Naravno, u fudbalu postoje i neke druge stvari, ekipni i nacionalni duh. Koliko će moći igrati na tu kartu, Vatreni će pokazati već na svojoj prvoj utakmici s Nigerijcima Svjetskog prvenstva u nogometu koje počinje 14. juna ove godine. 

Po procjeni selektora Dalića, Super orlovi bi mogli osjetiti snagu vjetra, što dolazi od Modrića, Perišića i Rakitića. 

Ambicije im nisu previše naglašene, prema informacijama koje stižu iz Zagreba, jedina želja im je da odigraju što bolje.

Slobodno, bez pretjeranih grčeva. Zadovoljstvo proističe i iz toga što ih stručnjaci proglašavaju outsiderima, smatrajući da su u krugu s Argentinom, Španijom, Njemačkom, njihove šanse zaista takve, da su gotovo nevidljive.

U izjavama Dalića i njegovih igrača nema bombastičnosti i senzacionalizma. Vatreni su odmjereni igrači, svjesni svojih realnosti i ne razbacuju se razmišljanjima o eventualnom polufinalu ili finalu. To je djelomično tačno, ali ipak ne znači da Hrvatsku treba unaprijed otpisati. Oni će sigurno iskoristiti i najmanju priliku koju im protivnici ponude. U jednom su jedinstveni: uloga outsidera im odgovara. 

Uostalom, kao takvi su 1998. iznenadili fudbalski svijet, impresionirajući sve oko sebe. Hrvati uostalom gaje lijepe uspomene na Francusku kada su prije dvadeset godina na Coupe du monde osvojili treće mjesto što je njihov najveći fudbalski doseg ikada.

Njihova zemlja postala je fudbalska oaza mladih talenata i nema sumnje kako će Hrvatska i ubuduće igrati veliku ulogu na europskim i svjetskim takmičenjima. Veliki ispit sve je bliži. Mogu li Modrić, Mandžukić, Rakitić, Subašić i društvo do svoje druge bronzane medalje? Hendikep – poznaju ih!

Hrvatska eksplozija odjeknula je Zagrebom, a njena detonacija ne samo što je ponovila savršeni start, već je napunila detonatore uoči ključnog revanša.

Četiri pogotka protiv Grčke, Vatrene je napunilo samopouzdanjem i definitivnim saznanjem da punim i kvalitetnim jedrima plove prema Rusiji. Poluvrijeme fudbalske rapsodije Hrvati su priuštili na Maksimiru, okupirali su protivničku polovinu igrališta, napadali kao osice, sijevalo je sa svih strana.

Samo im je tridesetak minuta trebalo da riješe pitanje pobjednika i osiguraju novi nastup na Mundialu. Potpuno otpuštenih kočnica izabranici Zlatka Dalića su se razmahali i Grke potukli do nogu. Uvjerljivo i više nego zasluženo. Brzi gol bio je ogromna želja selektora hrvatske reprezentacije.

Plan je bio što prije pokušati otvoriti neku pukotinu u zgusnutoj odbrani Skibbeove ekipe i doći do rezultatske prednosti koja bi usmjerila razvoj događaja u željenom smjeru. Odlično su krenuli fudbaleri Hrvatske, nametnuli su se od prve minute, uistinu su pristupili igri principom daje napad najjače oružje.

Okružili su odbranu i kazneni prostor gostiju ne dopuštajući im izlazak s njihove polovine igrališta. Pritisnuli su od prve, odlučno i agresivno.

Visok izlazak u napad donio im je i prvi pogodak u 13. minuti. Vatreni su dobili, zaradili šta su htjeli, rani pogodak za mirniji nastavak igre. Strijelac: Luka Modrić. Visoka izdržljivost, trk i ta, uistinu, i po trideset metara duga lopta. Obećana zvijezda Reala. I ne samo dodavač. Zna i pucati, a vaga u trku.

Napadi Vatrenih tekli su u valovima. Svaka je akcija imala i smisao i završetak koji je donosio opasnost. Čekalo se samo još da naši u potpunosti namjeste svoje ciljnike pa je tako Nikola Kalinić u 19. minuti ponovo uzdrmao Karnezisovu mrežu. Bila je to akcija kojom se potvrdio dojam da se fudbaleri Hrvatske ne mire s minimalnim vodstvom. Grke su stjerali u čošak, u pravu mišju rupu. Popustili su mišići pred naletima Vatrenih.

