Samo se u Brazilu, gdje je fudbal svetinja, rađaju grandiozni, doduše natovareni siromaštvom, blistavi artisti koji će potvrditi čast jednog kontinenta.
To leglo fudbalske umjetnosti, iz čijeg je pjeska izronila većina asova kroz istoriju i prepoznatljivi potez pun vica, uzbuđenja i strasti koji drugima tjera strah i zebnju u kosti, danas ponizno kleči pred okrenutom pločom germanske inovacije spojenom vedrim pričama neponovljive genijalnosti.
Ista ta brazilska uzavrela krv, koja s vremena na vrijeme zna zapljusnuti čak i naslovne stranice političkih dnevnika, pred klasičarima rioplatense stila i njihovim naglašeno visokim umijećem, pravi vatromet demonstracija na pragu novih duševnih katastrofa.
Vezani sadržaj
Ibišević pred Mundijal: Njemačka ima problema, Brazil je silno motivisan
Nesposobni zaustaviti lakoću divljeg i rabijatnog pirinejskog poluostrva urlaju nad haklerima lijepog loptanja.
Novi bombarderi slomili su u komade onu vječnu lelujavost i vlastiti imidž – Brazil i ples lopte. Je li ovaj današnji jedrenjak u punoj ljubavi za silnim vjetrom? Uz skinuti šešir Neymaru, sve je drugo sijekući mačetom koja ima istoriju na svojoj oštrici, otkotrljana glava u pijesak.
Vražji žongleri, tamničari finese i duhovitosti, koji se naslanjaju na ogradu optuženičke klupe ravnodušno lupkajući velikim ključem po vlastitom nosu, čvrsto drže kormilo vrednovanja u vlastitim rukama. A skinuli su lakirane cipele i navukli tvrde gojzerice, odbacuju i pomisao da bi asovi prošlosti igrali i danas.
Selektor Tite vodi na Svjetsko prvenstvo u nogometu koje se igra u Rusiji koncentraciju velikih svjetskih zvijezda. To je s jedne strane izvrsno jer znači da na raspolaganju ima odlične igrače, a s druge predstavlja vječni problem kako ih uklopiti u ekipu koja će skladno disati.
Brazilska je obrana ovih dana ključ uspjeha Seleçãa, svoj su katanac čvrsto zaključali i u kvalifikacijama. Golmani su im kapitulirali samo jedanaest puta, ponajviše zaslužni za to su Dani Alves, Miranda, Marquinhos i Filipe Luís.
U prvom su planu i za susrete s Švicarskom, Kostarikom i Srbijom. Tite mora biti oprezan, Thiago Silva, Miranda i Dani Alves već imaju gotovo 34 godine, a Marcelo i Filipe Luís u posljednje vrijeme pokazuju znakove dekoncentracije. Madrid zna lupiti u glavu.
VEZANI SADRŽAJ:
INFOGRAFIKA – FUDBALERI SA NAJVIŠE KARTONA NA SVJETSKIM PRVENSTVIMA
U veznoj liniji Philippe Coutinho je brazilski Zidane, Renato Augusto i Paulinho grizu poput pit-bulla, Casemiro je uvjerljiv u Realovom dresu, Willian i Fernandinho računaju na svoja mjesta među jedanaest izabranih. Jedino, mjesta nema za sve.
Neymar je siguran – ako bude potpuno spreman – a po svemu sudeći će biti, ali teško je reći koliko je spreman.
Sponzori i mediji uvijek će ga staviti u središte pažnje, ali na društvenim mrežama se ne osvaja Mundial.
Roberto Firmino, Gabriel Jesus i Douglas Costa? U prvom su planu, ali ne i jedini koji pretenduju za vrh napada koji sastavlja Tite… trener koji je u pravoj pravcatoj vrteški naslijedio Scolarija i Dungu. Sve skupa – ništa uvjerljivo.
Ali, Brazil je uvijek Brazil. S Garrinchom koji je varao čitav svijet i pucao topovski, što je bilo dosta za krunu koja je uvijek imala sjaj, s Didijem koji je s toliko mirnoće i finoće držao centar igrališta o kojem današnji Brazil može samo sanjati, servirajući prvi red čak i kroz noge svojih čuvara, s Niltonom Santosom koji ‘štopa’ loptu na vlastitoj gol-crti, a ovi danas, degažiraju je nebu pod oblake, u jednom čarobnom loptanju Peléa koji je bolji od Neymara, Ronaldom koji je pametniji od Firmina, Ronaldinhom koji je lukaviji od Coutinha.
GRUPE ZA SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2018
Grupa A: Rusija, Urugvaj, Egipat, Saudijska Arabija
Grupa B: Portugal, Španija, Iran, Maroko
Grupa C: Francuska, Peru, Danska, Australija
Grupa D: Argentina, Hrvatska, Island, Nigerija
Grupa E: Brazil, Švicarska, Kostarika, Srbija
Grupa F: Njemačka, Meksiko, Švedska, Južna Koreja
Grupa G: Belgija, Engleska, Tunis, Panama
Grupa H: Poljska, Kolumbija, Senegal, Japan
Tu nema Rivelina, koji je za sve njih bio profesor, na kraju, Maradoni uzor djetinjstva.
