog hrama nalazi se jedan drugi, posvećen božanstvu ljubavi, do kojeg valja propješačiti, u iskrenoj vjeri da će vam takvo jedno hodočašće prirodi koja liči na hram i hramovima koji liče na prirodu donijeti sreću u ljubavi.
Gejše iz Giona
U Kyotu postoji gradska četvrt – Gion, poznata kao mjesto zabave na japanski način. Ulice oko kojih se nižu kuće u starom stilu, čajdžinice, restorani, sve čini ovaj dio grada prelijepim podsjetnikom na tradicionalni način života i uživanja u životu. Tu se nalazi i kabuki teatar: pozorište u kojemu se na pokretnoj sceni predstavljaju historijske i ljubavne priče. Likovi govore starojapanski, a praćeni su zvukom tradicionalnih instrumenata, gdje uloge žena i danas igraju muškarci (onnagata). Međutim, ovaj dio Kyota najzanimljiviji je zbog gejši, koje se i danas tamo mogu vidjeti onako kako su izgledale i u stara vremena – u kimonu, bijelo našminkanog lica. Ponekad učenice za gejšu (njihova obuka je obuhvatna i duga) hodaju ovim ulicama u grupama, prizivajući neko staro vrijeme kakvo su dočaravali i Kurosawini filmovi.
Hotel kao zen-hram
Kad zanoćite nekom od japanskih hotela u Kyotu, uvidjet ćete kako je japanska jednostavnost opuštajuća. Svaki gost dobija spavaćice koje nalikuju kimonu. Jutro u počinje tako što će vam skloniti madrace sa tatamija, trščanih podnih prostirki. Po sobama se hoda u papučama, jer je u Japanu obavezno izuvanje. Kupka i pranje tijela kao da čiste i dušu. Nakon kupanja svaki gost dobija yukatu, jednu varijantu kimona za svaki dan, u kojemu može sjediti na podu, za malim stolom na kojem će vam poslužiti doručak. Možete jesti miso, tofu, rižu, razne morske plodove. Doživljaj grada koji će vam donijeti slatki umor i pomoći da makar na tren osjetite unutrašnji sklad, zaokružit će boravak u ovakvom hotelu, umirujući koliko i cijeli Kyoto.