I Ivan Perišić je bio grom iz vedra neba, postao je i junak dana. Podignuti loptu i baciti je u gol, to je Perišić. Gol mu je u krvi. U vrlo dojmljivoj partiji Hrvatska je jednostavno deklasirala skromne Grke. Pobjeda se očekivala, kao i razigranost Vatrenih, ali da bi ishod mogao poprimiti tako visoke razine, kako rezultatski tako i glede igre, vjerojatno su rijetki oni koji su to i pomislili, a kamoli slutili.

Nekako se logičnim nametalo kako će Hrvati imati tradicionalno problem sa grčkim bunkerom. Uz strpljenje, plediralo se za brzi protok lopte, širenje igre, ključno ubacivanje bekova u ofanzivu, ulazak veznih i napadača u prazne prostore. Sve su to, kao u školskim napucima za probijanje zatvorenih formacija, izvrsno na terenu praktikovali Dalićevi igrači i u nastavku susreta.

Uzimajući u obzir kako se i ovom prilikom bjelodano potvrdila prednost Hrvatske u kvaliteti i rastuća razina homogenosti, odnosno da su Grci skromnog potencijala, a da je bunker eklatantan znak manjka samopouzdanja i praktično odricanje ambicije, onda je sveukupno epilog utakmice logičan. Taktički besprijekornu igru koju su Vatreni pokazali, uz izvanredan voljni moment, posljedično niz lijepih akcija i proigravanja, sve je to u iznimno poticajnom ambijentu stopljeno u pobjedu s dušom.

VEZANI SADRŽAJ: 

FERNANDO SANTOŠ: REPREZENTACIJA PORTUGALA NIJE FAVORIT ZA TITULU PRVAKA

Vatreni bez mane?

Klasa fudbalera Hrvatske, uz maksimalan pristup kao izraz poštovanja prema dresu i grbu, osnovni je razlog uvjerljivosti pobjede. Osim umora, Grke je zadesila elementarna nepogoda po pitanju kondicije kada su ih Dalićevi momci majstorski raširili, iscrpili brzim protokom lopte i kombinacijama te u konačnici efikasnošću uništili. Bila je to uistinu odlična prezentacija Hrvatske’, četiri pogotka, napokon dobra energija, što će sve bitno olakšati pripremu za posve drugačije razine iskušenja u Pireju.

U mnogim scenarijima koji su se zamišljali pred prvu utakmicu baraža prevladalo je uvjerenje da će Grčka odigrati uvjerljivu utakmicu. To otprilike znači da će ekipa tehničko-taktički dobro odraditi trenerove zadaće, sa sto posto koncentracije i da će slijedom toga, u borbenoj predstavi obezbjediti i zaslužiti barem remi.

U najcrnjim grčkim virtualnim slikama vidjela se i slika tužnih navijača koji unatoč porazu plješću ”gusarskom brodu” Michaela Skibbea jer su igrački dali sve za rezultat koji je na kraju ipak izostao. Kada ekipa igra dobro zaslužan je trener koji je slaže i taktički usmjerava.

Kada ekipa igra slabo odgovoran je trener koji je određuje i usmjerava u igri. Nakon njega dolaze na red igrači koji možda trpe posljedice taktičkih krivih postavki ili nelogičnih pozicija, ali opet, kada su dolje na terenu, nema tog okova koji kvalitetnog igrača može spriječiti da prezentuje barem dio svoje kvalitete protiv onoga koji je po tehničkom pitanju superiorniji.