Brazil i ples lopte. Seleção na World Cup ne dolazi po dojam, oni dolaze u Rusiju po rezultat, a rezultat je za Brazil medalja. Na tom putu, Neymar bi mogao biti ključan…
Neymar
Njegovo je snalaženje u kaznenom prostoru vrhunsko, briljira u skučenom prostoru, brzinom reakcije preduhitri svakog stopera, jednostavno, ima onaj njuh kojim predosjeća izgledne situacije za gol. Nevjerovatna sposobnost za ”dirigovanjem” i vođenja ekipe na terenu, vizija i nepredvidljivost njegovih poteza, stavili su ga u sami vrh brazilske selekcije.
Na Vili Belmiro je njegov talent došao do potpunog izražaja. Sve ostalo bilo je puko dotjerivanje i usavršavanje. Požrtvovan i predan, uvijek i zauvijek, crno-bijeloj košulji Santosa. Krv, znoj i suze nisu deviza igrača za kojeg se tvrdilo kako ne voli ”prljati ruke” na terenu, već više naginje improvizaciji i oslanja se na svoju besprijekornu tehničku potkovanost. Osvojio je srca euro-kontinentalnih gurmana lopte fantastičnim igrama na Camp Nou i Parc des Princesu, ali i simpatičnom, uvijek nasmijanom pojavom.
Tite
I neki njegovi prethodnici imali su slične debije. Tite je održao red u reprezentaciji, vratio je Seleção nakon ponora na Copa América Centenario, uveo je puno novih igrača i taktički nije promašio, gadno promašio, niti jednu utakmicu. Najbolja stvar za njega – kad su se slegnule emocije kvalifikacija – bila je analiza cijelog ciklusa i pogleda, ne za javnost nego zbog sebe gdje je mogao bolje reagovati i šta se više ne smije ponoviti. I da i njemu južnoamerička mini-liga bude škola za World Cup.
Ako u startu procijeni da je ovo takmičenje za skupljanje iskustva, i Tite će tu potrošiti svoj kredit, poput nekih njegovih igrača. Ne treba Brazilu selektor koji će tražiti svoj kredit i svojih ”prvih par turnira”. Trenerski credo Dunge bio je isti – rad, rad i samo ubitačan rad – ali Tite je u tom pogledu malo popustio. Barem u smislu da nije bio isuviše krut.
Promijenila su se vremena i generacije. I tu je Tite velik. Otvoren istraživanjima, nije mu problem malo se i mijenjati. Ono što je prolazilo pedesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ili s Corinthiansom još i sada, s ovom generacijom više ne prolazi. Ne na isti način, ali modifikovani – da.
Plus
Promijenile su se naslovne uloge, Dunga se na nju nešto teže, a Tite nešto bolje adaptovao, maknut s naslovnih rola puno bolje se snalazi Neymar, a Coutinho je tek u posljednjih par utakmica pokazao da će biti nosioc igre. Marcelo je platio ceh Mundiala na domaćem terenu i ostao je prilično dužan u kvalifikacijskom ciklusu, Roberto Firmino je u samo dvije godine stigao do prvog sastava, svoje role su odigrali Marquinhos, Paulinho. Dakle, okosnica je tu, to je ono što današnji Brazil ima i od toga Tite treba krenuti. A promijenila se i slika o snazi brazilskog fudbala. Kvalifikacije su ocijenjene kao takmičenje na kojemu su se morali uigrati za ono što slijedi u Rusiji.
Poznavajući Titove metode, teško da će biti nemotivisani. Sve u svemu, nacija opet može slaviti. Tite zaključuje da je njegova ekipa sazrijela i psihički očvrsnula nakon poraza od Elfa koji će ostati samo uspomena za privatni album teških situacija Seleçãa. Igrači su se naučili nositi s pritiskom, Tite je donekle učinio da Brazil izgleda ‘brazilskim’, trenutno je na snazi jaka defanzivna filozofija zbog visokih i brzih odbrambenih igrača, te su ponovo otkrili napadački duh reprezentacije.
Minus
Fudbal je, nažalost, evoluirao u nekom krivom smjeru, u kojem više nema prostora romantici, nema mjesta igračima, koji su živjeli za potez, žonglerima kojima je osnovni cilj bio prezentovati kakvu novu fintu, dignuti publiku na noge oksfordom ili rabonom. O tome se danas uglavnom priča u ”simple pastu”, stiglo je vrijeme kada je na cijeni samo trka, kad su glavne prednosti muskulatura i kapacitet pluća… Ima finese u Neymaru, ali i Brazilci su postali atletičari. U bisernici briljantnih poteza mali broj njih ima ključ uspjeha u ovoj formuli. Jer, na njihovim je ramenima, na njihovim nogama fudbal cijelog južnoameričkog fudbala – joga bonito.
Decenijama su se suprostavljali cijelom svijetu s tim biserom na ogrlici brazilskih veličina. A oni su igrali baš tako, nikako drugačije. A onda, jedna je generacija skinula kopačke, još se držala ona sa Ronaldom, Rivaldom i Ronaldinhom da bi nakon njih počeo ”potop”. Treneri su stali pred ploče. Umjesto dječaka vukli su olovne figurice, zaboravili su na vlastitu dušu. Snaga je dobila ”prolaz”, tehnike je sve manje, talenat zbijen. Rezultati? Jadni.