GRUPE ZA SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2018:

Grupa A: Rusija, Urugvaj, Egipat, Saudijska Arabija

Grupa B: Portugal, Španija, Iran, Maroko

Grupa C: Francuska, Peru, Danska, Australija

Grupa D: Argentina, Hrvatska, Island, Nigerija

Grupa E: Brazil, Švicarska, Kostarika, Srbija

Grupa F: Njemačka, Meksiko, Švedska, Južna Koreja

Grupa G: Belgija, Engleska, Tunis, Panama

Grupa H: Poljska, Kolumbija, Senegal, Japan

Svejedno je govori li se o igračima koji dopuste Hrvatima da ih nadskoče, krilnim igračima koji se ne stignu priključiti napadu, ili veznim igračima kojima je kreacija forte a onda griješe u elementarnim dodavanjima, ne zapucaju niti jednom na gol ili stvore višak u sredini. Protiv ekipe o kojoj se sve znalo, i koja je do pobjede došla upravo onako kako se najavljivalo kao opcija, izgubilo se bez ”reakcije”.

A nastavak? Pakao. Nesporazum Šime Vrsaljka i Dejana Lovrena, i strelovita intervencija Sokratisa, koji se prikrao kaznenom prostoru, a onda pucao – silovito. 1:2. Skibbe je pojačavao defanzivu, Dalić ofanzivu, a sve su karte došle na stol. Grci su igrali svoju igru, u odbrani oprezno, u napadu, ako se i kad se ukaže prilika.

Bilo je pitanje: Hrvati ili Grci? U zraku je visio pogodak.

Da i sam može pomoći svom napadu pokazao je i Perišić u 33. minuti. Dok je odbrana Grčke poklanjala pažnju napadačima Hrvatske, otvorio se prostor pred fudbalerom Intera, koji je iznenadnu priliku vješto iskoristio poslavši loptu ispod Karnezisovih ruku – 3:1. Bili su Hrvati daleko od gola, preoprezni, no bilo je jasno i Skibbe da s Vatrenima na širokom prostoru nadigravanja nema. Radili su jedino moguće i to su radili jako dobro.

Očekivano je Skibbe postavio ekipu oprezno. Skratio je Hrvatima prostor za ofanzivni manevar, zatvorio bokove u čemu su vrlo aktivni bili Zeca i Kostas Fortounis, pa su fudbaleri Hrvatske bili osuđeni na strpljenje da bi dočekali priliku. U principu dočekali su je kada bi Grčka izgubila neku loptu na njihovoj polovini, brzim otvaranjima, u čemu su Vatreni majstori. I Rakitić povlači svoje poteze, scena plješće, a jedan njegov ”pas” baca lukavog Kramarića ispred Karnezisa. Gol – 4:1!

Dalić: Prođemo li grupu sve je otvoreno, BiH je imala mjesto na SP

U kvalifikacijskom ciklusu Zlatko Dalić pokazao je da je vrlo spremno i sistemski preuzeo ekipu Hrvatske, što se očitavalo na sitnim promjenama unutar formacije, kao i činjenici da je popis od prve utakmice sa Turskom do one s Ukrajinom te posljednje protiv Grčke vrlo sitno modifikovan.

Dalić je, dakle, vrlo dobro znao s kojim snagama kreće u pohod na Mundial, a činjenica je da mu jedini problem, što se jasno vidilo s terena, predstavljalo pitanje drugog napadača, odnosno ko će se ustaliti na mjestu pored trenutno nedodirljivog Mandžukića. U tehničkom pogledu Hrvati su u baražu pokazali neviđenu moć te su krasno realizovali svoju nadmoć nad Grčkom.

Superiornost kojom su reprezentativci Hrvatske lomili protivnika bila je zaista zastrašujuća, naročito u Zagrebu. Vatreni su odigrali odličan play-off, nisu mogli sakriti zadovoljstvo i radost zbog plasmana na World Cup, pohvale su na njihov račun dolazile sa svih strana, doista se tim utakmicama nije moglo ništa prigovoriti.

Hrvatska za nastup u baražu zaslužuje komplimente, kako su neke generacije u prošlosti znale igrati ovakve utakmice, ovo je definitivno bila stepenica iznad. Ali, u kontekstu susreta na prvenstvu, možda i ključnih na putu do sna o drugom krugu, kvalifikacijske utakmice ne moraju značiti ništa.

Nije Hrvatska imala puno utakmica u kojima se od nje traži preokret, rijetko je kada ekipa selektora Dalića u ciklusu za Rusiju došla u zaostatak. Drugim riječima, na prvenstvu će hrvatska ekipa morati imati onaj prepoznatljivi europski elitni pristup.

Odgovori li toj potrebi, tada Dalićevi igrači mogu nametnuti tehnički potencijal te posljedično i vic u igri, koji njegove momke razlikuje od predstavnika afričkog i južnoameričkog fudbala. U svakom slučaju, niko od Hrvata ne kotira kao Lionel Messi niti je ‘vruć’ kao Paulo Dybala. Argentina i Island imaju raspoložene adute, ali hrvatski su dovoljno lukavi i školovani da su u stanju bilo kome zabiti. Kako će vjerovatno protiv Argentine puno pažnje posvećivati defanzivi i u tom kontekstu bit će vrlo važan njihov učinak.

Hrvatska reprezentacija je u bezbroj utakmica pokazala da ima karakter, samopouzdanje, uza sve one kvalitete koje igrači posjeduju. Mnoge su utakmice pokazale da Hrvati imaju problema, da se ne smiju zavaravati, naročito u odbrani, za koju je Dalić najavio da će je dovesti u red, iako Hrvatska više nikada neće imati ”betonski zid” sastavljen od Jarnija, Štimca, Bilića i Šimića.

Hrvatska ima kvalitetnu ekipu sposobnu za prolaz grupe na Mundialu, hoće li u tome uspjeti, ovisi o kakvoći i raznovrsnosti njezine igre. Pogode li tajming forme, Hrvati bi mogli ponoviti, barem, uspjeh sa prošlog Eura. Hrvatska je kreativna, talentovana, raznovrsna, gladna uspjeha i maksimalno koncentrisana reprezentacija.

Mogli bi i preko grupne faze, iako ne bi nikoga iznenadilo ni da tu završe takmičenje, jer Hrvatska je u svim postfrancuskim razočarenjima, ispadanja u grupi, najbolje partije pružala s najjačima, a bodove gubila sa – ravnopravnima.

Svakako nisu mnogo bolji nego što su to bili po završetku Mundiala u Brazilu, ali u ovom trenutku sigurno ne i vrijedna svjetskog vrha. Zasad je to, a što je logično ako je ekipa više radna nego kreativna, teško pobjediva reprezentacija, no isto tako ima i problem lakog pobjeđivanja.

Uvijek opasni i nedorečeni

Od ekipe koja se prije dvadeset godina tako sjajno predstavila svijetu u sastavu, naravno, više nema nikoga. Šuker, Boban i društvo su prošlost, sadašnjost hrvatske selekcije su Modrić, Rakitić, Perišić, Mandžukić… Odbrana će biti ključna, no Dalić voli napasti pa ne treba očekivati pasivnu, zatvorenu Hrvatsku. Promjene u stilu učinile su Hrvatsku privlačnijom u očima neutralaca, ne naudivši pritom rezultatima.

Kada su Rakitića, Modrića i društvo prije dvije godine ispračali u Brazil, sa sigurnošću su govorili o prolazu u drugi krug pored domaćina, solidnog Meksika i nejakog Kameruna. Ispostavilo se da su Brazil i Meksiko bili prejaki. Ovoga se puta hrvatska javnost otrijeznila – sada se boje odlične Argentine, solidnog Islanda i ”nejake” Nigerije.

Zapravo, danas im Islanđani izgledaju mnogo više nego solidni, a Afrikanci mnogo više nego nejaki. Hrvatska je reprezentacija trenutno fizički snažna, s tek ponekim pravim kreativnim znalcima poput Luke Modrića i Ivana Rakitića. Ova ekipa ima izvrsnog golmana, Danijela Subašića, a leđa mu čuva solidni Lovre Kalinić.

Reprezentacija ima problem lijevog beka. Ivan Strinić može igrati na tom mjestu, ali nije ljevak, kao što je svojevremeno bio Robert Jarni. S obzirom na Vrsaljkovu malu krizu, jednoga su velikog aduta privremeno izgubili na tom mjestu odbrane. Vedran Ćorluka je presenzibilan, Domagoj Vida čvrst i borben, ali ne i veliki igrač. Dejan Lovren svakako ima vrlina, dok Tin Jedvaj jedini ima pravo na naziv Šimićevog nasljednika.

Vezna je linija ”radna”, ko god u njoj igrao. Modrić i Rakitić trebali bi biti njen kreativniji dio. Njih dvojica mogu potezom izbaciti sagrača u priliku, iako su imali i najnapornije sezone od svih u reprezentaciji. Marcelo Brozović i Ivan Perišić trebali bi odraditi prije svega trkački dio, uz lagani dodatak Kovačićeve kreacije, od koje ipak ne treba očekivati čuda, te Brozovićeve siline udarca, koja u pojedinom trenutku može biti važna. Milan Badelj se pokazao više nego solidnim, Marko Rog je sve bolji, ali nikako ne i nezamjenjiv u Napoliju, Mario Pašalić vrlo dobar u Spartaku iz Moskve.

U napadu je Mario Mandžukić trenutno najveći biser Dalićeve ekipe. Tu je i Nikola Kalinić, koji je u dresu Milana u netom završenoj Seria A postigao pet pogodaka. Selektor je na brzinu ”izmislio” Andreja Kramarića i on je veliki dobitak s kraja Bundeslige. Napad im je vrlo dobar, ali nemojmo se zanositi, drugi imaju Lewandowskog, Suáreza, Müllera, Costu, Ronalda, Messija…

VEZANI SADRŽAJ: 

MLADEN KRSTAJIĆ: SVE JE U ŽIVOTU MOGUĆE, PA I SRBIJA U FINALU SP-A

Svaki značajniji rezultat u Rusiji bit će, budimo objektivni, iznimno vrijedan uspjeh. U svakom slučaju, bez obzira na trenutnu fizičku spremu, zdravstvene i ostale probleme najboljih hrvatskih fudbalera, uvjereni smo u prolaz u osminu finala. Kovačev sastav u Brazilu je imao igračku moć, ali i sportsku nesreću, Dalić će u Rusiji moći više računati na znanje nego na moć, a sreća… Bez nje ionako nikada niko nije napravio ništa veliko.

A imala je Hrvatska taj jedan marš – i više od toga – čista romantika vremena Bobana, Šukera i Blaževića. Na rubu kaznenog prostora, pred Ladićem i njegovom zadnjom linijom, mnoge navale su zastale. Spontana, imaginativna i realistična je bila i navala Hrvatske, koja je u Lensu, u show-partiji, zdrobila uporne Jamajčane (3:1). Na toj su se utakmici Mario Stanić, Robert Prosinečki i Davor Šuker šarali su terenom, poigravali se bravurama.

Iako je Takeshi Okada na Louis Fonteneau bio taktički mudriji, fudbaleri Hrvatske su okrunili briljantnu, tehnički veličanstvenu predstavu pobjedom nad Japanom (1:0), da bi u narednom kolu naišao prvi, ali neminovni, jedini poraz u grupnoj fazi od Argentine (0:1). Sportskim srcem govoreći nepravedno. Ipak, Hrvati su i u nastavku imali kontinuitet dobrih igara.

Mladost je podstaknuta i u Bordeauxu protiv Rumunije (1:0), a onda su izvukli maksimum, više temperamenta – imali su pribranog Jarnija, a Blažević je išao za njegovim oplemenjivanjem – iskoristili su sve svoje tehničke, fizičke i duhovne vrijednosti. Hrvatska je pod vodstvom Šukera, u punom naponu s Vlaovićem, Bobanom i Prosinečkim, tom individualnom klasom i pod Blaževićevom palicom, indicirala visoku pobjedu nad Njemačkom (3:0).

Blažević nije krio smješak. S temperamentnim Hrvatima, koji su jednostavno oduševljavali širom Francuske tog ljeta, fudbalski znalac nije se maknuo ni centrimetra. Ni Berti Vogtsu! Ta pobjeda ostaje vrhunac njegove trenerske karijere.

Vezani sadržaj: 

Svjetsko prvenstvo u nogometu – Ko će obilježiti Mundijal u Rusiji?

Nestrpljivo se očekivao početak polufinalne utakmice s Francuskom, i unatoč svemu i svih, Tricolori. Tresak, početno ubrzanje, machovo brojanje iznad zvučne brzine, i samo ono – paf. Naklonili su se umiljato, i otišli u mundo-uspomenu. Proradio je i onaj iracionalni dio, ”zaboravilo” se na objektivni umor, iscrpljeno tijelo išlo je preko realnog maksimuma. Motivacija je postala ključni faktor. A taj ključni faktor u pobjedi nad Hrvatskom ima kratko i jasno prezime: Thuram. On je francuska istina, koji će vratiti Tricolore na stare staze slave.

Blažević je s ‘tonom briga’ na ramenima, s povredama i kartonima ‘izrešetanom’ svlačionicom, ušao u dvoboj s Holanđanima. Epilog je sigurna i uvjerljiva pobjeda, koja se dogodila tačno po očekivanom hrvatskom receptu: tempo, inteligencija, tehnika i jednostavnost satjerali su Oranje na njihovu polovicu terena.

Blaževićevi fudbaleri imali su gard ozbiljne ekipe, koja zna šta hoće i kako do toga doći. Bitno ojačani povratkom Prosinečkog, formacija Hrvatske dobila je figuru oko koje su se razvijali letalni napadi za protivnika. Taktički gledano, Hrvatska je kontrolisala igru posjedom lopte i kudikamo izraženijom tehničkom potkovanošću, kombinovala je i stvarala akcije za lom Holandije.

Robert Prosenečki i Davor Šuker ostali su dosljedni sebi. Prihvatili su imperativ pobjede. Fizička sprema, mogućnost ponavljanja, broj pretrčanih kilometara po utakmici, laički kazano ”širina pluća”. Ti su segmenti fudbalske igre bili presudni na Parku prinčeva. Takvu istu, gotovo identičnu igru, prenosili su i na ostale saigrače. Dojmila se lakoća kojom su zabijali Prosinečki i Šuker. Tu su noć Hrvati čitali lekciju Holanđanima (2:1)…

Vrlo je neizvjesno hoće li Dalićevi momci pronaći način da nadomjeste taj fantastičan učinak najslavnije generacije Vatrenih. Možda… Jer, dvije decenije frustracija, trauma, skandala, ispadanja s prvenstava i ostalih muka bilo je dovoljno.

Sadašnjost, a možda i budućnost, pripadaju Modriću, Rakitiću, Perišiću, Mandžukiću…

Luka Modrić

Vrijednost Modrića zaštitni je znak ove reprezentacije. On je jedini igrač kojeg ne mogu nadoknaditi, jer jednostavno nemaju ni približno takvu klasu u rezervi.

Kada je Modrić razigran, razigrana je i Hrvatska, jer Modrić je igrač koji najviše daje baš za saigrače. On ih čini mnogo boljima. U ekipu je donio inovativnost i nepredvidljivost i nerijetko je njegov potez upravo onaj koji odluči utakmicu. Važan kotačić ove Hrvatske, nezamjenjiv u vizijama Dalića.

Preciznog i snažnog udarca, odličnog pregleda igre, stalna je opasnost za protivnički gol. U madridskom Realu dobio je i na eksplozivnosti i brzini, no i s time nije izgubio osjećaj za igru. Na Santiago Bernabéu se počeo uzdizati, pretvorio se u dirigenta prve klase koji inteligencijom i savršenim pregledom igre po utakmici prosječno podijeli oko pedesetak tačnih dodavanja. Danas je nedodirljiv u nacionalnoj selekciji, koja bez njega u sastavu nema potrebnu težinu. U Rusiju stiže dovoljno odmoran, zvuči i motivisano. Uspije li se Modrić nametnuti na sredini terena, jedan od preduvjeta za uspjeh Vatrenih je ispunjen.

Zlatko Dalić

Sjajno poznaje mlade hrvatske igrače, nije ga strah pružiti im priliku i to se za sada pokazuje kao puni pogodak. Ali, treba vidjeti kako će igrači reagovati kada stignu teže utakmice, kada se bude igralo u ritmu dvije utakmice sedmično. Svjestan je da će mu ugovor pro­dužiti samo ako ode iznad njihovih očeki­vanja.

Prevedeno bi to značilo ako obezbjedi osminu finala na Mundialu. Jeli to realno, teško je reći, ali Dalić je ambiciozno krenuo. Zasigurno svjestan da će mu baš ovo prvenstvo odrediti karijeru.

Uspjesi koji se od Dalića očekuju mogli bi dati za pravo tihim posmatračima, dok bi onim bučnim izbio iz ruku argumente kojima bi bez problema mogli srušiti harizmatičnog kapitena broda. Da se razumijemo, Dalić nije Joachim Löw niti Óscar Tabárez, možda neće ni biti, i iako će iznad njegova imena i dalje letjeti upitnici, zaslužio je i ponešto kredita.

Evidentno je, ipak, da je hrvatska reprezentacija izrazito fizički moćna pod vodstvom Dalića i da je vrlo opasna, bez obzira na probleme s povredama koji ih muče. Od svojih igrača traži isključivo da odigraju slobodno. Prvenstveno za sebe, neka se slobodno pokažu pred velikim auditorijem, a samim tim će odigrati dobro i za reprezentaciju i za svoje vjerne navijače.

Plus

Njihov profesionalni pristup ne dolazi u pitanje. Imaju mnogo iskustva i na turnirima obično igraju dobro. Dalićeva Hrvatska sigurno nešto vrijedi, a Vatreni ne mogu stalno igrati prosječno.

Kvalitetu imaju ali plasman u, recimo, četvrt finale, ipak bi bio iznenađenje. Srećom po Dalića, Hrvatska nije samo Modrić. Nakon katastrofalnog ispadanja u prvoj rundi na prošlom Mundialu, ekipa je osvježena kadrovski i stilski.

Nasljednik Čačića na klupi selektora odlučio se na igru s loptom više nego bez lopte. Od Hrvatske sigurno možemo očekivati tehnički superiornu igru, naročito u grupnoj fazi, talenta, sada već dokazanih igrača, ne nedostaje – imaju izvrsno posloženu i iskusnu ekipu kojoj prepoznatljivi štih daju fudbalski umjetnici-romantičari poput Modrića, Rakitića, Kovačića i Perišića. Istina je, doduše, da ih rijetko ko svrstava u prvi red favorite, no nikoga ne bi iznenadilo da odu do kraja. Iza njih je podosta loše odrađen kvalifikacijski ciklus, no nema sumnje da će u Rusiji biti pravi.

Mandžukić je detonator svake odbrane, dinamit koji razbija. Iskusan golman, solidna odbrana, kreativna veza i efikasan napad postavke su kojima ova Hrvatska želi doći do cilja. Dalić računa na spoj mladosti i iskustva, a budući da mu je ovo prvo veliko takmičenje, motivacija bi mogla biti veća. Svi igrači u prvom sastavu znaju igrati, sjajni su tehničari i u idealnim godinama za vrhunski rezultat. Odbrana im je možda najslabija karika, dok će u napadu mnogo toga ovisiti o formi Kalinića i Mandžukića.

Minus

Kvalifikacije s protivnicima čiji rejting ne tjera strah u kosti ispale su teže i stresnije nego što su navijači očekivali, a članovi stručnog štaba i igrači najavljivali.

Za vrijednost ekipe koja možda nije genijalna, ali je svakako koplje iznad Islanda, nastupi u kvalifikacijskom ciklusu dokaz su da se u redovima Vatrenih nešto nelogično dešava i da Dalić to logično mora mijenjati.

Fakt je da se odlučio za ”vrapca u ruci” – šok terapijom pokušati osigurati baraž. Zahvaljujući pobjedi Islanda nad Turskom uspio je u tome. Hrvatska je pokazala slabosti upravo u nekim važnim gostujućim utakmicama u ovim kvalifikacijama, sjetimo se Reykjavíka i Eskişehira, iako se na kraju ciklusa izvukla i prevagnula kvalitetom, bile su to utakmice u kojima se vidjelo da su Vatreni ranjivi kad ih protivnik stisne.

Moraju strahovati od svoje odbrane, nikada se ne zna šta će odbrana pripremiti Subašiću i koliko će dobro moći čuvati protivničke napadače. Vatreni moraju strahovati i od svojih oscilacija, od prevelikog motiva mogli bi ‘pregoriti’, velika očekivanja mogla bi biti njihov minus. Ne treba čuditi ako će noge hrvatskih fudbalera biti teške, drvene, ako se ponekad i zadrhti. Sav je pritisak na njima.